Blizanke proslavile Zlatni pir: 'Treba se svađati, tad si iskren'

Iskrenost i iskričavost je tajna za dug i uspješan brak. Ljudi kada se svađaju su najiskreniji i onda brak uspije i traje, kad si sve kažete, rekla nam je Ana Horvat (68).

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:09

Video: 24sata/pixsell

Njena sestra Đurđica Kralj (68) i ona, blizanke su koje su u petak proslavile svoje 50. godišnjice braka, obje udane na isti dan.

- Nas dvije smo se dogovorile, a naši dečki su isto pričali i zaključili smo da bi bilo najbolje da imamo jednu svadbu. Bio je velik i lijep snijeg, predivan dan i za mene je to bilo veličanstveno - kaže Ana.

Odrasli u siromaštvu, napravili su jednu svadbu jer im je tako bilo jeftinije, a na nju su bili pozvani samo najbliži prijatelji i obitelj, tridesetak uzvanika. Franjo, Anin muž je otišao u Njemačku prije svadbe zaraditi nešto novca, a Stjepan, Đurđičin muž je dogovorio matičara.     

Stjepan je dogovorio i datum te termin. Unatoč siromaštvu svadba je bila svečana jer su Stjepan i Franjo htjeli da se dame osjećaju posebno.

Blizanke su se udale jako mlade. Imale su 18 godina, a njihovi dečki 21 i 22 godine. Đurđica je svog Stjepana upoznala čim je prohodala, jer su bili prvi susjedi.

- Igrali smo se, tukli, pjevali i učili zajedno, a na kraju i odrasli i zaljubili se. Od naše dječje igre ispala je životna priča– kaže.

Ana je ipak svog Franju upoznala puno kasnije, kada je imala 16 i pol godina.

- Prevario me da se zaljubim u njega na šalu. Pjevao mi je i šalio se, a i ja se volim šaliti pa smo se tako i zbližili – kaže Ana.

Muževi ih lako raspoznaju

Franjo i Stjepan nikad si nisu pomiješali žene.

- Od šogora je uvijek žena bilo malo jača, moja je bila malo sitnija i tako smo ih uvijek raspoznali, čak izdaleka – kaže Stjepan.

Franjo, pak, kaže, da mu Ana nije odmah rekla da je blizanka te je to saznao malo prije svadbe. Na sam dan svadbe ispred oltara u crkvi dogodila im se nezgoda. Svi su, naime, željeli stajati skupa ispred svećenika za vrijeme obreda i kupili su svi isto prstenje.

- Kad smo ih morali staviti jedni drugima, nismo znali čije je čije, pa smo tražili po ugraviranim inicijalima. Bilo nam je svima to simpatično – ispričala nam je Ana.

Iako su svi jako bliski, nakon svadbe morali su se razdvojiti. Ana je nakon svadbe otišla s mužem u Njemačku, a Đurđica se preselila u Zagreb.

- Bile smo daleko, ali su pisma putovala, gotovo svaki dan. Tako smo ostajale u kontaktu, pismo gore, pismo dolje. Sad se ipak čujemo preko poruka i poziva, vremena su se promijenila – kaže Đurđica.

Franjo i Ana su se prije nekoliko godina preselili u Zaprešić, pa su sada opet svi na okupu.

- Vidimo se često jer smo sada blizu, a žene nam se na telefon čuju svakodnevno. Ja onda znam, kad se nazovu da sam pola sata miran - šali se Franjo.

Nakon 50 godina braka Ana i Franjo imaju jednog sina i dvoje unučadi, a Đurđica i Stjepan dvoje djece i petoro unučadi. Kažu da su im najveći uspjeh djeca i unuci.

Zanimljivo je da su im prva djeca rođena na isti datum. Đurđičin prvi sin rođen je 19.5.1971. u srijedu, a Anin na isti datum i u srijedu, godinu dana kasnije. Kad su bili mali Anin sin je više ličio Đurđici, a Đurđičin sin Ani.

- Djeca su nas stalno miješala kad su bila mala. Kad bi shvatili da su kod krive mame, onda bi plakali, ali bi nama to bilo smiješno – kaže Đurđica.

- Jako smo bliske i svu našu djecu smo tad smatrale zajedničkom, tako smo ih i odgojili da budu bliski kao i nas dvije – kažu.

Zlatni pir blizanke su proslavile sa svojim obiteljima u krčmi 'K lovcu' gdje su plesale sa svojim partnerima.

Tukle su se kao djevojčice

Iako su izgledom slične, po osobnosti su ipak drugačije. Ana se voljela više zezati i izvoditi spačke, pa je tako od Đurđice jednom dobila batine.

- Bila sam ljeniji đak, ali sam bila talentirana. Tako jednom nisam napisala zadaću, a učiteljica me prozvala. Uzela sam sestrinu bilježnicu, pročitala ju i dobila peticu u bilježnicu, jer su se tad ocjene tamo pisale. Ali sljedeću je prozvala Đurđicu. Kada je učiteljica shvatila da je to već pročitana zadaća, prekrižila je sve u bilježnici i objema nam dala jedinicu preko cijelog imenika.

- Nakon škole me nije čekao ugodan put kući, lemala me cijelo vrijeme, a bila je sitnija od mene; nitko me nije nikad toliko istukao, ali zaslužila sam – kaže Ana kroz smijeh.

Za očuvanje braka dečki kažu da je najvažnije popuštanje te da sve bude kako žena kaže jer ona drži četiri kuta kuće.