Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Sin koljača iz Poljske: 'Otac mi je bio gay, zaljubljen u Hitlera'

None Foto: genestewart.com

Što se dogodilo s djecom poznatih nacista? Kakva je sudbina biti dijete ubojica i krvnika koji su poslali u smrt milijune? Neka djeca nacističkih lidera svoje su očeve zamrzili dok drugi o njima govore s puno ljubavi

Wolf Rüdiger Hess, Edda Göring, Gudrun Himmler, Martin Bormann jr., Niklas Frank djeca su poznatih nacističkih koljača, zlikovaca koji su odgovorni za milijune mrtvih. Kako su živjeli onda dok su njihovi očevi bili neprikosnoveni vladari Njemačke i Europe, a kako nakon rata kad su postali tek djeca osuđenih zločinaca kojih se malo tko želio sjećati...

Cijeli je život ostao blizak s ocem

Rudolf Hess bio je Hitlerov zamjenik u nacističkoj stranci. Nije osuđen na smrt nego je godine proveo u zatvoru Spandauu gdje je 1987. nađen mrtav u 94 godini s produžnim kabelom oko vrata. Iako je službeni uzrok smrti bilo samoubojstvo gušenjem, postoje mnoge teorije da je Hess zapravo ubijen. Jedna od njih govori kako je znao previše tajni koje nisu smjele u javnost, a druga pak da ga je ubila britanska tajna služba. Zbog toga je u nekim krugovima postao mučenik.

Hessov sin jedinac Wolf Rüdiger ni trenutak nije posumnjao u to da su njegovog oca ubili Englezi. On je cijeli život ostao blizak s ocem iako je samo prve četiri godine života proveo s njim. Pisali su si duga pisma i bili bliski. Dok je bio mladić dobivao je tako očinski odgoj u obliku poučavanja na daljinu. Prvi put ga je posjetio kao 32- godišnjak, tek 1969. godine i od tada pa do njegove smrti družio se u zatvoru s ocem, kako je zapisao, 102 puta. Tridesetak puta je bila prisutna i njegova majka.

Foto: wikipedia/profimedia

Prvi "Hitlerov učenik" Rudolf Hess i njegov sin Wolf Rüdiger kao student arhitekture

Kad mu se 1937. napokon rodilo dijete, sin jedinac, Rudolf Hess je, govorilo se, plesao od sreće. Dobio je ime  Wolf jer je to bio Hitlerov nadimak u mladosti, a sam Führer mu je bio krsni kum.  Kad se rodio njemačka zemlja, dostavljena iz svih njemačkih okruga, raspršena je po kolijevci tako da Hessov nasljednik svoj život počne simbolično, na njemačkoj zemlji.

Wolf Rüdiger diplomirao je arhitekturu krajem 50-ih godina. Kao student vodio je normalan život a da bi zaradio novac znao je raditi na 'baušteli', statirati u kazalištu, raznositi novine, te raditi kao učitelj na ispomoći.

Zanimanje javnosti taj student nije izazivao sve dok nije odbio služenje vojnog roka. Rekao je da on to ne može kao sin Rudolfa Hessa, pišu u knjizi Djeca poznatih nacista Norbert i Stephan Lambert

- Moj otac je osuđen jer je 1936. pomagao u osnivanju njemačke vojske. Zbog toga ga Amerikanci, Englezi, Francuzi i Rusi još uvijek drže zarobljenog. Ja bi sad trebao stupiti u novu njemačku vojsku koji promiču i podupiru upravo oni.. Razumjet ćete da ja to ne mogu. Ne odbijam služenje vojske ni iz religioznih ni iz svjetonazorskih razloga. Svoj bi zahtjev odmah povukao kad bi moj otac bio pušten iz zatvora - rekao je tadašnji vojni obveznik Wolf Rüdiger Hess.

Nakon mnoštva peripetija vlasti su ipak odlučile da sin nekadašnjeg najbližeg Hitlerovog suradnika ipak ne bude vojnik.

Foto: YouTube/screenshot
Wolf Rüdiger oženio se i dobio troje djece. Fakultet je završio s najboljim ocjenama i imao uspješnu karijeru, dobro zarađivao te godinama bio savjetnik na građevinskim projektima u raznim arapskim državama.

