Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

'Drug Platov ima manu lošu za tajne službe: On često riskira'

None Foto: express.hr

TREĆI DIO Knjiga 'Novi car' novinara NY Timesa Stevena Lee Myersa opisuje nevjerojatnu priču o putu do moći Vladimira Putina. 24sata vam ekskluzivno donosi feljton s izvatcima iz knjige, koja je na svim kioscima

KGB-ov major u elitnoj školi

Kolega Igor Antonov vjerovao je kako se Vladimir oženio kako bi unaprijedio svoju karijeru jer je znao da bi ga njegovo momaštvo moglo sputavati. Činilo se kako je sve pažljivo promislio, a prekretnica u njegovoj karijeri došla je godinu poslije. 
KGB ga je promovirao u majora nakon devet godina službe poslavši ga potom u Moskvu u elitnu školu stranih obavještajnih službi, Institut Crvene zastave. Osnovan 1938., bio je to kamp vojne obuke za strane špijune Sovjetskog Saveza.

FILE PHOTO: Russian President Vladimir Putin speaks on the phone in his Kremlin office in Moscow FELJTON: NOVI CAR Kako Putin osvaja žene: 'Mlada damo, to je sudbina. Dajte broj'

Institut nije bio samo ideološki isključiv, već je diskriminirao i na rasnoj i etničkoj osnovi. Ulazak je bio zabranjen Židovima, kao i krimskim Tatarima, Čečenima i Kalmicima. Prakticiranje vjere bilo kakve vrste bilo je zabranjeno. Postoji mogućnost da je njegovo primanje bilo rezultat KGB-ove inačice afirmativne akcije. 

Početkom 1980-ih Prva glavna uprava počela se žaliti kako previše njihovih kadeta čine “razmažena djeca privilegiranih roditelja” koji su se okoristili svojim utjecajem i vezama u Moskvi kako bi si osigurali ulazak. Umjesto takvih željeli su kršne kandidate s talentom za jezike i apsolutnom odanošću sovjetskom cilju. 

Uprava je željela povećati skupinu potencijalnih kandidata za regrutaciju povećavajući udio kadeta iz provincija, zbog čega su od regionalnih sjedišta tražili da predlože mlade časnike.  Lenjingrad je poslao Vladimira Putina. Institut se sada zvao po Andropovu. Nakon svoje duge vladavine na čelu KGB-a preuzeo je mjesto generalnog tajnika Komunističke partije nakon Brežnjevljeve smrti 1982. pobudivši nadu u onima koji su željeli osuvremeniti državu pod čvrstom rukom sigurnosnih službi.

Međutim, Andropov je odslužio samo petnaest mjeseci prije nego što je naglo umro u veljači 1984. započevši burnu smjenu postarijih sovjetskih vođa.  Konstantin Černjenko zamijenio je Andropova samo nekoliko mjeseci prije nego što je Vladimir počeo pohađati Institut Crvene zastave, a jedva je preživio jednu godinu na položaju kada je umro u ožujku 1985. 

Odjednom se počelo činiti kako je velika sovjetska nacija nemoćna stvarati nove vođe šepajući kroz razdoblje ekonomske i političke stagnacije zbog čega su još više počeli zaostajati za Zapadom i “glavnim protivnikom”, Sjedinjenim Državama.

Kodno ime: Putin postaje drug Platov

Sovjetski rat u Afganistanu potonuo je u živo blato, a oi u Vladimirovim obavještajnim krugovima imali su hrabrosti raspravljati o istinama o situaciji koje nika- da ne bi mogli izreći javno. Vladimir je bio zapanjen otkrićima jer je refleksivno vjerovao u pravednost te intervencije.
Institut je bio tajni objekt smješten u šumi izvan Moskve, gdje i danas postoji pod novim imenom, Akademija strane obavještajne službe. Nudio je kolegije koji su trajali od jedne do tri godine, ovisno o kadetovom obrazovanju, iskustvu i očekivanom zadatku.

Ljudmila, koja je bila trudna, ostala je u Lenjingradu živeći s njegovim roditeljima. Upravo je ondje Vladimir izučio špijunski zanat – kako regrutirati agente, komunicirati u kodu, provesti nadzor, izgubiti trag, napraviti i rabiti mrtve poštanske sandučiće. Iznad svega izučavao je umjetnost tajnog zadatka. Tijekom obuke kadeti su usvojili kodna imena, koja su bila izvedena iz prvog slova njihova imena. 

Putin je postao drug Platov, štiteći svoj pravi identitet čak i od drugih studenata. Nosili su civilnu odjeću, ne uniforme, pripremajući se za budućnost kada će se predstavljati kao novinari, diplomati ili trgovački delegati u državama koje će morati detaljno poznavati a da ih nisu nikada posjetili. 

Vladimir se u rujnu 1984. pojavio noseći trodijelno odijelo želeći impresionirati, iako je bio topao jesenski dan. 

“Pogledajte druga Platova, odmah!” rekao je instruktor, pukovnik Mihail Frolov drugim kadetima navodeći mršavog mladića kao primjer. Napokon, nakon gotovo cijelog desetljeća monotonog nadziranja stranaca i disidenata u Lenjingradu izučavao je zanat koji je zamišljao kao dječak. 

Rođenje kćeri: 'Zvat će se kao moja majka'

Institutova tri glavna odjela vodili su u to vrijeme veterani KGB-ova “zlatnog doba” špijunaže – u godinama prije, tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata: Jurij Modin na političkom obavještajnom, Ivan Šiškin na protuobavještajnom i Vladimir Barkovski na znanstvenom i tehnološkom obavještajnom odjelu.

