Ljudi koji poznaju Matu Radeljića tvrde da će biti diskretan. Nikad nije bio Zorro osvetnik. Barem dosad. Odluči li se na to, uz desničarske medije koji mu stoje na raspolaganju, mogao bi predsjednici zagorčati kampanju
'NE BIH GA VOLIO IMATI PROTIV SEBE...'
Bivši savjetnik sprema osvetu: 'On je u stanju otići predaleko'
Radio sam za njega. On je jako inteligentan, vrlo hladan i promišljen, ne bih ga volio imati protiv sebe, kaže nam jedan bivši suradnik bivšeg predsjedničinog savjetnika Mate Radeljića. Surađivali su još dok je Radeljić bio u Osijeku.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:37
Dodaje kako je “Mate često puta u stanju odigrati potez više, pretjerati, otići predaleko...”. Kao primjer navodi detalj iz predizborne kampanje koju je Radeljić osmišljavao za Ivicu Vrkića, napadajući svojeg bivšeg političkog mentora Branimira Glavaša. Kampanja protiv Glavaša bila je efikasna, bilo je to ravno čudu, no Radeljić je, navodno, inzistirao na njezinu pojačavanju i onda kad je svima u Vrkićevu okruženju bilo jasno da je uspjeh polučen i da bi nastavak ofenzive mogao imati samo kontraefekte.
Mate Radeljić je, i ovoga puta, otišao korak dalje. Samorazumljiva je pretpostavka, naročito u Kolindinu uredu - koji je više činovnički nego Josipovićev, pa izuzev Radeljića i Mate Granića skoro da i nema javno poznatih osoba i velikih biografija - da se smjena savjetnika odvija diskretno, u tišini. Savjetnik nije politička persona, on, kako je rekao Andrej Plenković, “dolazi i odlazi s jednim potpisom”, i to ne kao neka cvilidreta, nego puno junačkije.
Plenki mu je bacio rukavicu
Čini se da je Plenković ovakvom formulacijom komentara Radeljićeva odlaska namjerno bacio rukavicu svojem protivniku: njegov je ton naspram Radeljića bio izazovno arogantan pa je razumno očekivati da kod bivšeg savjetnika pojača osjećaj poniženja, nastao zbog neke vrsti nečasnog otpusta.
Andrej Plenković se ovim manevrom, de facto, riješio dvojice rivala - ne samo Radeljića, nego i Kolinde Grabar Kitarović, koju je pacificirao do neprepoznatljivosti - pa se onda, prema običaju, napravio blesav rekavši da “stvari treba dedramatizirati” jer neki “od muhe rade slona”. Kao usput je dodao da su odnosi s Uredom predsjednice, u koji je upravo kooptirao Mirjanu Hrgu, izvrsni. Izričući te poruke mira i ljubavi blistao je kao mladi mjesec.
To njegovo ležerno osmjehivanje i odmahivanje rukom krunski su dokaz njegova trijumfa. Predsjednica je, očito, bila stisnuta u zamku iz koje nije bilo izlaza pa je, nakon Radeljićeve eksplozivne demisije, rekla da joj nikad nije padalo preuzimati vlast u državi, sudjelovati u pučističkim aktivnostima i sl.
Kontaminirani Varga
Raspetljavanje istrage vezane za slučaj Franje Varge, s kojim je njezin savjetnik Vlado Galić navodno bio toksično povezan, uz brojne hipoteke koje ima Mate Radeljić, uz bijes Andreja Plenkovića koji bi rezultirao pasiviziranjem stranke na predsjedničkim izborima, vodili su predsjednicu prema gubitničkoj poziciji. Zato se na kraju ipak odlučila za Plenkovićevu izbornu podršku, pa i po (visoku) cijenu nogiranja Radeljića i Galića.
To je odmah rezultiralo eksplozijom bijesa na desnici, koja je unisono graknula: “Kolinda, izdala si nas!”. Velimir Bujanec iste je večeri rekao da Kolinda Grabar Kitarović više nema njegov glas, a to znači da će desnica imati drugog kandidata. Čini se da time zauvijek ad acta ide i plan da ona preuzme HDZ, a da wannabe potpredsjednik vlade, Mate Radeljić - to je otkriće objavio Nacional - iz polusjene vlada zemljom. Radeljić je te tvrdnje demantirao, no ne osobito uvjerljivo. Kolinda je negirala svaku umiješanost u zavjeru. “Predsjednica Republike Hrvatske najodlučnije odbacuje bilo kakve konstrukcije o njezinoj navodnoj umiješanosti u navodno rušenje vlade Andreja Plenkovića”, stoji u njezinoj izjavi, pa se dalje precizira sljedeće:
Predsjednica smatra da je sama ta konstrukcija, na temelju izjava čiju vjerodostojnost ni istinitost nisu potvrdile nadležne institucije, izravan politički udar na državne institucije Republike Hrvatske, a posebice na instituciju predsjednice, rekla je pompozno napadajući “neprovjerene informacije objavljene u određenim medijima”.
No prije nešto više od mjesec dana njezine su tvrdnje zvučale drugačije. “U ovom trenutku ne razmišljam o preuzimanju HDZ-a, nego sam koncentrirana da predsjednički mandat privedem kraju”, rekla je za tjednik Express. Jedan sugovornik blizak predsjednici rekao nam je u to vrijeme da ona energiju ulaže u to da mandat privede kraju i završi započeto, a onda znakovito dodao:
“Predsjednica još nije javno rekla ni hoće li ići u utrku za drugi mandat, a kamoli da se sad bavi zakulisnim igrama i zavjerama da preuzme stranku. Ona zaista sad ne razmišlja o kandidaturi za predsjednicu HDZ-a. Također želi suradnju, a ne sukobe s premijerom Plenkovićem”.
