Božić u tuđini: Nema sarme, ali Hrvatska im baš i ne nedostaje

I ove godine puno je mladih, ali i starih, zaključalo svoje domove i otišlo u inozemstvo "trbuhom za kruhom". Mnogi od njih vratili su se u Hrvatsku provesti Božić s obitelji, ali dio je ostao u inozemstvu i blagdane proslavio u svojem novom domu. 

Neki od njih još se privikavaju na drugačije običaje, hranu i cjelokupno slavljenje Božića. Međutim, oni koji su inozemstvu već duže, za Deutsche Welle kažu da im Hrvatska nimalo ne nedostaje.

Fali im obitelj, ali ne žale

Zagrepčanki Petri, sada nastanjenoj u Dublinu, ovo je drugi Božić u Irskoj. Kaže da je i tamo komercijaliziran, no Irci imaju velike obitelji i slave u obiteljskom krugu uz pečenu puricu i šunku te hektolitre alkohola.

- Kroz Advent nema zornica, ali neke crkve imaju jutarnje molitve. Nema ni polnoćki osim u velikim katedralama. Ukinuli su ih prije 15-ak godina jer su svi dolazili pijani, šali se Petra i dodaje kako se na Badnjak sve zatvara, pa čak i javni prijevoz.

- Djeca imaju božićne priredbe u školama i idu vidjeti 'Santu' kojem govore što žele za Božić. Imaju emisiju 'Late Late Toy Show' na RTE na kojoj prikazuju sve hit igračke za tu sezonu, a koja se emitira valjda već 50 godina. Svi nose tzv. "Christmas jumpers" pulovere. Na Badnjak popodne se sve zatvara i ne radi ništa do 27. uključujući i javni prijevoz tako da se bez auta teško kretati po gradu.

- Moja obitelj će božićni ručak provesti s još tri obitelji iz Hrvatske pa ćemo slaviti zajedno. Ići ćemo u irsku župu na bdijenje, ali ima organizirana i polnoćka na hrvatskom u gradu. Božićno vrijeme uvijek naravno izaziva nostalgiju, ali nije nam žao što smo otišli. Fali nam, naravno, Božić u krugu obitelji, ali stiže paket sa slavonskim specijalitetima pa nam ništa neće nedostajati - zaključuje Petra.

Bliskiji sad nego ikad prije

K.K. živi s mužem i djecom već nekoliko godina kod Liverpoola, na sjeveru Engleske. Kaže da im nedostaje obitelj, koja ih povremeno posjećuje na blagdane, kao što i oni na neke odu u Hrvatsku, no ističe jednu zanimljivost.

- S prijateljima iz Hrvatske koji žive u blizini smo puno bliskiji nego li smo bili s ijednim prijateljima u Hrvatskoj - kaže.

Ove godine će, kaže ova bivša Zagrepčanka, Božić proslaviti s prijateljima koji također neće ići u Hrvatsku i s djecom će ih biti 21, što je brojnije nego li bi bilo da slave s obitelji u Hrvatskoj. Opisuje kako su zadržali tradiciju kuhanja bakalara na Badnjak.

- Morali smo ipak prilagoditi recept jer se ovdje ne može nabaviti sušeni bakalar tako da sad kuhamo svježi.

- Kao i većini ljudi koje smo upoznali, odlazak iz Hrvatske nije bilo pitanje izbora nego egzistencije i tu nema većih dilema li je odluka o odlasku bila ispravna ili nije, jer je bila jedina moguća. Gorak okus u ustima zašto smo baš mi morali otići je odavno ispran pozitivnim stvarima koje su nam se dogodile, od novih prijatelja koje smo stekli do novih prilika koje su se otvorile - kaže K.K.

"Žao mi je što nisam ranije otišla"

Dr. Marina Miškić iz Osijeka novi je dom pronašla u Kufsteinu, u Austriji gdje radi kao Global Medical Manager u farmaceutskoj tvrtki Sandoz. Kaže da se u Tirolu jako njeguje tradicija tako da se svi katolički praznici obilježavaju i više nego u Hrvatskoj.

- Unatoč tome, ne osjeća se pritisak da ako nešto ne slaviš, nisi dio zajednice - kaže Marina koja, ipak, za blagdane ide roditeljima u Osijek.

- Ljudi su ovdje sretniji i zadovoljniji nego u Hrvatskoj i to tijekom čitave godine, ne samo za blagdane, tako da mi Hrvatska nimalo ne nedostaje. Zapravo, žao mi je što nisam puno ranije otišla. Najradije bih provela Božić u krugu svoje obitelji ovdje, u Kufsteinu, umjesto da ja idem k njima u Hrvatsku. Ovdje je u svakom pogledu ljepše, a o Alpama da se ne govori - zaključuje Marina.

U Nairobiju nema sarme

Zagrepčanka Kristina Buneta preselila se u Keniju s djecom i mužem prije četiri godine, kad je muž dobio posao u Nairobiju. Kenija je na obali Indijskog oceana i cijele godine ima toplu klimu i bujno zelenilo, pa se za Božić može i kupati, primjerice u bazenu koji dijelite sa susjedima.

Sama proslava je slična kao u Zagrebu, opisuje Kristina: obitelj i prijatelji, pažljivo pripremljena hrana, pokloni pod borom.

- Najveća razlika je u tome što smo svi u ljetnoj odjeći. Naravno da nam svima nedostaju pahuljice snijega, grudanje i oštri svježi zrak u Zagrebu u ovo doba godine, ali uvijek umjerena klima Kenije čini zimske praznike ugodnima, ponajviše djeci - ističe Kristina.

Jedna od razlika je i to što – nema sarme. Kiselo zelje uvoze, kaže, pa staklenka kao za krastavce košta preračunato 70 kuna. O nostalgiji za starim krajem i preispitivanjima odluke o odlasku ne želi puno razmišljati. Kaže, ne izdrže baš oni koji se previše tome prepuštaju.