Grcamo u dugovima - u blokadi čak više od 269 tisuća građana

Sve više banaka, uz ostale, nudi i gotovinske nenamjenske kredite, a za mnoge od njih ne treba čak ni otići u poslovnicu banke već se kredit odobrava online. Zbog takvog su trenda građani sve  neoprezniji i nepromišljeno uzimaju kredite koje kasnije godinama trebaju otplaćivati. No što kada nemaju kako vratiti dug banci? Tko je onda odgovoran za neplaćena potraživanja? Banka koja je odobrila kredit ili pojedinac koji ga je zatražio? Ili odgovornost pada na nekog trećeg?

Osobni kreditni rejting - treba li ga uvesti?

Kreditni rejting obuhvaća kriterije za odobravanje kredita na temelju kojih se određuje kreditna sposobnost ili kreditni rizik neke zemlje ili tvrtke. Hrvatskoj kreditni rejting dodjeljuju tri najveće i najpoznatije agencije - Standard & Poor's, Moody's i Fitch Ratings, a pri dodjeli uzimaju u obzir podatke kao što su prihodi i gospodarska struktura, očekivani gospodarski rast, zaduženost javnog i privatnog sektora te zaduženost državnih tvrtki. Na taj način zna se je li država (ili tvrtka) kreditno sposobna, odnosno postoji li rizik od neplaćanja dugova. Primjerice, kriza u Agrokoru započela je 2017. godine, kada je agencija Moody's iskazala zabrinutost da kompanija neće moći vratiti dugove koji dospijevaju. No za razliku od tvrtki i same Hrvatske, njezini građani nemaju osobni kreditni rejting, zbog čega se krediti odobravaju i pojedincima koji nisu odgovorni kada su u pitanju financije. 

Prema podacima Fine, u prosincu 2018. u blokadi zbog neplaćenih kredita bilo je 269 582 građana s glavnicom duga od 18,15 milijardi kuna. Kada bismo imali osobni kreditni rejting, takva situacija možda bi se mogla izbjeći. Naime, osobni kreditni rejting ne služi samo tome da se pojedincu odobri odnosno ne odobri kredit, već se na temelju njega određuje i kamatna stopa. U principu to funkcionira tako da što bolji rejting pojedinac ima, to su bolji uvjeti kreditiranja i obrnuto. U takvom sustavu težili bismo što boljem rejtingu jer u suprotnom ne bismo mogli podići kredit ili nam se ne bi isplatio zbog visokih kamatnih stopa.

Kako to funkcionira vani?

U mnogim zemljama osobni kreditni rejting (točnije kreditni rezultat) standardna je praksa već godinama za koju su zadužene nepristrane agencije. Pritom se uglavnom gleda povijest plaćanja pojedinca, iznos koji duguje, kreditna povijest (ima li prethodnih kredita, koliko traje otplata) i slično. Primjerice, u Australiji za odobrenje stambenog ili nekog drugog kredita, banka (vjerovnik) traži osobni kreditni rejting i kopiju kreditnog izvještaja pojedinca od ovlaštenih agencija. U Kanadi taj izvještaj sadrži informacije o svim kreditima koje je pojedinac uzeo u proteklih šest godina, uključujući ukupan iznos tih kredita i otplaćuje li rate na vrijeme.

SAD ima sistem u kojem se kreditni rejting pojedinca računa na temelju povijesti plaćanja (jesu li rate kredita plaćane na vrijeme), iznosa dugovanja (preostalog i plaćenog), duljine kreditne povijesti (koliko imate iskustva s kreditima) i koliko ste puta zatražili novi kredit. U Nizozemskoj je pak pojedinac kreditno sposoban ako ima stalne prihode i nema nepodmirenih dugovanja (poput neplaćenih režija), no u slučaju nepodmirenih dugova, pojedinac biva registriran u uredu za kreditni registar i dobiva negativnu ocjenu koja se briše tek pet godina nakon što je početni dug otplaćen.

S druge strane, pojedine zemlje (poput Španjolske) imaju tzv. crnu listu dužnika na kojoj se pojedinac nalazi dok ne podmiri dugovanja ili određeni period nakon što ih podmiri. Slična lista koju su banke međusobno razmjenjivale postojala je i u Hrvatskoj do svibnja 2018., kada je Hrvatski registar obveza po kreditima zbog Opće Uredbe o zaštiti podatka (GDPR) u Europskoj uniji morao zastati s izradom kreditnih izvješća za građane. - Ono što ne valja kod tog registra jest to kako banke tumače cijelu problematiku - objašnjava financijski stručnjak Igor Škrgatić iz tvrtke BE-ON specijaliziran za pomoć blokiranim građanima te nastavlja: 

- Znači, ako ste bili neuredni u prošlosti, to implicira da ćete biti neuredni i u budućnosti, što znači da ste loš klijent i neće vam se odobriti kredit. Problem je upravo to što se takva situacija gleda na taj način, a ne ulazi se u srž problema. Ne gleda se osobu na način "dogodilo mu se to i to, tada i tada, zbog toga i toga, a sada su se te okolnosti promijenile i dajmo mu priliku za nekakav clean start" - objašnjava Škrgatić. 

Što kada netko proda vaš dug?

Trenutno u Hrvatskoj nemamo efikasnu kontrolu kreditne sposobnosti pojedinaca, zbog čega se krediti i dalje mogu uzimati unedogled, što dovodi do pretjeranog zaduživanja. U situaciji kada pojedinac ne može vratiti dug banci ili nekom drugom vjerovniku najčešće se dogodi da agencija ili neka druga strana za naplatu potraživanja otkupi njegov dug. Normalno je da u takvoj situaciji osjećate nelagodu jer ne znate kako dalje. Mnogi ignoriraju problem i izbjegavaju kontakt s novim vjerovnikom. - Otkupi li kakva agencija vaš dug, a vi ga svejedno ne možete otplatiti ili ne znate kako, odazovite se i prihvatite komunikaciju s drugom stranom. Agencije koje otkupljuju kredite ponudit će prilagođeno rješenje za one dužnike koji pokažu volju da taj dug riješe u skladu sa svojim realnim financijskim mogućnostima. Zato je važno što prije pokrenuti taj dijalog - poručuju iz Hrvatske udruge agencija za naplatu potraživanja.