Svoj život je između ostalog posvetio oslobađanju i rehabilitaciji svog oca. Unatoč velikim naporima i molbama na sve strane ugledni građanin Wolf Rüdiger Hess nije uspio. Objavio je nekoliko knjiga o njemu gdje je širio legendu o Hessovom "mirovnom letu u Britaniju". Svog oca je nazivao mučenikom mira smatrajući da je on 1941. godine odletio u Englesku spasiti svjetski mir, spriječiti rat.. Do kraja života, a umro je 2001. tvrdio je da je njegov otac ubijen

Sin Hitlerovog zloglasnog čovjeka iz sjene

Martin Bormann najpoznatiji je kao osobni Hitlerov tajnik poznat i kao čovjek koji je djelovao u pozadini. Zvali su ga Hitlerov “zli duh”. Za samo nekoliko godina postao je jedan od najmoćnijih ljudi u Europi. Bio je izrazito omražen među ostalim nacistima, tužili su se na njegove “loše osobine”, servilnost, seksualne ekscese i podlost.

Albrecht von Kessel, njemački veleposlanik u Vatikanu za Bormanna je rekao: "Nezgrapan i nizak, bio je utjelovljenje surovosti i podlosti".

Bormann je gotovo uvijek bio u neposrednoj blizini Hitlera, a ne na terenu, pa je mogao kontrolirati tijek informacija koje su dolazile Führeru, kao i predavati naredbe koje su potjecale od Führera.

Najstarije Bormannovo dijete Martin Adolf Bormann, prvi od desetero djece Hitlerovog tajnika, rođen je 1930. godine. Bio je gorljivi mladi nacist koji je pohađao sve do kraja rata nacističku akademiju u Tirolu. 

Foto: Wikipedia/YouTube

Otac i sin Bormann

Kod kuće su ga zvali Kronzi, kratica od Kronprinz (prestolonasljednik). Kad je završio rat 15- godišnjak se pod lažnim imenom skrivao u jednom selu jer su nacisti tražili njegovog oca, a majku i ostalu braću i sestre držali su u zarobljeništvu. Majka je umrla u jesen 1945. od raka želuca. Najmlađe dijete imalo je tek godinu dana.

Najstariji sin Martin je za smrt majke saznao tek godinu kasnije pročitavši da je umrla u jednom članku u novinama. Katolička obitelj kod koje je bio primila ga je i mladi Bormann uskoro je ponovo kršten. Ovaj put pod križem. Prvi put pod kukastim križem. Ubrzo je počeo ministrirati u crkvi te se odlučio zarediti za svećenika. Odlučio je molitvom pokušati iskupiti očeve grijehe.

Njegova braća i sestre završili su kod posvojitelja (seljaka, trgovaca, liječnika..) Naime, zatvorski svećenik na smrtnoj postelji gospođi Bormann obećao je da će se pobrinuti za djecu i to je i napravio. Najmlađe dijete umrlo je prije trećeg rođendana ,a najstarija Bormannova kći Eicke umrla je kao mlada žena, četiri godine nakon udaje i tri godine nakon rođenja djeteta.

Martin Adolf Bormann godine je proveo želeći otkupiti grijehe svog oca. Godinama je služio kao misionar katoličkim misijama u Africi. Početkom 70-ih upoznao je časnu sestru u koju se zaljubio. Izašao je iz svećeništva i vjenčao se, no nisu imali djece. Postao je profesor teologije. Godine 2001. obilazio je škole po Austriji i Njemačkoj govoreći o strahotama Trećeg Reicha pa čak je posjetio i Izrael kako bi se susreo s Židovima koji su preživjeli Holokaust 

- Martin Bormann mlađi za svoj život si je izgradio konstrukciju. Tu je s jedne strane njegov otac kojem zahvaljuje za život i kojeg voli i danas. Četvrta Božja zapovijed: Poštuj oca i majku. S druge strane tu su strašni zločini koje je počinio njegov otac i prema tom ocu je kritičan, da se pažljivo izrazimo. Dakako, tu konstrukciju podupire religija. Bormann kaže da nije na ljudima da sude o drugim ljudima, to je jedino stvar Boga - pišu o Bormannu mlađem u knjizi Djeca poznatih nacista Norbert i Stephan Lambert.

