Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Atatürku rat donio slavu, von Hindenburgu nacističku vladu

None Foto: DPA/PIXSELL 8

U 1. svjetskom ratu gradile su se i rušile vojne karijere, a posljedice bitaka donosile su uspjeh pojedincima. Neke generale povijest i danas smatra nesposobnima

Ususret 100. obljetnici početka Prvog svjetskog rata donosimo neke od nazanimljivijih likova, priča, činjenica i događaja koji su obilježili tijek samog rata. Sve priče donosimo u našem specijalu Prvi svjetski rat: 100 godina.

Mustafa Kemal Atatürk

Bitka kod Galipolja 1915. godine bila je jedna od najznačajnijih u Prvom svjetskom ratu te je utjecala na razvoj mnogih događaja i karijere pojedinaca. U bitci je poginulo više od pola milijuna ljudi, a tijekom tih sukoba gotovo je uništena karijera Winstona Churchilla. Istovremeno, osigurala je ugled jednoj važnoj ličnosti, Mustafi Kemalu Atatürku

Atatürk, što znači 'otac Turaka', rođen je 1881. godine u Solunu, u današnjoj Grčkoj. Početkom 1915. u planu kojeg je skovao Churchill, saveznici su pokušali kroz tjesnac Dardanele razdvojiti europsku od azijske Turske i osvojiti Istanbul kako bi Tursku onesposobili da dalje sudjeluje u ratu. Napad s mora nije uspio te je uslijedio pokušaj preko kopna, iskrcavanjem britanskih, francuskih i indijskih vojnika.

Atatürk je odigrao ključnu ulogu u obrani poluotoka, vodeći 19 divizija. Tijekom kampanje promoviran je u čin pukovnika, nakon čega je zapovijedao ukupnom obranom na sjevernom sektoru Galipolja. Devet mjeseci turske snage odolijevale su u najtežim uvjetima, sa 300.000 žrtava. U siječnju 1916. saveznici su se povukli s poluotoka. 

Uspješnim obranama od Rusa i kasnije Britanaca na Bliskom istoku, Atatürk je stekao veliku popularnost u zemlji, a postao je kritičan i prema osmanskoj vlasti. 

Godine 1919. turski teritorij bio je okružen saveznicima pa je Atatürk pokrenuo nacionalnu revoluciju. Okupio je Turke u borbi protiv grčke invazije koja je imala podršku zapadnih sila, svrgnuo je monarhiju i postao predsjednik nove turske republike u listopadu 1923. 

Douglas Haig

Britanski feldmaršal Douglas Haig je za mnoge u vrijeme Prvog svjetskog rata bio ključni vođa koji je pomogao dovesti Veliku Britaniju i njezine saveznike do pobjede 1918. Za kritičare je bio krajnje nesposoban vojskovođa zbog čijih je promašenih ofenziva na Sommi i drugdje stradalo na stotine tisuća mladih muškaraca. 

Rođen je 1861. godine. Služio je u Sudanu i sudjelovao u Burskim ratovima te je bio vodeći vojni taktičar i viši časnik početkom Prvog svjetskog rata. Zapovijedao je polovicom britanskih ekspedicijskih snaga koje su zajedno s francuskima vodile očajničke, ali ipak uspješne akcije kako bi spriječile probijanje Nijemaca do Atlantskog oceana. 

Godine 1918. predvodio je ofenzivu ''100 dana'' koja je oslabila njemačke snage i vratila ih iza njihovih granica. Često previše samouvjeren u svojim akcijama, Haig je odigrao ključnu ulogu u nekoliko ofenziva koje su, tvrde mnogi, ostavile duboke psihičke i fizičke ožiljke na generacijama mladih ljudi. Haig je bio uvjeren da je jedna jaka ofenziva mogla okončati rat. 

