Baby boom u Gunji: Rođeno 40 djece, prvi koraci u kontejneru

Dajte nam posao, želimo raditi! Ne bježimo od posla. No to što nemamo posla ne sputava nas u obiteljskim obvezama.
Djeca su nam naša najveća radost i upravo zahvaljujući njima lakše prolazimo traumatično razdoblje koje nas je pogodilo, složile su se Almedina Vejo (25), Milica Pejić (30), Merima Smajilović (22), Asmira Pudić (33), Rusmira Pezerović (39), Zehra Vejo (20) i Ivana Muharemović (24).

Skok od 40 posto

Njih sedmero su prošle godine rodile i time svoju Gunju uvrstile među rijetka mjesta u Hrvatskoj koja su zabilježila povećani natalitet. Gunja, mjesto sa 3700 stanovnika je, prema riječima načelnika općine Hrvoja Lucića, doživjela “pravi baby boom”, nezabilježen u 10 godina!
- U 2015. godini čak 40 obitelji u Gunji dobilo je dijete, a to ne pamtim da se ikad dogodilo. Ilustracije radi, u 2014. godini u Gunji se rodilo 22 djece, u 2013. godini 25, a u 2012. godini 24 djece. Mislim da sam zbog toga vjerojatno najsretniji i najponosniji čelnik neke lokalne samouprave u Hrvatskoj!

Povećat će naknadu

Dao Bog da cijeli proračun podijelimo za pomaganje mladim obiteljima s novorođenom djecom. Na prvoj sljedećoj sjednici predložit ću da umjesto dosadašnjih 1000 kuna, koliko smo izdvajali za prvu pomoć roditeljima s malim djetetom, ubuduće dodjeljujemo 1500 kuna. Ne vjerujem da će se oko toga strančariti i da će svi prihvatiti takav prijedlog jer – djeca su naša budućnost i rijetka sreća koja nas posljednjih godina i nije baš puno mazila - kaže nam načelnik općine Gunja.
Posebnost mladih gunjanskih majki s kojima smo razgovarali je što u njihovih sedam obitelji tek dva muža rade. Gotovo u potpunosti su svi ovisni o socijalnoj pomoći. Zato i ne čudi osmijeh na njihovim licima kad je načelnik općine uoči Uskrsa obećao darivati “svakoj obitelji s novorođenčadi po 30 pilića i hranu za piliće za mjesec i pol dana”, kao i prigodne uskrsne paketiće u kojima će se naći najnužnije stvari za djecu “u protuvrijednosti od 150 kuna”.

Rusmira Pezerović kaže da je rođenjem Ajle (sedam mjeseci) htjela svojoj starijoj kćeri Almedini (3) “omogućiti društvo, da ne bude sama”.

- Suprug Đovani i ja smo podstanari te se možemo pohvaliti da smo bili među prvima koji su se nakon povlačenja vode i početka obnove vratili u istu kuću u kojoj smo i ranije živjeli. Kad bih se našalila, mogla bih reći da je Ajla došla na ovaj svijet kao posljedica naše sreće što se nismo dugo mučili boraveći u tuđim kućama. Ali u Gunji teško sve može biti idealno pa je Đovani vrlo brzo nakon Ajlina rođenja ostao bez posla. No što je, tu je, idemo dalje. Snalažljivi smo, snaći ćemo se ponovno. Ako smo Ajlom htjeli osigurati društvo starijoj kćeri, pokazalo se da je ona sad svima nama najveća radost - priča Rusmira.

Jedu za 400 kuna

Asmira Pudić kaže da je njezina Tea (11 mjeseci) “došla neplanirano i neočekivano”, ali je sad obiteljska mezimica. Asmira, suprug, devetogodišnja kći i malena Tea do daljnjega će morati živjeti samo od socijalne pomoći i dječjeg doplatka, a to u konačnici doseže 2100 kuna na mjesec.

- Kad poplaćamo sve, a to su razne komunalije i najosnovnije potrepštine za bebu, preostaje nam za hranu samo oko 400 kuna. Ma, nema veze, nećemo kukati, ne pada mi na pamet da zbog malene djece tražim nešto posebno - govori nam Asmira.
Almedina Vejo je samohrana majka malene Narin (sedam mjeseci). Živi s roditeljima, nezaposlena je, ali nije izgubila nadu da će kao tekstilna tehničarka naći posao, i to u struci.
- U Gunji se čovjek mora naučiti optimizmu jer smo daleko od svega i jedino nas vjera u bolje sutra održava na životu. Trenutačno opstajemo ponajviše zahvaljujući porodiljskoj naknadi, ali do ljeta će i to prestati - priča nam Almedina.
Merima Smajilović i Milica Pejić jedine su od sedam gunjanskih mama novorođenčadi koje se mogu pohvaliti da im muževi rade te, tako, s više samopouzdanja gledaju u budućnost malenog Armana (11 mjeseci) i Katarine (tri mjeseca).