Bormann je umro 2013. godine, a dvije godine prije smrti optužen je da je kao mladi svećenik silovao tada 12-godišnjeg dječaka u elitnom katoličkom internatu u samostanu Srca Isusova u Salzburgu. On je to izjavio za jedan austrijski časopis, a također su se javila još trojica bivših učenika koja su tvrdila da su od njega dobivali batine. Bormann je tada odbacio sve optužbe.

Nacistička princeza Edda

Edda Göring imala je sedam godina kad joj je otac Hermann, drugi čovjek Reicha i Hitlerov nasljednik uhićen i osam kad je počinio samoubojstvo. Za njega je jednom prilikom rekla: Jako sam ga voljela, a on je mene obožavao. Moje jedine uspomene na njega s u pune ljubavi i nježnosti i jednostavno ne mogu ga gledati na drugi način.

Kad se Edda rodila 1938., jedino Göringovo dijete, njezin otac primio je 628 tisuća čestitki iz Njemačke ali i cijelog svijeta. Cijeli Reich je bio oduševljen. Kad je došao u rodilište po ženu i kći ulice su bile prepune ljudi koji su oduševljeno pljeskali. I njoj je Adolf Hitler bio krsni kum, a fotografije s krštenja miljenice Reicha objavljene su u magazinu Life. Kad se rodila njezin otac je naredio gradu Kölnu da njegovoj kćeri u povodu rođenja daruje sliku iz gradskog muzeja, Madonu sa sinom autora Lucasa Cranacha. U desetljećima dugom pravnom sporu kći Edda ogorčeno je tužila Grad Köln  da joj se slika vrijedna preko 100 tisuća tadašnjih maraka vrati jer pripada njoj. Naravno, izgubila je spor.

Odrasla je u dvorcu Carinhall, zvali su je "mala princeza". Kad je imala godinu dana novinar Douglas Reed je magazin Life napisao da je "svojevrsna nacistička princeza". U svakoj papirnici mogle su se kupiti njezine razglednice, a dan njezinog rođenja bio je gotovo poput nacionalnog praznika

Jedan od viceva koji je nekad kružio Njemačkom je bio:

"Jeste li već čuli da je državna cesta zatvorena?
Ne, zašto?
Ali to biste trebali znati: Edda uči hodati"

Za nju je u voćnjaku dvorca izgrađena replika Sanssouci palače, bivše ljetne palače pruskog kralja Fridrika II. Velikog u Potsdamu. Luftwaffe je platio tu gradnju.

Foto: YouTube/screenshot

Nakon rata ona se s majkom 'seljakala' s mjesta na mjesto. Ostale su bez ičega. Prvih godina nakon rata je majka nije mogla upisati u niti jednu školu jer je bila Göringova kći. Kad ju je napokon jedna škola primila bila je izvrsna učenica prema kojoj su nastavnici ipak imali obzira. Primjerice, nastavnica povijesti. Njezin otac se nije ni spominjao, a nastavnica je stigla samo do Prvog svjetskog rata.

Edda je kao mlada bila vitka, plava i zgodna, a prezime Göring njoj je uvijek bilo korisno. To je rekla 15 godina nakon Drugog svjetskog rata. Ona je to obrazložila time što smatra da su njezinog oca ljudi jednostavno voljeli, da je imao dobre veze u inozemstvu kojima se desetljećima poslije mogla koristiti.

U intervjuu za časopis Quick 1986. rekla je:

- Još i danas osjećam se povezanom u velikoj ljubavi sa svojim roditeljima. Zbog njihove ljubavi i brige imala sam lijepo djetinjstvo. Moj otac se dirljivo brinuo o meni, imam dobra sjećanja na njega

Edda je radila kao medicinska tehničarka u rehabilitacijskoj klinici u Wiesbadenu i posvetila se brizi o svojoj majci koja je umrla 1973. Pet godina je bila u ljubavnoj vezi s novinarom magazina Stern Gerdom Heidemannom. Sad je umirovljenica koja živi u Münchenu.