'Ona zasad ne misli o tome'
U obje izjave ključna je riječ bila “sad” - ona “sad” ne razmišlja, ona “u ovom trenutku” nije sklona tome, što ne znači da jednom neće biti. Institucija predsjednice Republike nije tad, dakle, otklonila mogućnost da jednog dana preraste u instituciju predsjednice vlade.
Svi koji poznaju predsjednicu dobro znaju da njezine ambicije premašuju poziciju protokolarne figure, fikusa. Ona doista želi realnu moć, pa je bez oklijevanja iskoristila i prvu priliku koja joj se u tom smislu pojavila. Kad Milanović i Karamarko svojedobno nisu mogli formirati većinu dovoljnu za sastav vlade, ona je formirala privremeni kabinet - podijelila je resore, imenovala (ne javno, naravno) premijera (menadžera Adrisa i Croatia osiguranja Damira Vanđelića), pri čemu je pokazala začuđujuću širinu (kulturu je trebala voditi Milana Vuković Runjić, a obrazovanje Boris Jokić). Čini se da joj se ljepota te operacije još dugo motala po glavi. Plan je imao smisla: kao dirigentica jedne, makar i privremene vlade, ona bi ovladala realnom moći u Hrvatskoj - premijer ima nadzor nad novcem, policijom, bankama, zdravstvenim sustavom i bezbroj drugih stvari. U razdoblju od šest mjeseci mogu se, ako orkestar vodi energičan šef, izvesti zamjetne promjene, može se naznačiti smjer kretanja zemlje, pa bi to bila neka vrsta preludija, uvertire za sastavljanje prave vlade - nakon pobjede na parlamentarnim izborima.
Express je još ljetos objavio ključne konture plana o smjeni vlasti i tad ga nitko nije demantirao. Na pitanje kako bi Kolinda mogla preuzeti vladu, jedan naš izvor s desnice, odlično obaviješten o političkoj dinamici na tzv. domoljubnom krilu hrvatske politike, tad nam je rekao:
- Mehanizam tranzicije bi bio sljedeći. Kolinda bi morala dati ostavku na mjesto predsjednice, a potom, uz pomoć Brkića, koji prema novom statutu šest mjeseci nakon eventualnog Plenkovićeva odstupa vodi stranku, preuzeti HDZ i onda vladu.
Što bi Plenković dobio u toj “quid pro quo” trampi?
- Dobio bi priliku otići u Bruxelles na poziciju komesara, nešto poput Nevena Mimice (on ima godišnju bruto plaću 373 tisuće eura, ne ubija ga stres, anoniman je i bogat, u Hrvatskoj ga se više nitko ne sjeća...). HDZ bi dobio šefa koji mu je idejno po mjeri i svi bi bili namireni.
Plan o mirnoj rotaciji
No taj plan nije bio idealan.
Poteškoća je što je u ovoj jednadžbi previše nepoznanica, toliko da je rizik, jednostavno, prevelik. Kolinda bi ispustila vrapca iz ruke radi goluba na grani, a nitko - pa ni Milijan Brkić koji je tad bio puno moćniji nego danas - ne bi joj mogao jamčiti da će dobiti izbore u HDZ-u. Ako bi joj to i uspjelo, upitno je koja bi većina podržala njezinu vladu. Ako bi, pak, morali na izbore, nitko nema jamstva da bi Kolindin HDZ te izbore i dobio, naročito ako SDP makne neperspektivnog Bernardića i na njegovo mjesto dovede osobu koja izgleda zamislivo na mjestu premijera - rekao je naš sugovornik.
Bila je tu još jedna nepredviđena poteškoća. Plenkoviću se plan o vlastitom luksuznom samoumirovljenju u Bruxellesu očito nije ni najmanje dopao. On je cijelo vrijeme radio na jačanju svoje vlasti u stranci, što se odvija uglavnom po jednom kolosijeku: micanju kadrova iz tuđih jasala. Plan smjene Plenkovića i njegova torpediranja u Bruxelles, cijelo je vrijeme bio na snazi, no premijerova je snaga - pomalo neočekivano - vremenom rasla, dok je snaga njegovih protivnika opadala. Istraga afere SMS pomela je Vladu Galića, na repu te afere očito je došlo i do smjene Radeljića, čovjeka iza čijeg su delegiranja na Pantovčak stajali Jozo Petrović i Karamarko, a ljulja se, i to snažno, i sam Brkić, zadnji Plenkovićev protivnik na putu “dekaramarkizacije” HDZ-a i potpunog ovladavanja strankom.
Ured predsjednice je primiren, ostaje još pitanje Milijana Brkića, te otvoreno pitanje daljnjeg Radeljićeva ponašanja. Ljudi koji ga poznaju tvrde da će biti diskretan i da neće iznositi tajne iz života predsjednice, jer je dosad promijenio pet-šest šefova. Nikad nije bio Zorro osvetnik. Barem dosad. Odluči li se na to, uz desničarske medije koji mu stoje na raspolaganju, mogao bi joj zagorčati kampanju.
VIDEO: Ima je posvuda, Kolinda u 11 dana obišla 13 gradova
Pokretanje videa...
01:12
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
