Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

'Brata je na Ovčari zlostavljao i ubio susjed. Nisu ga osudili'

None Foto: 4

PRIZNAO PA GA PUSTILI Jasna Perak (54) još traga za bratom Damirom. Iako je čovjek koji joj je ubio brata priznao, postao je svjedok pokajnik i živi u Engleskoj

Zadnji put vidjela sam ga na odlasku iz Vukovara. Sreli smo se na pola naše ulice. Brat je bio u uniformi, došao je do mene, pozdravili smo se, zagrlili, izljubili. Rekao mi je da će sve biti u redu i da ću se vratiti za nekoliko dana. To je bio naš zadnji susret.

POGLEDAJTE VIDEO

Posljednji put sam se okrenula i pogledom ga ispratila sve dok nije zamaknuo u drugu ulicu. Tad nisam znala da ga vidim zadnji put. I sliku tog našeg zadnjeg susreta pamtit ću sve dok živim, plačući govori Jasna Perak (54), Vukovarka koja već godinama živi u Karlovcu.

U Vukovaru su joj ubijeni suprug Mato i brat Damir Kovačić. Sa samo 21 godinom priključio se obrani grada. I još ga nisu našli.

Sa sinom napustili Vukovar 

Neposredno prije rata Jasna je sa suprugom Matom, sedmogodišnjim sinom Igorom, roditeljima i bratom živjela u kući na Sajmištu. Prvi šok doživjeli su u prosincu 1990. kada im je preminuo otac.

- Nismo se od toga ni oporavili, a već u svibnju uslijedio je masakr u Borovu Selu. I suprug i brat stražarili su po ulicama. Majka i ja brata smo odgovarale od oružja, ali nije htio ni čuti. Rat se zahuktavao, granate su padale i suprug je 31. kolovoza 1991. rekao da sin i ja moramo otići iz grada. Iako nisam željela ići, suprug nas je prema Bogdanovcima izveo kroz kukuruzni put i polja - prisjeća se Jasna tih ratnih dana. Njena majka Eva Kovačić odbila je ići s njima, jer nije željela u Vukovaru ostaviti sina Damira koji se priključio ZNG-u.

Foto: Draksler B

- Po izlasku iz Vukovara nisam znala ništa. Netko mi je javio da je brat 4. studenog ranjen u prsni koš. Rana je bila teška i bio je nepokretan. Završio je u vukovarskoj bolnici. Doktor Njavro ga je operirao. Sin i ja od rujna smo bili u Jajcu kod rodbine. Tamo sam sredinom rujna zadnji put vidjela supruga i otkrila da sam trudna. Moj suprug sa suborcem je morao službeno u Split i na povratku su me obišli. Molila sam ga da me povede sa sobom, no nije htio. Rekla sam mu da sam trudna i bio je presretan. Otišao je i više se nikad nismo ni čuli ni vidjeli. Mama mi je kasnije ispričala da joj je po povratku u Vukovar rekao: ‘Postat ćeš opet baba’ - tiho priča Jasna.

Njezin sin Matej nikad nije upoznao oca. Zna ga samo preko starih fotografija i onoga što mu je o tati ispričao stariji brat.

- Dan ili dva prije pada Vukovara mama i moj suprug bili su u podrumu kuće. Razgovarali su što i kamo dalje. Muž se dvoumio da li da idu u proboj ili da se sklone u bolnicu ili na Velepromet. Mama je rekla da ide u bolnicu kod Damira pa je i muž pošao sa njom. Tamo su odlučili poći u proboj s Damirom, kojega su planirali staviti na nosila i krenuti kroz kukuruzni put.

Ostala bez muža i brata 

Ubrzo su shvatili da proboj više nije moguć jer je posljednja kolona iz grada krenula večer prije. Tako su mama, brat i muž ostali u bolnici. Kad su četnici ušli u bolnicu, razdvojili su ih - priča Jasna. Njezina majka izašla je iz Vukovara, a nakon dva dana i dvije noći u Mitrovici, kao prognanica je stigla u Pitomaču. Jasni se javila nakon tjedan dana.

- Ispričala mi je da su moj brat i suprug živi, ali zarobljeni. Tad me ta informacija razveselila. Išle smo na svaku razmjenu, čekale, nadale se. U međuvremenu sam i rodila. Stalno u nadi da će mi se suprug i brat pojaviti. Godinama sam čekala - priča dalje Jasna Perak, koja je godine progonstva provela sama sa sinovima u Karlovcu, gdje i danas živi. Nakon otkrivanja masovne grobnice na Ovčari pronašla je posmrtne ostatke supruga Mate. Identificiran je i pokopan 1999. godine. No tijelo brata Damira nije pronađeno iako su postojale informacije da je i on ubijen na Ovčari odmah nakon što je doveden iz bolnice.

- Brata Damira navodno su ubili kod hangara. Prije deset godina, na suđenju za Ovčaru u Beogradu, jedan od optuženika rekao je da je mog brata na Ovčari ubio i zlostavljao susjed iz ulice. Taj čovjek je potom uhićen i ispitan.

Mama urlala od boli 

Prvo to nije htio priznati, ali je potom navodno sve priznao i točno opisao što je radio mom bratu. Nije nikad za to osuđen jer je navodno postao svjedok pokajnik. On godinama već živi u Engleskoj, ima njihovo državljanstvo, naša država mu je obnovila kuću u Vukovaru i onamo ponekad dođe. Iz naše ulice na Ovčari je ubijeno još petero ljudi - ogorčena je Jasna, koja je tek čitajući izvješće sa suđenja u Beogradu shvatila da više ne postoji nikakva nada da će se njen brat Damir pojaviti živ.

- Mama je umrla 2015. od tuge za sinom. Kad je čula izjave na beogradskom sudu da je ubijen, urlikala je i plakala od boli. Do tada ju je držala nada, a onda se razboljela i umrla. I ja sam se nadala da je Damir živ, sve dok nisam pronašla muža. Pokopala sam ga na braniteljskom groblju. Pitanje gdje mi je brat uvijek postavljam kada dođem u Vukovar. Hodam ulicama, sama, bez supruga, brata, mame i tate. Gdje mi leže kosti moga brata? Možda hodam baš pored njih, a ja to ne znam. Kad bih našla brata, bilo bi mi lakše. Da imam koga pitati gdje mi je brat, pitala bih. I tog našeg susjeda bih pitala, ali ne mogu doći do njega, a svašta bih ga pitala - zaključila je Jasna brišući suze.

Tema: Nestali u Domovinskom ratu

Komentari (170)
  • I onda neki ovdje pišu "što spominjete rat, prošlo je toliko i toliko, živite u prošlosti....". Kako je u svojoj knjizi napisao jedan dragovoljaca Domovinskog rata: "Onaj tko je prošao rat njemu ništa ne treba objašnjavati, sve mu je jasno. Onome tko nije uzalud je objašnjavati, nikad neće shvatiti".

    24. 11. 2019,   12:03
  • Samo im cirilicne ploce stavite , zasluzili su i eto da napomenem da to cine bez da su predstavnici vlasti srbije ikada zatrazili oprost, dapace njihov predsjednik tvrdi na nasem teritoriju da nema kome ni zasto traziti oprost.

    24. 11. 2019,   11:58
  • Koja zivotna prica, da se smrznes od tuge. Zalosno je da skoro nitko ne odgovara za zlodjela.

    24. 11. 2019,   11:47