Dan kad je Tovarnik plakao: Za taj pokolj nitko nije odgovarao

U Tovarniku, na krajnjem istoku Hrvatske, danas se obilježava spomen na dan kada su 1998. godine na tamošnjem groblju pokopani posmrtni ostaci 48 Tovarničana, ekshumiranih iz masovne grobnice u blizini mjesnog groblja. Taj je datum nazvan 'Dan kada je Tovarnik plakao'.

Među žrtvama ekshumiranima iz masovne grobnice bio je i tovarnički župnik vlč. Ivan Burik, jedini katolički svećenik ubijen u Domovinskom ratu. Tijekom Domovinskog rata ukupno je stradalo 72 mještana ovog pitomog srijemskog sela.

Danas u 15 sati kreće kolona sjećanja ispred spomen-obilježja u dvorištu općinske zgrade, a kretat će se prema Groblju Sv. Križa. Tamo će polaganjem cvijeća, paljenjem svijeća i molitvom biti odana počast svim poginulim i nestalim mještanima.

Napad na pitomo ovo srijemsko selo počeo je uoči blagdana Sv. Mateja, zaštitnika župe. Trajao je tri dana, a na 22. rujna 1991. selo je okupirano. Nakon okupacije JNA i četničkih postrojbi krenula je kalvarija nevinih civila. Kuće su im porušene i spaljene, a oni su ili ubijeni ili odvedeni u srpske koncentracijske logore, žene su silovane... 

Mučili, ubili pa bacili u masovnu grobnicu

- Ubijanja, premlaćivanja do smrti, izgladnjivanja, svakovrsna tjelesna i psihička mučenja, koja zdravi ljudski um teško može i zamisliti, bila su stravična svakodnevica u kući-logoru pok. dr. Đorđa Cvejića, kroz koju je krajem 1991. prošlo najmanje 300 hrvatskih branitelja i civila, pretežno iz Tovarnika i okolnih mjesta. Ljudi koji nisu ubijeni u toj kući, nakon mučenja su odvođeni pa ubijani i bacani u masovnu grobnicu, u koju je bačen i ubijeni župnik, vlč. Ivan Burik, koji je najveći dio svoga svećeništva, punih 28 godina, proveo u Tovarniku. Dio mještana odveden je u logore u Srbiju, najviše u Begejce i Sremsku Mitrovicu - kazuje nam je Antun Ivanković, predsjednik udruge Ante Starčević - Tovarnik.

Srbi su protjerali više od 95 posto od 2.500 Hrvata, koliko ih je prije rata živjelo u Tovarniku. Srušili su ili oštetili više od 70 posto mjesnih kuća i gospodarskih zgrada. 

Ono malo Hrvata koje su ostavili živjeti na svojim ognjištima, većinom starce i žene, prisiljavali su da, poput Židova za vrijeme nacizma, nose oznake na rukavu - bijele krpe kao znak predaje i pripadnosti hrvatskom narodu. Istim su znakom bile obilježene i njihove kuće. Uveden je i policijski sat.

Za barbarska ubojstva nitko nikad nije odgovarao.