Za 10 godina doći ćemo na točku s koje nema povratka!

Prema zadnjem izvješću IPBES-a (Međuvladina znanstveno-politička platforma za bioraznolikost i ekosustave) oko 75% kopna, 50% rijeka i jezera te oko 40% svih mora i oceana već pokazuju ozbiljne znakove propadanja uzrokovanog ljudskim aktivnostima. 

Naš sugovornik, Ivo Šlaus, hrvatski je akademik i stručnjak za nuklearnu fiziku, fiziku čestica i medicinsku fiziku. No pored toga, održivi razvoj također spada u njegovo područje istraživanja, stoga nas je zanimalo kako on vidi budućnost kad je riječ o klimatskim promjenama i spomenutim podacima.

ŠTO NAS ČEKA Mediteran se zagrijava najbrže na svijetu - postat će pustinja?

- Situacija je puno gora. Najviše je ugrožena bioraznolikost. Klimatske će promjene za otprilike 10 godina dovesti Zemlju na točku s koje nema povratka! - upozorava akademik te dodaje da je razgovarao s mnogim znanstvenicima diljem svijeta i da među njima ima samo 2% do 3% onih koji ne vjeruju u klimatske promjene te onih koji koriste većinom pogrešno protumačene poluznanstvene argumente. Naš sugovornik ističe da je među političarima situacija puno lošija jer ima više onih koji sumnjaju u opasnost koju predstavljaju klimatske promjene. Upravo se zato u mnogim zemljama ne provode mjere za zaštitu okoliša onako kako bi trebale.

(Ne)razvrstavanje otpada

Jedan od glavnih faktora koji pridonosi upravo tim promjenama, ali i ubrzanju globalnog zatopljenja jest nerazvrstavanje otpada. Pritom su zadnje statistike pokazale da se Malta i Rumunjska nalaze na samom vrhu europskih zemalja koje ne razvrstavaju otpad (u Malti stopa recikliranja iznosi samo 7%, dok se 83% otpada šalje na odlagališta).

SOCIJALNI EKSPERIMENT Jesmo li jaki samo na riječima ili se ne bojimo zaprljati ruke?

A kakva je situacija u Hrvatskoj? Malo je bolja, ali još uvijek nedovoljno. S jedne strane, problem recikliranja u Hrvatskoj leži u činjenici što nekim stanovnicima spremnici za razvrstavanje nisu lako dostupni. Primjerice, u pojedinim zagrebačkim naseljima (uzmimo u obzir to da je riječ o glavnom gradu) nisu na svim potrebnim lokacijama postavljeni spremnici za razvrstavanje otpada. Takva je situacija u ulici Milke Trnine 28 u Folnegovićevu naselju gdje se nalaze dva kontejnera u koje se odlažu sav otpad i smeće te spremnici za papir i bio otpad, koji se nalaze ispred ulaza u svaku zgradu. No, što je sa staklom i plastikom? Za to bi se stanari dviju zgrada trebali odšetati dvije ulice niže kako bi reciklirali svoj otpad.

Ono što začuđuje jest činjenica da se ovakva situacija ne događa u cijeloj Hrvatskoj. Primjerice, grad Prelog smješten u donjem Međimurju jedan je od najnaprednijih hrvatskih gradova kad je riječ o gospodarenju otpadom i rekorder po odvajanju i recikliranju otpada. Njegov primjer pokazuje da je uspješno razvrstavanje otpada moguće, ali samo ako se pravilno provede u svim dijelovima Hrvatske.

Ipak, postoji i ona druga strana cijele priče. Naime, neki stanovnici jednostavno ne žele reciklirati ili im se ne da. Jessica Nolan, profesorica psihologije na Sveučilištu Scranton za HuffPost je navela dva glavna razloga zbog kojih se to događa. Prvi je taj što ljudi pri razvrstavanju otpada ne vide odmah pozitivan učinak svoje akcije. S druge strane, kad ne ubace otpad u odgovarajući spremnik - ne dožive nikakvu negativnu posljedicu. Dakle, u obama slučajevima ne postoji ništa što će se u tom trenutku dogoditi i što bi na njih utjecalo. No moramo imati na umu da su upravo te kasnije reakcije dugotrajne i ostavljaju katastrofalne posljedice!

