Bešćutna birokracija: Ja samo želim svojoj kćerkici na grob...

Marija je 2015. godine rodila mrtvu kćer. Ona i suprug nisu imali grobno mjesto, pa im ga je na Miroševcu privremeno ustupila suprugova baka.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:38

Video: Borna Filic/PIXSELL/ilustracija

Pokretanje videa...

01:14

Video: Borna Filic/PIXSELL/ilustracija

Prije ukopa, tvrde, pitali su na groblju i u Posmrtnoj pripomoći hoće li naknadno moći o svom trošku ekshumirati tijelo i preseliti ga u novi grob i rekli su im da nema problema. No nisu joj rekli da će morati čekati 15 godina.

Poniženi smo i jadni

- Osjećam se poniženo i jadno, kao da tražim nešto nenormalno, a sve što želim je da mogu svojoj kćeri Pauli doći na grob svakog dana ostaviti cvijet i upaliti svijeću – smireno objašnjava Marija Žgalin (28) iz Svete Nedelje. Ona i suprug Denis (33) doživjeli su 2015. godine najgoru tragediju koju čovjek može zamisliti. U zadnjem tjednu trudnoće njihova kći je umrla u trbuhu.

- Liječnici to nisu shvatili do samog kraja. Ja sam osjetila da se prestala micati, ali mislila sam da je to ono kad govore da se bebe primire prije porođaja. A onda nezamisliv užas. Posteljica se prestala razvijati i beba nije primala dovoljno hranjivih tvari te je na kraju umrla. Morala sam je roditi mrtvu. Dopustili su mi da je poljubim i zagrlim. Oprostile smo se, ostala mi je i fotografija za uspomenu. Ja nisam bila u stanju organizirati pogreb jer sam se oporavljala od porođaja i imali smo doslovno nekoliko dana da to riješimo – prisjeća se Marija bolnih trenutaka priznajući da ne zna kako je uspjela prebroditi to razdoblje. Obitelj je tad živjela na Srednjacima u Zagrebu sa suprugovom bakom.

Rekli im da nema problema

Znali su da će se uskoro preseliti i kupiti kuću, pa im je bilo važno znati da će moći ekshumirati posmrtne ostatke kćeri i preseliti ih u grob bliži mjestu stanovanja. - Suprug i obitelj tad su pitali u Posmrtnoj pripomoći, koja je organizirala pogreb, te na groblju Miroševac hoćemo li moći ekshumirati tijelo. Odgovor je bio da nema problema. I tako smo u dubokoj boli ispratili Paulu – nastavlja ona.

Već sljedeće godine intenzivnije su počeli tražiti kuću i Marija je tad prvi put poslala upit na Miroševac o tome što mora poduzeti da bi Paulu prebacili u novi grob.

- Mjesecima nitko nije odgovarao na moje mailove. Konačno je 2017. nakon više upita stigao odgovor uprave Gradskih groblja, pod koja spada i Miroševac, u kojem je pisalo da mi ne mogu izaći u susret te da ekshumacije ne odobravaju prije proteka 15 godina od dana ukopa. Suprug i ja smo ostali u šoku. U međuvremenu smo kupili kuću u Svetoj Nedelji, a na ovdašnjem groblju kupili smo i grob za Paulu. Pisala sam i Gradu Zagrebu, no i oni su me odbili. Želim što prije zaključiti tu priču i Paulu trajno smjestiti u njezino vječno počivalište. Ona je u tuđem grobu. Do nje mi javnim prijevozom treba dva i pol sata. Ovdje bismo bile udaljene samo pet minuta i mogla bih joj dolaziti svakog dana. Čak joj nismo ni ime uklesali na nadgrobnu ploču jer smo znali da ondje neće ostati. Da su nam odmah rekli da ćemo čekati 15 godina, kupili bismo grob drugdje! - ogorčena je Marija, ali najavljuje borbu.

Kaže da neće još 12 godina sjediti prekriženih ruku jer smatra da je doživjela nepravdu te da ispašta i njezina obitelj. Ima starijeg sina Davida (6), koji je s nestrpljenjem čekao seku prije tri godine, a onda se sve rasplinulo.

Više nisu ljutiti nego odlučni

Marija je ostala ponovno trudna i rodila kćerkicu Gloriju, koja danas ima tri mjeseca. Gradska groblja Zagreb pod nadležnošću ću Zagrebačkog holdinga. Groblja primjenjuju Odluku o grobljima koju donosi Skupština Grada Zagreba, a u toj odluci stoji i propisano vrijeme od 15 godina za ekshumaciju pokojnika.

- Pri donošenju ove odluke konzultirani su eminentni stručnjaci iz Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu, koji su predložili ovakvo rješenje da se unese u novu odluku, odnosno da se odredba prethodne odluke zadrži u cijelosti u daljnjem radu – napisali su iz Holdinga. Nisu odgovorili zašto prije ukopa to nitko nije objasnio Marijinoj obitelji, ali su zato na upit postoji li način da im se pomogne poslali jasan odgovor:

- Uvažavajući sve okolnost predmetnog slučaja, nismo u mogućnosti selektivno postupati, već dosljedno štititi pijetet umrle osobe i izbjeći svako postupanje koje je u suprotnosti s pozitivnim propisima RH - napisali su.

No propisi nisu ujednačeni. Vlasnici pogrebnih poduzeća iz drugih hrvatskih gradova govore nam o drukčijim iskustvima.

Za njih nema kompromisa

- Koliko znam, kod nas nema nikakvih ograničenja. Radili smo ekshumacije i nakon mjesec dana od ukopa – kazao je Igor Pavić iz pogrebnog poduzeća Bor d.o.o. u Rijeci.

-U Splitu nemamo nikakav rok ni ograničenje, sa svih groblja se tijelo može ekshumirati i prebaciti na neko drugo groblje bez problema. Naše poduzeće je radilo ekshumacije već nakon godinu dana – tvrdi Joško Čagalj, vlasnik Pogrebnog poduzeća Čagalj iz Splita.

- U Osijeku imamo načelno ograničenje od 15 godina, no postoje izvanredne situacije. Ljudi tad mogu u sanitarnoj inspekciji dobiti odobrenje za ekshumaciju. To se nosi na groblje. Nisam čuo da bi groblje išta zabranilo. Mi smo najranije ekshumirali nakon dvije godine – objasnio je Zorislav Dorić, vlasnik tvrtke Pogrebni prijevoz Dorić iz Osijeka.