Amerikanac 'umro' od infarkta, probudio se nakon pet dana

Zach Conrad (36) umro je u lipnju 2012. godine. Kao i svake nedjelje i tada se Philadelphijom vozio biciklom. Odjednom je osjetio da nešto nije u redu. Zaustavio se, skinuo kacigu i srušio. Srce mu je stalo.

Šanse za preživljavanjem mu nisu išle na ruku. Svake godine oko 300.000 ljudi doživi srčani udar, a čak 85 do 90 posto onih koji stignu u bolnicu, iz nje ne izađu živi, piše BBC.

Hitna pomoć odvezla ga je u lokalnu bolnicu, a liječnici zbunjeni neuobičajenim simptomima nisu znali što s njim nije u redu. Njegova supruga, također liječnica, Marie inzistirala je da ga prebace u posebnu kliniku na Sveučilištu u Pennsylvaniji, poznatu kao Kliniku za oživljavanje. 

Navečer je stigao u kliniku. Direktor istraživanja u Centru za reanimaciju Benjamin Abella odmah je naredio da se Zacha stavi na 24-satni tretman hlađenja. Tim tretmanom htjeli su smanjiti upalu i usporiti metabolizam kako se stanice ne bi samouništavale. Probudio se nakon što je pet dana bio u induciranoj komi.

- Možda bi se oporavio i da sam ostao u lokalnoj bolnici, ali to nikad sa sigurnošću neću znati - kazao je Zach.

Slučajevi poput njegovog nisu nečuveni, a pomažu istraživačima i liječnicima koji specijaliziraju reanimaciju da shvate proces umiranja. Konačan cilj im je zaustaviti ga.

- Neko vrijeme nakon smrti mozak još nije nepovratno oštećen. Vaše tijelo, ali i mozak moraju biti mrtvi da biste stvarno umrli - objašnjava Sam Parnia, direktor istraživanja u Stony Brook medicinskom sveučilištu u New Yorku.

Ponekad je pacijent samo malo mrtav

Liječnici smatraju da nove tehnologije i znanje o tijelu povećavaju njihovu učinkovitost u reanimaciji. Otkrili su da ljudi ne umiru odjednom. Čak i ako srce prestane kucati, drugi dijelovi tijela mogu živjeti satima, a neki čak i danima.

- U ovom trenutku možemo reći da postoje dvije faze: malo mrtav i vrlo mrtav ili  još nije mrtav. No ta granica postaje vrlo mutna - kazao je Abella koji je Zacha vratio među žive.

Istraživači sada razumiju da svaka stanica i svaki organ ima trenutak vlastite smrti i da umiranje može trajati danima. Primjer za to su matične stanice koje nakon smrti čovjeka žive još 17 dana ako nisu u kontaktu sa zrakom.

- Svi smo učili da imamo rupu od pet minuta da nekoga vratimo u život. No sada smo svjesni da je to zastarjelo. Činjenica je da stanice u mozgu ne umiru odmah - kazao je Parnia.

Pacijent koji ne reagira nakon 20 do 30 minuta na pokušaje oživljavanja, vjerojatno se neće oporaviti, no ta granica ipak nije fiksna.

Bila je mrtva četiri sata, oživjeli su je nakon šest sati

Japanka je 2011. otišla u šumu i popila cijelu bočicu tableta za smirenje. Tijelo je nakon četiri sata pronašao prolaznik. Temperatura tijela joj je bila 20 Celzijevih stupnjeva.  Liječnici su joj šest sati pokušavali pokrenuti srce, ali nisu uspjeli. Priključili su je na stroj koji oponaša rad pluća i srca. nakon nekoliko sati, srce joj je zakucalo. Nakon tri tjedna pustili su je iz bolnice.

Prema Norveškoj studiji iz 2007. kombinacija pokretanje srca i hlađenja tijela kako bi se tijelo dovelo u fazu hibernacije povećalo je postotak preživljavanja sa 26 na 56 posto. 

- U biologiji je to jednostavno. Ako nešto možete učiniti jednom vrlo je vjerojatno da to možete učiniti još jednom. Ako to razradite, možete to učiniti svaki put - kazao je Lance Becker, direktor Penn Centra za znanost reanimacije.