Svi su svoju reputaciju stekli kao špijuni u Londonu, a Modin je bio posljednji nadzornik skupine koja je poslije postala poznata kao Veličanstvena petorka – mladi kembridžski diplomci, uključujući Kima Philbyja, koji su bili regrutirani 1930-ih kao agenti Sovjetskog Saveza i koji su u konačnici uspjeli prodrijeti u najviše razine britanske moći. 
Iako je tada već odavno bila razotkrivena i raspuštena, operacija je ostala “primjer za mlade obavještajne časnike” u institutu.

Drug Platov učio je od KGB-ovih zvijezda. Dana 28. travnja 1985., dok je još dovršavala svoj studij, Ljudmila je rodila kćer. Željela ju je nazvati Nataša, no Vladimir se već bio odlučio.

Nazvat će je Marija ili Maša prema svojoj majci. Propustio je rođenje svoje kćeri, no nakon što su majka i dijete pušteni iz bolnice, dobio je dopust da posjeti i proslavi svoju novu obitelj sa Sergejom Rolduginom, koji je postao Marijini kum, u dači Rolduginova oca blizu Viborga, uz finsku granicu. 

Merkel receives Putin FELJTON: NOVI CAR Putinov otac: 'Što da radim s Vladimirom? Da ga ubijem, ili?'

Iako to nije znala, Ljudmila je i sama prolazila detaljnu provjeru zdravlja i naravi; doznala je o tome tek kada ju je sveučilišni upravni ured pozvao i rekao joj da je oslobođena svake sumnje. Vladimir je tada bio pravi obiteljski čovjek na najkritičnijoj prekretnici svojega života. Njegove nade za odlazak u inozemstvo – za napredovanje u elitni posao stranih špijuna – ovisio je o vlastitu uspjehu na Institutu Crvene zastave, a on je bio izrazito mješovit. 

Tučnjava u metoru sa huliganima

Bilo je jasno iz jezika koji je učio da će služiti u zemlji njemačkoga govornog područja. Jedino je pitanje bilo hoće li biti poslan na kapitalistički Zapad – u Zapadnu Njemačku, Austriju ili Švicarsku – ili u sovjetski satelit na istoku, Njemačku Demokratsku Republiku. 

Tajna služba na Zapadu zahtijevala bi dodatnu godinu ili dvije na institutu, sa sve opširnijom obukom iz lokalnih običaja koji su često odavali strano podrijetlo – osnovni aspekti kapita- lističkog života, poput hipoteka, mogli su zbuniti i izdati sovjetskog operativca.

Vladimir će poslije tvrditi da je radije želio služiti u Istočnoj Njemačkoj, no izbor nije bio na njemu. Institutova diplomska komisija odlučivala je o zadacima prema učinku i osobnom držanju. Unatoč onomu što je bilo na kocki, njegovo je ponašanje sve ugrozilo.

Bilo mu je dopušteno vraćati se u Lenjingrad na kratke pauze, a tijekom jedne od njih ponovno se potukao suočivši se u metrou sa skupinom huligana, kako rekao Sergeju Rolduginu. 

Ovaj je put pretrpio jednako koliko su pretrpjeli i oni s kojima se sukobio slomivši ruku u tučnjavi. Rekao je Rolduginu da će biti posljedica, i doista su ga ukorili, iako nikada nije objasnio kaznu svojem prijatelju. “Ima manu koja je objektivno loša za tajne službe: često riskira”, Roldugin je rekao. “Čovjek bi trebao biti oprezniji, a on nije.”

Nagli prekid studija

Njegova procjena na kraju godine koju je proveo u obuci bila je prosječna. Nije patio od pretjerane ambicije – riječ “karijerist” bila je gotovo kleveta u sovjetskom sustavu – no pukovnik Frolov zapazio je nekoliko negativnih osobina. 

Bio je “povučen i nekomunikativan”. Dok je bio “oštrouman”, posjedovao je i “određenu akademsku sklonost”, što je bio pristojan način na koji se mogla opisati njegova pedantnost. Nije imao obiteljske veze ili podlogu da bi si podmazao put do prestižnog mjesta. 

Tučnjava u metrou u Lenjingradu gotovo je sigurno pridonijela naglom prekidu njegovih studija u Institutu Crvene zastave. Umjesto da se još dvije godine nastavi pripremati za elitne redove špijunskog zanata, otišao je na kraju prve. A kada je primio svoj zadatak, nije htio otići u Zapadnu Njemačku, već u Istočnu. Nije bilo čak ni u Berlin, u središtu špijunaže hladnog rata od poraza nacista, već u Dresdenu, provincijalnom glavnom gradu Saske, blizu granice s Čehoslovačkom. Prvi je put primio stranu putovnicu. 

Imao je gotovo trideset i tri godine i do tada nikada nije napustio Sovjetski Savez.

Kraj trećeg dijela

Knjigu "Novi car: uspon i vladavina Vladimira Putina" možete kupiti na svim kioscima za samo 99 kuna!

Tema: Feljtoni

Komentari (3)
  • Pokušavam pronaći ove vaše ulomke u knjizi, nikako do njih. Ne kužim, na kojoj ste stranici, ja dosla do 24 poglavlja, Putingrad, str 369. Tko se zaigrao ovim feljtonom, necitiranjem iz knjige Stevena Lee Myersa?

    16. 10. 2018,   14:21
  • hoču komentirat...kako da ne,pa da me otruje.

    16. 10. 2018,   12:05
  • Nakon što je u trećem nastavku saznao da može letjeti u četvrtom stvari postaju malo ozbiljnije i Putin dobija pozivnicu za Avengerse.

    16. 10. 2018,   10:33