ZA NE POVJEROVAT Znate li da su ovi proizvodi koje koristite nekada bili smeće?

Što bi se dogodilo kada bismo prestali reciklirati?

Svi govore da trebamo razvrstavati otpad jer će to pridonijeti očuvanju okoliša. No, sada ćemo objasniti što bi se konkretno dogodilo kada bi većina ljudi prestala razvrstavati otpad.

Ako se otpad koji se može reciklirati ne reciklira, on završava na smetlištu. Bez razvrstavanja smetlište bi postalo krcato smećem te bi se nakon nekog vremena moralo zatvoriti. Što bi se onda dogodilo? Moralo bi se naći novo mjesto na koje bi se smeće i otpad odlagali, a ono u što smo sigurni jest to da ni jedan stanovnik Hrvatske ne bi volio da se smetlište napravi u njegovoj blizini.

Nadalje, svako smetlište koje dosegne svoj limit prekriva se u nekoliko slojeva, poglavito zemljom. Ali, dok je to smeće čvrsto spakirano pod zemljom, ono ostaje u okolišu bez kisika. Tamo stvara plin metan koji značajno doprinosi globalnom zatopljenju jer su smetlišta treći najveći proizvođač metana u svijetu. No ono što je još opasnije - taj plin može eksplodirati kao što se dogodilo u Meksiku 2010. godine. Druga, jednako loša ili gora opcija jest paljenje smeća, što dovodi do katastrofalnog onečišćenja zraka.

Uzmimo u obzir i druge faktore

Sad vam je vjerojatno jasnije zašto o ovom problemu govore apsolutno svi. No, uz faktor prenatrpanih smetlišta, tu su i problemi onečišćenja mora, sječe šuma, ali i proizvodnja plastike koja se iz godine u godinu povećava. Također, tvrtke za izradu najlona i plastike koriste fosilna goriva, ovi neobnovljivi izvori energije (ugljen, nafta, prirodni plin i nuklearna energija) s vemenom će se potrošiti.

Kad je riječ o staklu, važno je znati da se ono sastoji od četiriju komponenti: pijeska, sode, vapnenca i aditiva u boji. Trenutno ne postoji rizik od nedostatka tih sirovina, no nabavljanje tih resursa često uzrokuje degradaciju zemljišta jer ti materijali moraju biti iskopani, što uključuje kopanje velikih jama u zemlji iz kojih se oni izvlače. Taj proces ne mijenja samo krajolik ekosustava, već također koristi masovnu količinu energije što uzrokuje daljnje oštećenje okoliša. Drugim riječima, recikliranje stakla daleko je bolje za okoliš nego da se stalno iznova proizvodi.

Pritom je važno imati na umu da veliku ulogu u ovom slučaju imaju i tvrtke. No uvijek ima svijetlih primjera. U procesu proizvodnje u kompaniji HEINEKEN Hrvatska gotovo nema otpada koji završi na deponiju jer 99,7% otpada nalazi svoju ponovnu svrhu i to na sljedeći način:

Dakle, na odlagalištu završi svega 0,3% otpada.

PROJEKCIJE ZA 21. STOLJEĆE Očekuje se podizanje razine Jadrana od 30 do 65 cm

Rješenje leži u svakom od nas

- Svijet u kojem živimo najbolji je od svih svjetova, nikad nije bilo boljeg. U Priči o dva grada, Charles Dickens napisao je: "Ovo je najbolje i najgore od svih vremena". I zaista je tako. Najbolje je vrijeme jer najbolje živimo, imamo mogućnosti borbe protiv bolesti, višu kvalitetu života, ali je ovo i najranjivije razdoblje jer u roku od 24 sata terorist ili politička pogreška mogu nas koštati rata ili ako ništa ne učinimo, uništenje od klimatskih promjena nastupit će u narednih 10 godina - kaže naš sugovornik za portal Ideje.hr te dodaje da se ljudi često pitaju: ''Što ja kao pojedinac mogu kad sam jedan od 7,5 milijardi ljudi?''.

- Kao što Cesarić u svojoj poznatoj pjesmi kaže ''Teče i teče jedan slap, što u njem radi moja mala kap?“ No, i moja kap pomaže ga tkati - poručuje akademik Šlaus i dodaje da svi moramo djelovati, i to sada, jer nam nije ostalo puno vremena.