Ekipa za F-16: 'Dugo nas neće biti doma, ali to nam je poziv...'

Pred nama je veliki izazov. Odlazak u Izrael na obuku i nabava borbenih aviona F-16 C/D 'Barak', to je ono što me gura naprijed. 
Da će biti teško hoće, a da ćemo svladati hoćemo i to na najbolji mogući način, kaže natporučnik Vedran Rozić (31), zapovjednik prvog voda zrakoplov i motor u Zrakoplovno-tehničkoj bojni iz 91. Zrakoplovne baze Pleso.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:38

Video: Robert Anić/PIXSELL

On i njegovi dvoje kolega, natporučnica Magdalena Ištuk (29), časnica za održavanje u Zrakoplovno-tehničkoj bojni i poručnik Sven Lakotić (24), zapovjednik voda za zrakoplov i motor u Eskadrili borbenih aviona 2019. godine odlaze u Izrael na obuku. Ministar obrane i potpredsjednik Vlade RH Damir Krstičević nedavno je kazao da je trenutačno faza izrade ugovora, a potpisivanje ugovora o kupovini 12 aviona F16 C/D 'Barak' očekuje se ove jeseni. Piloti, ali i zrakoplovni tehničari bez kojih nema letenja željno iščekuju taj trenutak. 

Magdalenu je zrakoplovstvo privuklo u drugom razredu srednje škole

Natporučnica Magdalena Ištuk u Oružane snage je pristupila 2007. godine kroz projekt ‘KADET’. Završila sam Zrakoplovnu tehničku školu Rudolfa Perešina u Velikoj Gorici, a nakon toga sam diplomirala na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Zrakoplovstvo je stoga bilo logičan odabir, a vojno zrakoplovstvo me privuklo još u drugom razredu srednje škole prilikom promidžbe projekta KADET . Shvatila sam da je to profesija u kojoj se vidim, a da me netko danas pita bi li išla istim putem, odgovorila bih potvrdno - kaže Ištuk.

Zrakoplovstvo me oduvijek privlačilo, a vojno je poseban izazov

Njezin kolega poručnik Sven Lakotić također je ušao u oružane snage kroz projekt ‘KADET’, ali 2012. godine.
U zrakoplovstvu sam došao putem selekcije kroz temeljnu časničku izobrazbu. Završio sam srednju školu kao tehničar za mehatroniku, a nakon toga sam studirao na tehničkom veleučilištu u Zagrebu na stručnom studiju mehatronike.

- Zavolio sam ovaj posao i struku i ne bi ga mijenjao – ponosno je rekao Lakotić. Natporučnik Vedran Rozić u oružanim snagama je od 2010. godine a ušao je kao dragovoljni ročnik. Završio je Zrakoplovnu tehničku školu Rudolfa Perešina u Velikoj Gorici, a nakon toga na Veleučilištu u V. Gorici smjer održavanje zrakoplova. Zrakoplovstvo me privlačilo od malih nogu, a vojno zrakoplovstvo je poseban izazov, tako da sam odlučio doći na Pleso. Maksimalno uživam u svom poslu - rekao je Rozić

Sve troje su časnici koji se bave održavanjem zrakoplovno tehničkih sredstava, a u principu se bave organizacijom rada. To se odnosi na rad kako u prvom stupnju održavanja tako i u drugom stupnju održavanja zrakoplova. Nadziremo procese koji se odvijaju, odgovorni smo za ljude i za radove na avionima. Planiramo angažiranje naših zrakoplovnih tehničara na dežurnom borbenom dvojcu i uz to smo u svakodnevnoj koordinaciji s pilotima po pitanju planiranja letačkih aktivnosti. Naš posao je organizacija i nadzor svih procesa u Eskadrili borbenih aviona i Zrakoplovno tehničkoj bojni - kazala je Ištuk. Dodaje da iako je nadređena zrakoplovnim tehničarima na njih ne gleda tako da je iznad njih.

Najbitnija je ljudskost između pilota, tehničara i časnika

To su moji kolege s kojima sam ravnopravna. Ja zapravo bez njih ne mogu, a oni bi bez mene vjerojatno mogli. Bez zrakoplovnih tehničara i njihovog znanja i iskustva svaki časnik je zapravo nemoćan. U principu je vrlo bitno imati jako dobar odnos, štoviše obiteljski. S obzirom na to da smo odgovorni za svoje podređene - svaki problem koji ima jedan moj tehničar je i moj problem. Nastojimo rješavati probleme na najbolji mogući način jer upravo svaki problem koji se dogodi, manifestira se i na posao. Svima nam je u interesu  da se posao odradi što kvalitetnije i da su ljudi zapravo sretni u svom radnom okruženju. Vrlo je bitna ljudskost između pilota, zrakoplovnih tehničara i nas časnika. To je povjerenje koje se mora graditi - pojašnjava Ištuk odnos tehničara, časnika i pilota.

