Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Definitivni odlazak Vladimira Šeksa: 'Hvala vam i doviđenja'

None Foto: PIXSELL 4

Šeksa je moguće zamisliti u svim agregatnim stanjima, osim jednog - mirovine. A u nju je otišao vlastitom voljom. Mogao je još trajati, ali je ipak podvukao crtu

Ne bi bilo malo ljudi koji bi se, s vrlo jakim argumentima, kladili na to da će Vladimir Šeks politički nadživjeti Tomislava Karamarka, možda i Kolindu Grabar Kitarović.

Čini se, ipak, da je sad rekao “zbogom”, a ne “doviđenja”. Ljudski, motive njegova postupka moguće je razumjeti, ako već ne i opravdati. Vladimir Šeks iskoristio je svoj položaj u Uredu predsjednice kako bi kod Komisije za pomilovanja ishodio oslobađanje svog (manje važno) bivšeg suradnika i (puno važnije) prijatelja svog pokojnog sina Domagoja, Vanje Goldbergera. 

Mirko Crnčević

Domagoj Šeks

U uzbudljivom, napetom, rizičnom Šeksovu životu bilo je puno dramatičnih epizoda, ali nerazjašnjena smrt sina Domagoja sigurno je najtraumatičnija. Svi koji bi ga, ‘90-ih, upoznali, začudili bi se time da je mladi Domagoj u mnogočemu, osobito u svjetonazorskim pitanjima, bio suprotnost ocu Vladimiru. Dok je otac ranih ‘90-ih kotirao kao desničarski jastreb, njegov se sin družio s alternativcima, ljevičarima, pacifistima, pankerima...

Od Machiavellija do Antigone

Ako smijemo suditi, tu vuče korijen i nezaliječena Šeksova trauma koja ga je natjerala na to da povuče potez koji njegov britki um u drugim okolnostima i zbog drugih motiva nikad ne bi povukao.

Šeks se tako suprotstavio zakonima kako bi udovoljio ljubavi prema bližnjima, ili bar njihovim prijateljima. I baš poput junaka antičkih tragedija, koji su, prelazeći određene granice, izazivali sudbinu, isto je to s punom samosviješću učinio i ovaj političar, kad se tomu nitko nije nadao. Moralnost je, kaže definicija, spremnost čovjeka da preuzme odgovornost za krajnje konzekvencije svojih djela. Šeks je to, ovog puta, učinio. Bez ikakva taktiziranja, kolebanja, oklijevanja, rekao je da se povlači jer je učinio to što je učinio.

Nije taktizirao ni muljao

Potez je to koji je predsjednica objeručke prihvatila i koji je šokirao njegove kolege iz politike, kako one u HDZ-u, tako i one na suprotnoj strani, poput SDP-ovog mu pandana Peđe Grbina. Svi koji znaju njegovu vezanost za politiku znaju koliku je cijenu time platio. Vladimira Šeksa moguće je zamisliti u svim agregatnim stanjima, osim jednog - mirovine. 
A u nju je, ipak, otišao, vlastitom voljom. Mogao je još trajati, ali je skinuo jedan, očito povelik teret s duše. 

Vladimir Šeks jedna je od velikih zagonetki hrvatske politike. Bio je načitan kao malotko, uvijek spreman citirati najširi krug intelektualaca, od Novih rajnskih novina Karla Marxa (kojima je u saborskoj raspravi tukao Zorana Milanovića) do Artura Koestlera, čuvenog antistaljinističkog pisca, čije je knjige poznavao kao vlastiti džep, uvijek spreman iz glave prosuti neki dojmljiv citat. Odvjetnici koji su s njim radili sedamdesetih godina u Osijeku kažu da je na raspravama bio kao Švicarac - nikad nije kasnio, dolazio je savršeno pripremljen, poznavao je sve detalje spisa. 

Bio je i perspektivni mladi tužitelj, član Partije, antinacionalist. No jednu od kampanja “liberalizacije” socijalizma shvatio je previše doslovno, pa je ušao u sukob s Udbom i završio u zatvoru. Njegovo natezanje sa socijalističkim tužiteljima, policijom i Službom, potrajalo je gotovo dva desetljeća. Sustav je od njega napravio neprijatelja, jednog od svojih radosnih, iako nepotrebnih grobara. Kasnije mu je prišivana etiketa udbaša, ali nikad nitko nije pokazao neki uvjerljiv dokument ili dokaz da je to doista bilo tako.

