Ludi načini roštiljanja: Pogledajte Meksiko i Havaje!

Agencija za istraživanje tržišta, SSI, napravila je istraživanje o navikama roštiljanja u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Poljskoj. Pokazalo se da su najveći ljubitelji roštiljanja Nijemci, koji to rade u prosjeku čak 17 puta godišnje. Među svim uključenim zemljama, ugljen je uvjerljivo najpopularniji način potpale, a savršen dan u tjednu za roštiljanje je – subota. Slobodno možemo reći da se u svakom trenutku negdje u svijetu roštilja, a mi vam u nastavku donosimo zanimljive tradicije roštiljanja iz sedam različitih zemalja svijeta, koje su danas dio njihove kulture i turističke ponude.

Koreja

Iz provincije Pyongan (današnja Sjeverna Koreja) dolazi bulgogi, danas tradicionalno jelo u Južnoj i Sjevernoj Koreji. Bulgogi su zapravo tanko narezane trakice junetine marinirane sa sezamom, mladim lukom i sojinim umakom, a povremeno se mogu dodati i kruške. Služi se uz svježe povrće, a na ulicama Južne Koreje možete pronaći i hamburgere čije je pecivo marinirano u umaku bulgogi.

Meksiko

Barbacoa je meso, tipično govedina ili jaretina, polako kuhano na vatri u rupi u zemlji. Tradicionalno se koristi veliki lonac u koji se na listove agave stavljaju meso i povrće. Lonac se stavlja na žar i zatvara, a zatim se sve zakopava pod zemlju i polako kuha jedan cijeli dan. Barbacoa je izvorno došla s Kariba u Meksiko, a po tome su Amerikanci nazvali roštilj, tj. barbecue. Ovako pripremljeno meso vrlo je mekano, ima veliki udio masti i snažan okus. Poslužuje se uz luk i korijander.

Južna Afrika

U prijevodu s jezika Afrikaans, riječ braai označava roštilj. Braai je tradicionalno jelo kojeg su u Južnu Afriku donijeli bijeli doseljenici, a priprema se na braaistandu (roštilju) čija je potpala drvo. Za meso se koristi sosatie (janjetina ili ovčetina na štapićima) ili boerewors (južnoafričke kobasice). Uz Braai se služi i paap, kaša na bazi kukuruza koja je slična palenti ili krupici. Iako je naziv za jelo, braai je prvenstveno riječ koja označava grupno druženje uz hranu.

Japan

Iz Japana dolazi popularna ulična hrana yakitori. Na štapiće od bambusa stavlja se, u pravilu, piletina grilana nad bijelim ugljenom koji duže gori, na nižoj temperaturi i ne proizvodi dim. Yakitori se od običnog ražnjića razlikuje po tome što je meso odstajalo u slatko-kiseloj marinadi tare koja se pravi od umaka od soje, japanskih rižinih vina, šećera i škroba, a tradicionalno se služi uz alkohol.

Kina

Char siu u doslovnom prijevodu znači pečenje viljuškom, a naziv potječe od načina pripreme. Svinjetina se najprije izbode viljuškom kako bi se što ravnomjernije skuhala, a zatim se začini prahom od pet različitih začina, prelije medom i smjesom od fermentiranog graha. Tako pripremljeno meso kuha se iznad vatre ili poklopljeno u pećnici. Ponekad se dodaje i maltoza, ugljikohidrat od dviju molekula glukoze, zbog koje meso dobiva debelu i gustu teksturu.

Havaji

Riječ kālua u doslovnom prijevodu znači "kuhati u podzemnoj pećnici". Riječ je o pripremi cijele svinje pomoću havajske tradicionalne podzemne pećnice koja se zove imu. Na vatru u rupi dodaje se pomno odabrano kamenje koje mora sadržavati što manje vlage, u suprotnom može puknuti zbog pare koja nastaje zagrijavanjem. Kada kamenje dosegne maksimalnu temperaturu, razmješta ga se po ugljenu, a meso se umotava u lišće drveta banane. Na samom kraju sve se zakopava zemljom i ostavlja da se tako kuha satima. Pripremanje kaluae na Havajima je i poznata turistička atrakcija.

Hrvatska

Hrvati su ljubitelji mesa, ali i dobrog društva pa im roštilj, ili gradele, nisu nepoznanica. Glavna je karakteristika hrvatskog roštilja raznolikost podrijetla mesa - perad, svinjetina, teletina, junetina, govedina, janjetina, divljač, perad, ribe, školjke, pa čak i puževi ili žabe. Na roštilju su neizostavni ražnjići, ćevapčići, kobasice, ali i nešto prepečenih tikvica. Sve što će vam zatrebati za kompletnu organizaciju roštilja, od mesa do pribora, pronađite u Intersparu. Pripremite svoj roštilj jer, na kraju, najukusniji je hrvatski roštilj!