Mrzi svog oca, masovnog ubojicu..

Generalni guverner okupirane Poljske, odvjetnik i Hitlerov osobni savjetnik Hans Frank nadgledao je "Konačno rješenje" za istrebljenje Židova u Europi. Znan i kao "koljač iz Poljske". Njegov sin Niklas, najmlađi od petero djece, proveo je cijeli život kažnjavajući sebe zbog toga što je i mrzeći i prezirući svog oca zbog onoga što je radio. Niklasu je Hitler bio krsni kum, a rođen je 6 mjeseci prije početka rata.

On je otvoreno priznao da je njegov otac bio tvrdokorni nacist pun mržnje koji je milijune poslao u smrt. Niklas drži u novčaniku sliku svog mrtvog oca( nakon što su ga objesili) koja je podsjeća na zlo koje je činio. Nastala je nekoliko trenutaka nakon što je njegov otac obješen zbog odgovornosti za smrt četiri milijuna ljudi. 

Niklas, koji je imao sedam godina kada je Hans završio na vješalima, kaže da tu fotografiju nosi kako bi bio siguran da je mrtav. 

267743000 | Autor: Profimedia Foto: Profimedia

- Prezirem ga. Volio je Hitlera više nego svoju obitelj - kazao je o ocu za kojeg misli da je bio skriveni homoseksualac, potajno zaljubljen u Hitlera, što ga je navelo da počini neke od najnečuvenijih zločina u povijesti, kazao je za britanski Mirror prošle godine.

Hans Frank, odgovoran za smrt milijune Poljaka, skupljao je nevjerojatnu kolekciju ukradenih umjetničkih dijela u Wawel zamku u Krakovu, gdje je živio sa svojom brojnom obitelji. Krivica zbog zločina njegovog oca gušila je Niklasa i njegovog brata Normana i sestre, ali on nikad nije bio prisutan bilo kakvom nasilnom činu. Za zločine je saznao tek nakon očevog uhićenja u svibnju 1945., samo četiri dana prije kraja rata.

- Novine su objavile fotografije mrtvih tijela. Neka od njih bila su djeca. Ispod je bila riječ "Poljska". Bilo mi je muka. Mislio sam da je Poljska privatno vlasništvo obitelji Frank, ali kad sam shvatio da je moj otac uhićen zbog svih tih leševa, sve mi je bilo jasno - ispričao je Niklas za Mirror.

- Sanjam hrpe leševa u logorima. Moja zemlja se te povijesti nikad neće riješiti

Prije nego što je Frank obješen Niklas je mogao da ga vidi u ćeliji na 10 minuta. Otac je od njega tražio da se za njega pomoli u maloj kapeli. Sin je odbio ispuniti mu tu želju.

- Nikad se nisam molio za njega. Bio sam toliko ljut. Ne osjećam nikakvu ljubav niti odanost prema njemu. Sa svakom godinom i svakim detaljem koji saznam o njemu, mrzim ga sve više. Nikad se nisam mogao distancirati. Uvijek ću biti obična marioneta koja živi u sjenci njegovih strašnih grijeha - kaže Niklas. 

Polen, Krakau, Polizeiparade, Hans Frank | Autor: o.Ang. Foto: o.Ang.

I njegov 11 godina stariji brat Norman, koji se doduše sjeća Hansa kao dobrog i brižnog oca, osjećao se slično. Čak je odlučio da nikada neće imati djecu, jer se bojao da bi mogao stvoriti novog monstruma. 

- Govorio je da sin ratnog zločinca nema prava imati djecu i da prezime Franck mora nestati s ovog svijeta - kaže Niklas. On ipak ima jednu kći i troje unučadi koji su dobro upoznati šta je njihov pradjed radio. 

Niklas je inače poznati njemački novinar, objavio je dvije knjige koje su izazvale velike kontroverze: Der Vater: Eine Abrechnung ("The Father: A Settling of Accounts") i  "In the Shadow of the Reich". Nije se ustručavao o ocu govoriti s toliko mržnje i zlobe da je Nijemcima, premda je mu otac jest bio nacistički koljač, to bilo nezamislivo. Također je napisao još nekoliko knjiga vezanih za tematiku nacizma poput "My German Mother".

