Čimpanzu odgajali kao dijete, dojili ga i davali mu 'travu'

Britanski redatelj James Marsh snimio je film o čimpanzi Nim, koji je popularnost u SAD-u stekao '70-ih godina prošlog stoljeća. Čimpanzu su još kao mladunče 1973. godine doslovno otrgnuli s majčinih prsa i odnijeli ga u New York. Nesretno mladunče s majkom je provelo tek nekoliko dana. Hipi znanstvenici, na čelu s ambicioznim psihologom Herbom Terraceom, htjeli su dokazati kako čovjek i majmun mogu razgovarati te su Nima počeli odgajati kao ljudsko dijete. Obzirom da grlo čimpanze ne može reproducirati ljudski glas ideja je bila da ga se nauči znakovni jezik. 

Bivšu studenticu i ljubavnicu Stephanie LaFarge Terrace je odabrao za Nimovu zamjensku majku. Majmunčić se uselio u njezinu kuću na Manhattanu u kojoj je živjela sa svojim bogatim hipi mužem i sedmero djece. Bio je to katastrofalan potez. Stephanie se nije trudila disciplinirati Nima, nije bilježila ništa za potrebe eksperimenta i pratila Nimov razvoj. No, redovito ga je dojila, davala mu alkohol i marihuanu. Mnoge je šokiralo jer je Nimu dozvolila da 'istražuje njeno nago tijelo' čim je ušao u pubertet, piše Daily Mail.

- Nikad s njim nisam imala seksualne odnose - kazala je Stephanie.

Prvu riječ na znakovnom jeziku koju su naučili Nima bila je 'piti'. Ubrzo je znao pokazati i riječi 'jesti', 'ja', 'Nim' i 'zagrljaj'. Otkrivši da Stephanie zlostavlja Nima egoistični psiholog preselio je čimpanzu kod znanstvenice Laure-Ann Petitto, koja se naknadno uključila u eksperiment. Do tada je čimpanza postala slavna. New York magazine objavio je 1975. njegovu sliku na naslovnici uz veliku priču. Redovito je dobivao angažmane u reklamama te je glumio i u dječjoj emisiji Ulica Sezam. Nim je rastao i bio sve agresivniji.

- Napadao bi sve one za koje je osjetio da su ranjivi i da mu popuštaju. Još i sad imam ožiljke po rukama - prisjeća se Laura-Ann. 

Majmun su vrlo brzo vezao za Lauru-Ann te je postao vrlo ljubomoran i posesivan. Znanstvenica je u to vrijeme počela ljubovati s psihologom. Jednog dana otišla je iz stana kako bi se našla s Herbom, a Nim je trebao ostati sam. Čim je izašla iz zgrade na nju je s drugog kata skočio Nim, srušio ju na pod i počeo joj glavom udarati o pločnik. Četiri muškarca jedva su ga maknula s nje. 

Bolje nije prošla ni njegova treća majka. Profesorici znakovnog jezika Renee Falitz zario je zube u lice. Znanstvenici uključeni u istraživanje tek su tada uvidjeli da ga moraju maknuti od ljudi. Herb Terrace prevezao ga je natrag u Oklahomu. 

- Nim je bio u šoku. Nikada prije do tada nije vidio čimpanze i druge majmune. Držao me čvrsto i nije me želio pustiti - prisjetila se jedna od njegovih skrbnica Joyce Butler. 

I dok ga je njegova 'obitelj' ostavljala za sobom, nesretni i šokirani Nim pokazao je kako želi da ga zagrle. To je možda bio jedan od dokaza da je Terraceov eksperiment uspio, no on sam analizirao je sve prikupljene bilješke i zaključio da je cijelo vrijeme bio u krivu - čimpanze ne mogu koristiti jezik. Nim je samo naučio oponašati  znakove svojih učitelja kako bi molio za neke stvari, tvrdio je.

- On nije pokušavao reći 'Imaš lijepu mačku', već 'Ja ju želim' - kazao je Terrace, koji ga je od tada posjetio samo jednom i zaboravio na njega. 

Nim i ostale čimpanze iz Oklahome završili su na kraju u istraživačkom centru za AIDS i hepatitis. Bivši zaposlenik laboratorija prisjetio se kako su neke čimpanze, predvođene Nimom, koristile znakovni jezik te su pokušali komunicirati s njima kroz kavez. Od raznih testiranja na kraju ga je spasio aktivist i borac za zaštitu životinja Harry Hermann. Svoje posljednje godine života Nim je proveo u prihvatilištu u Teksasu. Imao je infarkt 2000. godine i preminuo. Na pogreb mu je od znanstvenika uključenih u eksperiment došla samo njegova prva 'majka' Stephanie.

- Toliko smo mu nanijeli štete odvojivši ga od njegove majke. To je bilo pogrešno. Napravili smo veliku grešku - zaključila je Stephanie. 

Ovaj propali eksperiment govori više od ljudskoj aroganciji, a ne majmunskoj inteligenciji...