Kritičari ga optužuju za nefleksibilnost i zastarjele vizije ratovanja iz vremena konjica što ga je dovelo do slabog topništva i izostanka modernog naoružanja. Drugi pak tvrde da je u konačnici pomogao usmjeriti rat prema iscrpljivanju njemačkih snaga. Zajedno s britanskom mornaricom uspio je blokirati Njemačku.

Tijekom života imao je mnogo kritičara, među kojima i britanskog premijera Davida Lloyda Georgea, ali je ostao popularan. Na njegovom pogrebu 1928. počast su mu odale tisuće građana na ulicama. Ipak, u kasnijim prikazima u kazalištu i filmu 'Oh! Kakav divan rat'', opisivan je kao krajnje bešćutan general. 

Paul von Hindenburg

Paul von Hindenburg rođen je u uglednoj pruskoj obitelji. Imao je dugu vojnu karijeru. Prije umirovljenja s činom višeg časnika 1911. godine, sudjelovao je u francusko-pruskom ratu. 

Ubrzo nakon što je izbio veliki svjetski sukob, pozvan je da zapovijeda njemačkom 8. postrojbom, čime je u vojne redove unio zrelost i uravnotežio snage s briljantnim, ali ćudljivim Erichom Ludendorffom

U prvim mjesecima rata Hindenburg i Ludendorff diktirali su pad ruske vojske u bitci kod Tannenberga. Odbili su rusku ofenzivu prema Istočnoj Pruskoj i zadali Rusiji težak poraz od kojeg se nikada nije potpuno oporavila. Po dolasku kući Hindenburg je postao junak i zaradio čin feldmaršala. 

Godine 1916. napredovao je do mjesta šefa Glavnog stožera, vrhovnog zapovjednika svih vojnih akcija čim je postao najmoćniji i najučinkovitiji njemački čovjek. Mnogi povjesničari tvrde da je tako velika uloga u ratu nadmašivala njegove sposobnosti. U studenom 1918., dok se Njemačka pripremala za predaju, Hindenburg je imao ključnu ulogu u uvjeravanju Keisera Wilhelma II. na abdikaciju. 

Nakon rata, Hindenburg i Ludendorff su sudjelovali u teoriji 'nož u leđa' prema kojoj Njemačka nije bila vojno potučena, već izdana od strane antiratnih političara u zemlji. 

Godine 1925. uspješno se utrkivao za predsjednika kao konzervativni kandidat. Kako je Njemačka nakon poraza pala u opću depresiju i građanske sukobe, Hindenburg je prihvatio vladu koja je proglašena dekretom 1930. godine, čime je uspješno nestala Weimarska republika. Unatoč činjenici da su mu se gadili nacisti, Adolfa Hitlera je tri godine kasnije imenovao za kancelara. 

Umro je 1934. u 86. godini života, a Hitler je u njegovu čast organizirao masovni pogreb u Istočnoj Pruskoj, nakon čega je brzo ojačao svoju moć spajanjem funkcije šefa vlade i šefa države.

Von Moltke mlađi

Helmuth Johann Ludwig von Moltke, poznat i kao Moltke mlađi, bio je nećak slavnog feldmaršala Moltkea. U razdoblju od 1906. do 1914. godine bio je načelnik Glavnog stožera njemačke kopnene vojske. Rođen je u pruskoj vojničkoj obitelji, a njegov ujak feldmaršal Helmuth von Moltke stariji bio je glasoviti pruski vojskovođa po kojemu je Moltke mlađi dobio i ime.

Za sudjelovanje u Prusko-francuskom ratu dobio je odlikovanje za hrabrost. Nakon službe kao pobočnik ujaka i pomoćnik cara Vilima II., mladi Moltke je 1902. godine promaknut u čin generala poručnika. Načelnikom njemačkog Glavnog stožera postao je četiri godine kasnije. To je imenovanje za mnoge bilo sporno jer je Moltke imenovan zbog prijateljstva sa carem, a ne zbog svojih sposobnosti.