Vladimir Šeks postao je tako žrtva jednog, društveno upitnog ali bar dijelom razumljivog čina, iako su u prošlosti bili deseci razloga zbog kojih je trebao otići - a nije to učinio. U prvom redu, on je arhitekt niza sistemskih devijacija koje su bile smišljene iz jednog jedinog razloga: da sačuvaju vlast njegove stranke. 

Stvorio je čudovišan sustav

Krojeći izborne jedinice, napravio je izborne jedinice Frankensteinova tipa - urbanim središtima uvijek je dodavao toliko ruralne mase da selo prevagne i donese pobjedu njegovoj stranci. Takav kroj izbornih jedinica, koji zapadni politolozi zovu “Gerrymandering”, naši su analitičari nazvali “Šekimandering”. Doduše, za to su danas podjednako krivi i oni koji takav kroj nisu promijenili a mogli su. U saborskim raspravama bio je čarobnjak kreativnih čitanja poslovnika, propisa i zakona. Na krajnjim točkama svog umijeća podsjećao je na Houdinija, iluzionista koji se izvlačio iz svih okova u koje bi ga bacili.

Nije pritom previše birao sredstva, no nitko mu nije mogao osporiti lucidnost i pamet. Kroničari vremena njegovu su trajnost uspoređivali s radijacijom plutonija, izdržljivošću polivinila...

A ipak, otišao je prije vremena, zbog ljubavi i savjesti - motiva koje nikad nitko nije mogao predvidjeti...

Davor Javorovic/PIXSELL

Kolindin gambit: Žrtvovala je Šeksa

Vladimir Šeks dao je ostavku zbog moralne odgovornosti u slučaju pomilovanja bivšeg savjetnika, prijatelja svog pokojnog sina, od čega nije imao nikakve osobne koristi. A predsjednica je pomilovala Danka Seitera, osuđenog zbog opraštanja kredita Nikoli Hanželu, najvećem donatoru njene kampanje. U šahu se žrtvovanje pješaka radi dame zove damin gambit. Svi pričaju o Šeksu, nitko o Kolindi...

PIXSELL

Vanja Goldberger bio je prijatelj Šeksova sina

Vanja Goldberger bio je 90-ih godina istaknuti pripadnik zagrebačke alternativne scene: pacifist, ljevičar, prijatelj Šeksova pokojnog sina Domagoja, koji je zagonetno stradao 2005. godine u Indiji. Mladi Šeks bio je svjetonazorska suprotnost svome ocu. Možda je baš njihova bliskost motiv koji je naveo Šeksa da Vanju Goldbergera primi u svoj ured

Goldberger je 2012. osuđen na tri i pol godine zatvora zbog zlouporabe opojnih droga i nedopuštenog posjedovanja oružja. Imao je manju količinu kokaina, 0,5 kg marihuane i 2 kg speeda. U zatvoru je proveo godinu dana. Oproštene su mu neizdržane dvije i pol godine.

Komentari (211)
  • Taj je donosio zakone za privatizaciju u ratu. Jedan od najodgovornijih za pljačku države. Dok su drugi ginuli, on se uvijek izvlačio. On je uspostavio pravosuđe koje je išlo na ruku velikim kriminalcima, tajkunima, političarima i naravno, odvjetnicima i sucima. Po njegovim zakonima kriminalac može sjesti u Saboru, a i ne mora, opet će dobiti plaću i mirovinu. Po njegovom zakonu možeš biti zastupnik bez potvrde o ne kažnjavanju, a portir u saboru mora imati tu potvrdu.

    6. 2. 2016,   14:40
  • 1. Nikuda on nije otišao dobrovoljno. Takvi nikada ne odlaze dobrovoljno. 2. Bilo je i krajnje vrijeme. Puno toga "imamo" zahvaljujući njemu. 3. Da ga bar nikad nije ni bilo na političkoj sceni, kamo sreće.

    6. 2. 2016,   15:01
  • Ako je Branimir Glavaš osuđen za ratni zločin, nevidim nikakvog razloga da to nebude i njegov nadređeni u tim slučajevima "garaža i selotejp". Pogotovo sada kad je ostao bez političke zaštite, ili je žrtvovan.........

    6. 2. 2016,   15:07