Muževi imaju posao

Merimin suprug radi u lokalnom kafiću kao konobar, dok Miličin muž radi u pilani.
Zehra Vejo je sa svojim malenim Armanom sve do prije dva mjeseca živjela u kontejneru. Kao što su u susjednom “kontejneru broj 8” sve do Nove godine živjeli Armin (23) i supruga Sabina (21) s kćerima Nejlom (2) i – Ajnom (dva mjeseca), prvom bebom koja se u Gunji u studenome prošle godine rodila “u izbjeglištvu” u kontejneru! A i Nejla se u privremeno utočište “u osmici” na igralištu Osnovne škole “Braće Radić” uselila s navršena četiri mjeseca te je bila, sve do sestrina rođenja, najmlađe gunjansko “kontejnersko dijete”.

- Ajnin plač smo svi priželjkivali i nikome nije teško pao jer smo ga doživjeli kao nagovještaj novoga života, ali i kao signal skorog odlaska iz kontejnera. Tako je i bilo, ni mjesec dana kasnije vratili smo se konačno svojoj kući - govori nam mama Sabina.

Spasili su 50 ljudi

Do poplave su Sabina i Armin s tada bebom Nejlom živjeli u Savskoj ulici, vjerojatno najugroženijem dijelu Gunje. Iz poplavljene kuće ih je doslovno iščupao Admir Ademović iz Brčkog. Adem, inače neplivač, nije nimalo štedio sebe te je nekoliko dana doslovno bez spavanja sa svojim prijateljem Bajrom Mehićem iz Gunje čamcem obilazio kuće u najugroženijim dijelovima sela te spašavao ljude i životinje. Svjedoci tvrde da su Adem i Bajro spasili više od 50 ljudi.
Malena Nejla postala je mezimica cijelog kontejnerskog naselja, nikome nije bilo teško nositi je u naručju, a ni ona se nikad nije zbog toga bunila. Uglavnom se smješkala.
Krajem 2015. godine njezinu ulogu preuzela je malena Ajna. I nju su svi željeli držati u naručju, a ona se zbog toga nije bunila i uglavnom se - smješkala.

Mama Sabina je nezaposlena frizerka koja živi od socijalne pomoći. Suprug Armin nema pravo na socijalnu pomoć jer je donedavno radio na javnim radovima. Do poplave koja im je uništila dom živjeli su od novca koji je Armin zarađivao sezonski berući šparoge u Njemačkoj.
U kontejneru su dočekali dva Božića i među posljednjim su obiteljima koje su se vratile u obnovljene kuće.
Prema riječima načelnika Općine Gunja, u kontejnerima u Gunji ostalo je još samo šest obitelji.

Život u kontejneru

- Do Uskrsa će se sve obitelji vratiti svojim kućama. U kontejnerskom naselju imamo još samo pet obitelji koje će se također ovih dana konačno vratiti u svoje domove, a jednoj ćemo obitelji pomoći u rješavanju stambenog pitanja jer se nema kamo vratiti s obzirom na to da su i prije poplave bili podstanari. Siguran sam da će do Uskrsa svi kontejneri u našoj Gunji biti prazni - tvrdi Hrvoje Lucić.
Prema Sabininim riječima, život u kontejneru, koji je odnedavno za njih prošlost, “bio je daleko od idealnog, ali – moralo se izdržati”.

- Za svako kupanje, pranje ili toalet moralo se mokre kose prelaziti preko cijelog igrališta. Također, u toplijim danima, kad se morao uključivati klima-uređaj, moralo se paziti da ne radi predugo jer isušivanje zraka nije dobro za bebu. Nakon prve zime, kad nismo imali nikakvog izbora i bilo je bitno samo da imamo krov nad glavom, pokušali smo naći neki podstanarski smještaj, ali nitko nije htio ni razgovarati o najmu manjem od 750 kuna, a to je nama koji smo na socijalnoj pomoći od 900 kuna bila nemoguća misija. Sad smo u svekrovoj kući u jednoj sobi koja je, praktički, manja od kontejnera, ali smo pod istim krovom s ljudima koji su nam obitelj i koji nas vole. A valjda će i nama zasjati sunce pa neće ni to vječno trajati. Ako smo preživjeli poplave, preživjet ćemo i te materijalne teškoće te naći neki posao zahvaljujući kojem ćemo se moći i osamostaliti - govori nam Sabina.