Prije izbijanja Prvog svjetskog rata, modificirao je Schlieffenov plan, a njegovo zapovijedanje u ratu mnogi smatraju kontroverznim. Neki ga smatraju odgovornim za njemački poraz u Prvoj bitci na Marni. Zamjera mu se i što nije bolje iskoristio neočekivanu pobjedu Njemačke u Bitci u Loreni, kao i da je prilikom donošenja odluka imao premalo informacija s terena zbog čega je i donosio neke pogrešne odluke.

Već na početku rata pogoršavalo mu se zdravstveno stanje, a nakon poraza u Prvoj bitci na Mari Molnea mlađeg je 14. rujna 1914. zamijenio Erich Von Falkenhayn. Moltke je još neko vrijeme služio u Glavnom stožeru u Berlinu. Godine 1915. primio je orden Pour le Merite. Preminuo je u Berlinu 18. lipnja 1916. nakon što je doživio moždani udar tijekom pogreba feldmaršala Colmara Freiherra von der Goltza.

Von Falkenhayn

Njegov nasljednik na mjestu načelnika Glavnog stožera njemačke kopnene vojske, bio je Erich Georg Alexander Sebastien Von Falkenhayn, njemački vojskovođa koji je vojničku karijeru započeo kao časnik služivši u Kini tijekom Bokserskog ustanka. Kako je napredovao, već 1913. godine dogurao je do položaja pruskog ministra rata. Nije računao na sveopći rat, ali je pripadao skupini koja je cara Vilima II. nagovarala da objavi rat. 

Nakon poraza u Bitci za Marnu nakon kojeg je naslijedio Moltkea mlađeg, suočen s neuspjehom Schlieffenovog plana pokušao je sukobima kroz Francusku i Belgiju doći do obale Sjevernog mora. U Prvoj bitci za Ypres Nijemce su zaustavili Francuzi.

Von Falkenhayn je htio provesti ofenzivnu strategiju na zapadnom bojištu te istovremeno voditi ograničeni sukob na istočnom frontu, nadajući se da će Rusija lakše prihvatiti primirje, ako nije dovoljno ponižena. 

Zbog toga se sukobio s Von Hindenburgom i Ludendorffom, koji su željeli jaku ofenzivu na istoku. Bitku masovnog istrebljenja tj. bitku za Verdun von Falkenhayn je započeo u nadi da će masovni gubici ljudstva navesti političke vođe Europe da okončaju rat. Poginulo je oko četvrt milijuna vojnika, niti jedna strana nije pokazala bilo kakav znak da ima namjeru okončati sukob. Snage Antante su mogle nadomijestiti mrtve svježim "ljudskim materijalom". Zbog neuspjeha u bici kod Verduna i neuspjeha na istoku, von Falkenhayn je smijenjen s mjesta načelnika Glavnog stožera. Naslijedio ga je Paul von Hindenburg.

Joffre i Foch

Joseph Jacques Césaire Joffre bio je francuski maršal u Prvom svjetskom ratu. Kreirao je ratni plan Francuske te je predvodio bitku na Marni 1914. godine u kojoj je i pobijedio. Nakon pobjede je postao vrlo popularan pa su ga Francuzi prozvali 'Tata Joffre'. Krajem 1916. godine je smijenjen s položaja glavnog zapovjednika francuske vojske zbog neuspjelih vojnih operacija tijekom 1915. i 1916. godine.

Naslijedio ga je francuski general, a zatim i maršal Ferdinand Foch. Vrhovni zapovjednik savezničkih snaga postao je 26. ožujka 1918. godine. Tražio je da se po okončanju rata Njemačkoj postave teški mirovni uvjeti kako više nikad ne bi Francuskoj predstavljala prijetnju.

Nije bio zadovoljan Versajskim sporazumom te je nakon njegova potpisivanja izjavio: "Ovo nije mir. Ovo je primirje na dvadeset godina."

