Račan je Hrvatsku vodio u ključnim trenucima tranzicije. Bio je sedmi po redu hrvatski premijer, od 2000. do konca 2003. godine
Biografija Ivice Račana: 18 godina na čelu SDP-a
Ivica Račan rođen je 24. veljače 1944. godine u radnom logoru izvan logorske žice u mjestu Ebersbach u Njemačkoj. Okolnosti njegova rođenja nikad nisu do kraja u potpunosti rasvijetljene. Otac mu je podrijetlom Osječanin, a majka Ličanka. Prema jednoj teoriji, neka je Njemica Račanovu majku izvukla iz logora u visokoj trudnoći i tako joj spasila život. Po drugoj, Račanovi su roditelji bili u logorskoj službi, deportirani u Njemačku kao poluslobodna radna snaga. Ivica Račan u Savez komunista učlanio se 1959. godine na prijedlog prijatelja Nikole, fanatičnoga komunista. Račan je od 1968. do 1971. bio zaposlen u Institutu za društevno upravljanje. Politička karijera kreće mu uzlaznom linijom 1972. godine. Nakon rata Račan se s obitelji vraća u Hrvatsku i živi na raznim mjestima, od Božjakovine, navodno čak i Gline, Kutjeva do Slavonskog Broda. Slavonski Brod šezdesetih je godina slovio kao rasadište najkvalitetnijeg revolucionarnoga kadra. Iz Broda su potekli Đuro Salaj, Đuro Đaković, Greta Kavaj, braća Mišković... ZAhvaljujući tome, kadrovi iz Broda uglavnom nisu prolazili rigorozne partijske provjere. Zato je mladom Račanu, svježe diplomiranom pravniku, osim patijskog staža, koji je trajao još od 1959. godine, podrijetlo iz ovog kraja značilo snažnu preporuku u karijeri. Kada je nakon Karađorđeva Đuro Despot - optužen zbog suradnje sa Savkom Dabčević Kučar i Mikom Tripalom - morao napustiti mjesto ideologa u Gradskom komitetu Zagreba postavilo se pitanje koga kooptirati? Bilo je dosta logično da se na to mjesto 1972 godine postavi ideolog najjače partijske organizacije u gradu, a to je bila ona u općini Centar. Tako je Račan postao prvi ideolog zagrebačkih komunista. Dakle, čovjek koji odlučuje o smjeru Partije.Račan je vodio hrvatsku delegaciju na 12. Kongres SKJ u Beograd, koji je pod njegovim vodstvom Partija i napustila. Godine 1990. raspisao je višestranačke izbore u Hrvatskoj. U Sabor su ga, od tada do danas, neprestano birali za zastupnika. Na izborima 1990. Račan je dobio 35 posto glasova, ali mu se stranka osula po nacionalnoj liniji. Na idućim izborima, 1992. godine, pada na samo dno. SDP je u Sabor uspio ući s nešto više od pet posto glasova koliki je bio izborni prag. Račan razmišlja o povlačenju iz politike, ali ipak ostaje. Tih godina čini sve da SDP distancira od Saveza komunista pa je Savez komunista Hrvatske preimenovao u Stranku demokratskih promjena, a potom u Socijaldemokratsku partiju. SDP devedesetih godina s Račanom nije bila vodeća opozicijska stranka. Tu je ulogu igrao HSLS Dražena Budiše, koji je na izborima osvajao veću podršku od SDP-a. Račanova se stranka počinje snažno uzdizati koncem devedesetih, usporedno s padom popularnosti HDZ-a. Na izborima 3. siječnja 2000. koalicija SDP-a i HSLS-a odnijela je pobjedu. Dana 27. veljače Ivica Račan imenovan je sedmim po redu hrvatskim premijerom, prvim u deset godina koji nije iz HDZ-a. Račanova vlada ostat će upamćena po uspješnoj gradnji autoceste, neuspješnoj borbi protiv kriminala i malverzacija iz prošle epohe. Koalicijska je vlada bila krhka, labilna, često na rubu raspada, ali je izdržala cijeli mandat.Račanu je poraz, vidjelo se, laknuo - bilo mu je sasvim dovoljno 4 godine voditi vladu.