Kroz primjer dežurstva gdje su piloti i tehničari zajedno sedam dana, nekada i dva puta mjesečno razvija se odnos koji nadilazi profesionalni, iako je profesionalnost bez daljnjeg neupitna. Piloti i zrakoplovni tehničari provode velik broj sati na dežurstvu. Koriste iste radne prostorije, zajedno objeduju i na kraju zajedno rade na istom sredstvu. To je odnos koji povezuje ljude i gradi povjerenje - kaže Ištuk.

U Izrael odlazi 40 tehničara i pet do sedam inženjera

O F16 Barak kojeg Hrvatska namjerava kupiti od Izraela, sve troje kaže da jedva čekaju krenuti na obuku. U Izrael odlazi 40 tehničara te pet do sedam inženjera na obuku. Period obuke koji je predložen načelo bi trajao od 6 do 10 mjeseci. Taj period će obuhvaćati različite specijalnosti i trajanje pojedinog tečaja će ovisiti o specijalnosti za koju će se određeni zrakoplovni tehničar obučavati. Način rada i organizacija u izraelskom ratnom zrakoplovstvu nama nije novost, no znamo da su na vrlo visokom nivou i kod njih nema prostora za pogreške. Smatram da trenutnu organizaciju rada možemo prilagoditi i poboljšati. Imamo dovoljno vremena da se obučimo i da ispravno provedemo proces kroz sve faze - kaže Ištuk.

Dodaje da sada moraju promijeniti način razmišljanja.To je drugačija svijest koju moramo postaviti od nule.

- Kolege i ja smo mlada generacija na kojoj sve ostaje i mi ćemo se potruditi da ispravno postavimo temelje od početka - kaže Ištuk. Pripreme za obuku u Izraelu su već krenule, pa su neki tehničari već prošli stručni engleski jezik.

Neće im biti teško rastati se od MiG-ova 21

Trenutno je druga generacija na HVU-u koja uči tehnički engleski jezik. Ja sam bio prva generacija, a uči se isključivo tehnički engleski jezik za zrakoplovstvo. Nije lagano, zahtjevno je ali svakako korisno - rekao je Rozić.

Na pitanje hoće li im se biti teško rastati od MiG-ova 21, sve troje je reklo da ne. Nama koji smo mlađi neće biti teško, a mislim da i ostalim tehničarima neće biti problem rastajanje od MiG-a - kaže Lakotić. Što se tiče postupaka i procedura održavanja F-16, to će se usvojiti kroz određeni period vremena.

Usvojit ćemo znanja tijekom obuke u Izraelu, a i kad se vratimo u Hrvatsku, na raspolaganju će nam biti izraelski tim koji će u Hrvatskoj ostati tri godine. Obuku za opsluživanje i održavanje koju usvojimo u Izraelu, nadograđivat ćemo ovdje uz njihovu pomoć. Nakon obuke u Izraelu i dolaskom u Hrvatsku mi ćemo obučavati i sljedeće generacije zrakoplovnih tehničara - kaže Ištuk. 
Prije odlaska u Izrael, sve troje će pripremiti obitelji da ih neće biti doma najmanje 6 mjeseci.

Nismo mi jedini koji odlaze na šest ili deset mjeseci

Neće biti jednostavno te će trebati i priprema za to. Ali odabrao sam vojni poziv, pa moja supruga zna što može očekivati - kaže Rozić dok njegov kolega Lakotić dodaje da oni nisu jedini koji odlaze izvan Hrvatske odvojeni od obitelji.
 

Mislim da će biti teško onima koji imaju djecu koja ne razumiju odlazak na obuku. Na kraju krajeva nismo mi jedini koji odlaze na šest ili deset mjeseci. Ima ljudi koji su po UN-ovim misijama po 12 mjeseci, u Afganistanu šest mjeseci pa i kolege s helikopterima odlaze na četiri mjeseca na Kosovo u misiju - rekao je Lakotić.

S obzirom na to da HRZ-u treba ljudi, bitno je istaknuti da sljedeće godine dolazi 20 stipendista u postrojbe HRZ-a, a jedan veliki motiv im je sigurno i rad na F-16 Barak.