Himmlerova kći svojim stavovima šokira svijet

Najpoznatija i najeksponiranija od sve djece nacističkih vođa je zasigurno kći ozloglašenog zapovjednika SS-a i Gestapa i jednog od glavnih organizatora Holokausta Heinricha Himmlera. Ona i dalje svog oca naprosto obožava.

Gudrun Himmler udana Burwitz, kućanica i majka dvoje djece, sada ima 87 godina, živi u Münchenu te i dalje vjeruje da joj je otac nevin. Ona i dalje živi u uvjerenju da joj je otac, kojeg je Der Spiegel 2008. godine proglasio najvećim masovnim ubojicom u povijesti, doista dobar čovjek. 

U neonacističkim je krugovima smatraju svojevrsnom ikonom. Oni koji poznaju njezino djelovanje opisuju Gudrun kao istinsku podupirateljicu nacizma koja nikad nije preboljela očevu smrt. Imala je 16 godina kad je on umro. Oni koji je poznaju govore kako je stvorila zlatnu sliku o svom ocu i kako se to nikad neće promijeniti.


Kad je s ocem kao tinejdžerica posjetila koncentracijski logor Dachauu zapisala je:

- Danas smo otišli u koncentracijski logor SS-a Dachau. Vidjeli smo sve što smo mogli. Vidjeli smo radove u vrtu, stabla breskvi. Slike koje su naslikali zatvorenici. Bilo je vrlo lijepo.

Otac je svoju miljenicu Gudrun zvao Lutkica, a inače je bio brižan, voljen i osjećajan suprug i otac. O tome svjedoče i stotine pisama. S kćeri se redovito dopisivao dok je hladnokrvno nadgledao kako u smrt, prema njegovoj naredbi, odlaze tisuće njezinih vršnjaka. Ona je bila SS-princeza.

Kad joj je američki novinar nakon uhićenja 1945. rekao u zatvorskoj ćeliji gdje je bila smještena s majkom da joj je otac mrtav pretrpjela je kolaps

- Groznica. Temperatura od četrdeset stupnjeva. Buncala je dan i noć na drvenom ležaju u svojoj ćeliji. Nije bilo izvjesno hoće li je liječnici spasiti, ali nakon tri tjedna opet je mogla ustati - pišu Norman i Stephan Lambert u svojoj knjizi.

Heinrich Himmler mit Frau und Tochter Gudrun | Autor: o.Ang. Foto: o.Ang.

Ova starica još uvijek je bistra i vitalna, a utemeljiteljica je organizacije Stille Hilfe, odnosno Tiha pomoć, koja pomaže nacističkim zločincima da se sakriju pred rukom pravde te im nudi financijsku i svaku drugu pomoć.

Osim nje udrugu su 1951. osnovali bivši SS-ovci.  Ima četrdeset članova, ali financijski je podupiru bogati industrijalci i oko tisuću drugih ultra desnih Europljana, koji dijele njezine nacističke poglede na svijet. Stille Hilfe redovito održava susrete s neonacistima diljem Njemačke i Austrije.

Tema: History

Komentari (214)
  • Opet Iva Rebac o 3 Rajhu! Pa dobro, što vas to toliko "pali" da nam svakodnevno servirate "birane" povijesne uratke! Jel pogledate koju seriju BBC-a u zadnjih godinu - dvije? Ne zanima nas 3 Rajh, već naša nešto dalja i sasvim bliska nam povijest. Ajmo Iva, dajte, sam "preskočite" ogradu, Huda jama je tu, pod nosom, ili, Goli otok! A može i o brežuljcima Gračana, Susedgrada, tu, u sred ZG praktično!

    23. 10. 2016,   08:55
  • Zašto ne pišete i malo o tome da su ustaše zarobljene u Rusiji kasnije formirale jednu od prvih 'narodnooslobodilaćkih' jedinica koje su zajedno sa Sovjetima 'oslobađale' Beograd 1944.? Da to Srbi znaju, mislim da ne bi više slavili taj dan. 😂😂😂

    23. 10. 2016,   08:48
  • zanimljiv članak, može još više povijesnih tema

    23. 10. 2016,   10:03