Dolazak novih izbjeglica: Strah me da će stradati još više ljudi

Već nekoliko tjedana najavljuje se dolazak velikog broja migranata koji su pronašli novu balkansku rutu preko Crne Gore, BiH do Hrvatske, iz koje žele dalje u zapadnu Europu. Oko 5000 ih je u BiH, a vjeruje se da svakodnevno pokušavaju ilegalno prijeći granicu s Hrvatskom. O dolasku i integraciji izbjeglica u Hrvatsku razgovarali smo s isusovcem Tvrtkom Barunom (34), ravnateljem Isusovačke službe za izbjeglice. Isusovačka služba za izbjeglice nedavno je otvorila Centar za integraciju izbjeglica SOL u zagrebačkoj Dubravi.

Za početak prokomentirajmo najnovija dramatična događanja, a to su 29 migranata u kombiju, krijumčar koji je pucao i dvoje ranjene djece.

Taj događaj potvrđuje da u cijeloj ovoj priči oko ‘obrane’ granica, oko žica i zidova, ratova i političko-ekonomskih interesa, stradaju najprije i najviše oni najslabiji, najranjiviji - obični mali ljudi. Oni koji bježe od rata, progona, krajnjeg siromaštva... Ako i imaju nešto, to prodaju te odlaze na opasan i težak put. Priča s migracijama je jako kompleksna i nažalost čini mi se nerješiva. Ako se nešto veliko ne promijeni na svjetskoj i/ili europskoj razini u smjeru solidarnosti, razvoja i konkretnog rada u smjeru pravde i mira - nažalost još puno malih ljudi će stradati, biti iskorišteno i zlostavljeno.

Jesmo li spremni za novu izbjegličku krizu?

Mađarska je bodljikavom žicom potpuno zatvorila svoju južnu granicu. Hrvatska policijom svoju istočnu granicu. To je objašnjenje premještanja rute na BiH. Povećan je broj prolazaka ljudi kao i prije četiri godine. Ali situacija je prilično drugačija. Ponajprije jer je puno manji broj ljudi u pitanju. Uz to, nema govora o humanitarnoj pripremi za njihov dolazak jer je policija potpuno zatvorila hrvatsku granicu, vraća sve ljude na teritorij BiH. Tako da izgleda da u Hrvatskoj neće biti potrebe za humanitarnim djelovanjem. Kriza je već realna, ali u Bosni. Što se Hrvatske tiče - naš glavni izazov jest integracija osoba koje su dobile zaštitu - govorimo o 500-tinjak ljudi. Sustav integracije za te ljude ne postoji. Postoji puno pojedinaca u raznim institucijama i uredima na nacionalnoj i lokalnoj razini koji se trude napraviti sve što mogu kako bi pomogli izbjeglicama u njihovoj integraciji. Nedostaje bolja koordinacija između raznih ministarstava. Zbog toga bih rekao da 70 posto integracijskih aktivnosti i izazova pada na nevladine organizacije. To treba mijenjati. Zajedno trebamo stvarati bolji i učinkovitiji sustav integracije.

Kad dođu u Hrvatsku kako pomažete ljudima da se integriraju? Nedavno ste otvorili Centar za integraciju izbjeglica SOL. Kakav je centar, koje su mu namjere, odnosno cilj?

Centar SOL je najprije mjesto susreta izbjeglica i lokalne zajednice, mjesto gdje će izbjeglice dobiti sve informacije vezano uz njihove probleme i izazove u integraciji. To je i mjesto gdje izbjeglice mogu pronaći podršku u integraciji kroz različite aktivnosti i radionice. Konačno, Centar SOL je mjesto gdje lokalna zajednica može susresti i upoznati izbjeglice, njihov svijet, te na taj način otvoriti sebe. naš grad i Hrvatsku tim ljudima - ljudima koji se žele integrirati

Što točno izbjeglicama u novoosnovanom Centru nudite?

Temelj su tečajevi hrvatskog jezika i kulture za više grupa - prema njihovoj strukturi: djeca, odrasli, žene i muškarci, zavisno o njihovu prethodnom znanju i obrazovanju. Organiziramo informatičke radionice - digitalna pismenost i STEM kompetencije. I kultura je mjesto susreta. Zato imamo glazbene i kulinarske radionice. Sve u smislu razmjene bogatstva i vještina koje međusobno imamo. Konačno, tu su naše aktivnosti posredništva između poslodavaca i izbjeglica: puno je poslodavaca koji nam se svakodnevno javljaju, a kojima treba novih djelatnika. S druge strane, izbjeglice su osobe koje se žele zaposliti, žele svojim rukama zarađivati kruh za sebe i svoju obitelj.

Koji su najveći problemi izbjeglica u integraciji, odnosno kad jednom dobiju azil ili ga čekaju?

Prvi i veliki izazov je jezik, kao preduvjet za bilo kakve aktivnosti i komunikaciju. Zapošljavanje je vrlo konkretan dugoročni uspjeh za integraciju izbjeglica. Posao je element koji potpuno mijenja poziciju izbjeglica u društvu - izbjeglice pridonose društvu u kojemu su našli sigurnost i zaštitu. Zahvalni su za taj dar i žele zajedno s nama graditi ovo društvo. Važno je naglasiti da je integracija dvosmjeran proces u kojem i društvo i šira javnost prihvaćaju tu novog sugrađanina i susjeda, ali i u kojoj ta osoba ulaže trud da upozna društvo u kojem živi i kojemu pridonosi.

Kako ocjenjujete integraciju izbjeglica kod nas u odnosu na druge zemlje? Kako ih naša država tretira?

Činjenica je da sustav azila u Hrvatskoj postoji tek od 2004. Tako da nemamo veliko iskustvo u tome, kao što rekoh tek smo u povojima izgradnje sustava integracije. Postoje neki elementi koji su kvalitetno riješeni - na primjer pitanje stanovanja i uključenosti djece u obrazovni sustav. Ono gdje ima još dosta prostora za napredak je suradnja države, državnih i lokalnih institucija te nevladinih organizacija koje svakodnevno rade s izbjeglicama. Cilj je stvoriti sustav koji će biti učinkovit, kvalitetan i brz u integraciji izbjeglica u hrvatsko društvo.

Kakav je odnos hrvatske policije prema izbjeglicama?

Tu je, koliko se zna, bilo slučajeva brutalnosti s njihove strane. I sami smo više puta intervenirali prema MUP-u i javnosti. Očekujemo što bržu reakciju Državnog odvjetništva koje je od Pučke pravobraniteljice zaprimilo predmet o propustima i nezakonitom postupanju policije. Sve te navode treba provjeriti, utvrditi činjenice i sankcionirati počinitelje.

Kako građani Hrvatske gledaju na izbjeglice? Kao na nekakvu prijetnju ili ih doživljavaju kao ljude u nevolji?

U izbjegličkoj krizi pokazali smo solidarnost i suosjećajnost s ljudima u potrebi. Kriza nam je pomogla da možda malo bolje vidimo tko su ti ljudi koji nam dolaze. Vjerujem da smo kao društvo generalno otvoreni primiti ljude koji su morali pobjeći od progona i rata. Postoje, dakako, osobe koje drugačije razmišljaju, koje su vođene strahom i predrasudama te su takve osobe u javnosti glasnije. Vjerujem da je i naše vlastito teško iskustvo izbjeglištva i prognaništva u Domovinskom ratu zalog da možemo razumjeti ove ljude.