Lavr Kornilov

Lavr Georgijevič Kornilov bio je ruski vojni obavještajac i general vojsci carske Rusije tijekom Prvog svjetskog rata i Ruskog građanskog rata. Povijest ga najviše pamti po aferi Kornilov, neuspješnog nastojanja tijekom kolovoza i rujna 1917. da se ojača privremena vlada Aleksandera Kerenskog, koja je na kraju dovela do uhićenja Kornilova od strane samog premijera. Kerenski je Kornilova optužio za pokušaj državnog udara, što je oslabilo i njegov utjecaj i dovelo do jačanja moći Sovjeta i boljševičke partije. 

Tijekom školovanja u St. Petersburgu dodijeljena mu je istraživačka misija u Vojnom distriktu Turkestanu gdje je kao poručnik naučio nekoliko srednjoazijskih jezika te zapisivao detaljna izvješća o svojim zapažanjima. Odbio je djelovanje u St. Petersburgu te se ponovno vratio u Turkestan. Sudjelovao je i u rusko-japanskom ratu tijekom 1904./1905. za što je primio odlikovanje za hrabrost i promaknuće u čin pukovnika.

Nakon završetka rata, Kornilov je služio kao vojni ataše u Kini sve do 1911. godine. Studirao je i kineski jezik, mnogo putovao i slao izvještaje Glavnom stožeru i ministarstvu vanjskih poslova. Godine 1910. opozvan je iz Pekinga, a nekoliko mjeseci kasnije postao je zapovjednik 8. pješačke pukovnije Estonije, a kasnije i 9. sibirske divizije u Vladivostoku.

Na početku Prvog svjetskog rata, imenovan je zapovjednikom 48. pješačke divizije koja se borila na području Galicije i Karpata. Godine 1915. promaknut je u čin general-bojnika. U travnju 1915. zarobili su ga Austrijanci nakon što je divizija koju je vodio ostala izolirana od ostatka ruskih snaga. Nakon uhićenja feldmaršal Conrad, koji je zapovijedao austro-ugarskom vojskom, s Kornilovim se osobno susreo. Kao jedan od glavnih generala bio je važan ratni zarobljenik. Nakon godinu dana uspio je pobjeći u Rusiju i vratiti se na dužnost.

Bio je kritičan prema ruskoj monarhiji, a nakon svrgavanja cara Nikole II. upravljao je vojnim distriktom u Petrogradu. U srpnju 1917. imenovan vrhovnim zapovjednikom oružanih snaga privremene vlade.

Komentari (19)
  • Otkada se to u svijetu velicaju generali i ubojstva? Ali glavno je da su samo nasi generali ubojice...

    23. 7. 2014,   08:29
  • Sinoc sam dosao iz Turske... sve Evropske nacije su dole na ljetovanju hrana puno jeftinija nego u hrvatskoj ljudi srdacni pazljivi druzeljubivi , sigurnost ekstra. plaze odlicne, nocni zivot exstra dobar. organizacija prevoza bolja nego u njemackoj u autobusu za Palmukale sluze vas kao u avionu jednom rijecju" Odlicno" Cudni su kad voze ,vozi se na sve strane ko brzi samo sirene i neko da pokoji zmigavac al niko se ne ljuti ne psuje ne staje samo gas gas. Ataturk je je legenda za njih svugdje su njegove slike zastave turske.. a ko nije bio i vidio nemoze ni dati komentar a o poslu da ne govorim svugdje se gradi ne male zgradice nego kompleksi zgrada hotela auto puteva .. imaju milione stabala maslina nemozes pregledati.. povrce odlicno i jeftino ma imaju ljudi sve ...

    23. 7. 2014,   15:13
  • ubij jednog covjeka, ti si zlocina. pobij tisuce ti si general. sto masovniji ubojica to visi cin

    23. 7. 2014,   07:33