On je danas dobro, gotovo kao da ništa nije bilo. Još je u bolnici jer je prilično nesiguran na nogama i čini se da je to jedina posljedica strašnog pada
ISPOVIJEST MAME IZ ZAGREBA
Dječak pao s 2. kata: 'Ležao je nepomično, a ja sam vrištala'
Dječak M. B. star tri i pol godine u Zagrebu je na Trešnjevci 22. rujna pao kroz prozor s drugoga kata. Gotovo mjesec dana poslije još je u bolnici, a mi donosimo ekskluzivni razgovor s njegovom majkom N. B., koja otkriva užas koji je proživjela.
On je danas dobro, gotovo kao da ništa nije bilo. Još je u bolnici jer je prilično nesiguran na nogama i čini se da je to jedina posljedica strašnog pada. Ne želi razgovarati o tome što je bilo, ali ponavlja kako nikad više neće sam do prozora – govori nam N. B. (31) iz Zagreba.
Ona je te kobne subote u podstanarskom stanu na zagrebačkoj Trešnjevci sa sinom bila sama kod kuće. Suprug (46), koji je teško bolestan i u invalidskoj je mirovini jer je preživio tri moždana udara, bio je nekoliko dana kod svoje majke.
Nije shvatila da je pao
- Subota ujutro, ne moramo u vrtić ni na posao. Sin uvijek spava uz mene. Počeo se vrpoljiti oko sedam ujutro. U polusnu sam ga pitala želi li još spavati. Rekao je da želi, pa sam ga prigrlila i utonula u san. Iznenada me prenula vriska s ulice. Vani je bila prava graja. U trenu sam skočila iz kreveta i potražila sina, no nisam ga vidjela. Otrčala sam u kuhinju misleći da se skriva iza vrata jer se često tako igrao. Nije ga bilo ondje. U panici sam otišla u WC misleći da je ondje, no ni tamo nije bio. Tek sam tad pomislila da graja možda ima veze s njim i pogledala sam kroz prozor. Taj prizor nikad neću zaboraviti. Ležao je nepomično na tlu, a ljudi su stajali oko njega – prisjeća se majka strahote.
U sekundi je sišla pred zgradu. Ni sama ne zna kako se ondje našla. Oblio ju je hladan znoj, a sekunde su milile kao sati.
- On je samo ležao i šutio, ljudi su nešto govorili oko njega, ali to mi je sve u magli. Počela sam vrištati iz petnih žila i dozivati ga. Tad je došao k sebi i on je počeo histerično plakati i zapomagati. Pokušao je ustati i ja sam pritrčala da mu pod leđa stavim ruku, ali ljudi su me zaustavili i rekli da ga ne smijemo micati dok ne dođe Hitna – nastavlja očajna majka.
Tata je završio na hitnoj
Kaže kako je dječak vrištao cijelim putem do bolnice, što od bolova, što od straha i šoka zbog cijele situacije. U bolnici su ih liječnici odmah preuzeli, napravili obradu i hitno ga odvezli u salu na operaciju.
- Oni su svi zaista vrhunski stručnjaci i zahvalna sam im beskrajno jer nisu spasili samo njega nego i mene. On je moj svemir, sve moje. Nemam druge djece. U tim trenucima samo sam molila da preživi i bila sam spremna na sve moguće posljedice samo da se on izvuče. Drhtala sam kad su mi liječnici dolazili govoriti što se zbiva i sa strepnjom sam upijala svaku riječ. Bilo je strašno gledati ga na intenzivnoj onako bespomoćnog i izvan sebe - nastavila je ona.
U međuvremenu je nazvala supruga kako bi mu rekla što se dogodilo, no suprugu je pozlilo pa je i on završio na Hitnoj. Rastrgana između njega i djeteta strepila je od vijesti koje su donosili liječnici. Čekali su buđenje iz inducirane kome nakon operacije kako bi vidjeli je li s malenim sve u redu.
- I bilo je. Prvo što je rekao čim je otvorio oči bilo je: ‘Mama’. I ja sam znala da je sve u redu. Odahnula sam. Da on nije preživio, i ja bih otišla za njim – iskrena je ona. Kaže kako je maleni pretrpio puknuće lubanje, nagnječenje pluća, a slomljen mu je i vratni kralježak, no u svemu tome imao je veliku sreću jer nije ozlijedio mozak. Dan za danom dolazile su nove vijesti, a dječak se polako oporavljao.
Ne želi govoriti o padu
- Sreća u nesreći je što je on pao najprije na rolete na katu ispod našeg, koje su ga donekle zaustavile i ublažile pad. Pao je izravno na glavu i liječnik mi je kazao da bi sigurno poginuo da nije bilo tih roleta. Dugo je nosio ovratnik, a kad su ga skinuli, vidjeli su da čudno hoda, nekako slabije, te ga ipak još nisu spremni pustiti doma, iako smo mi već bili u niskom startu i gotovo na odlasku. I danas se svi pitaju kako se tako brzo uspio oporaviti od takvih ozljeda. No on je snažan, borac je i ne odustaje. Pa čak i sad u bolnici, ne dopušta mi da ga vodim za ruku nego traži da hoda sam kad šećemo po hodnicima. Mi smo se u međuvremenu preselili u drugi kvart i krenuli ispočetka – objasnila je ona dodajući kako s dječakom uskoro ide u toplice na rehabilitaciju te očekuju potpun oporavak.
S njim je pokušala razgovarati o padu kroz prozor i vidjeti čega se on sjeća. Kasnije je ustanovila da je do prozora dovukao plastični stolac. Nagnuo se kroz prozor i tijelo je prevagnulo pa se strmoglavio. No mališan nije spreman o tome govoriti.
- Ne želim mu stvarati dodatne traume pa ne forsiram. Taj razgovor prepuštam stručnjacima jer će ići na psihološku obradu – kazala je mama. Ona se također još oporavlja od te traume. Kaže kako je danima na tabletama za smirenje, bez kojih navečer ne može zaspati. Slika nepomičnog dječaka na asfaltu urezala joj se u pamćenje i nikad je neće uspjeti izbrisati.
Bilo je i ružnih komentara
- Ja ću se cijelog života kriviti zbog toga što se dogodilo i misliti kako bi stvari bile drukčije da nisam zaspala. Suprug i ja jako držimo do sigurnosti i u tom smo stanu čak čavlićima prikucali balkonska vrata kako se ne bi mogla otvoriti. No stan je mali, ima samo jednu sobu i, ako je prozor zatvoren, zagušljivo je. Pazimo da ga ne ostavljamo širom otvorenog. Kako mi se dogodilo da sam tog dana propustila zatvoriti ga do kraja, ne znam i to će me progoniti zauvijek – otkrila nam je.
Zahvalna je, kaže, svim dobrim ljudima koji su joj slali pozitivne želje i molitve za dječaka. Vjernica je i kaže da se izvukao baš zahvaljujući tim molitvama.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
