Živite u istospolnoj zajednici, a želite bebu? Morate u - Češku

Srpska premijerka Ana Brnabić je deset godina u sretnoj vezi sa zgodnom liječnicom Milicom Đurđić, a ovih dana pojavila se i vijest da partnerice čekaju bebu. Svi se pitaju gdje je išla na medicinski potpomognutu oplodnju. I bi li u Hrvatskoj bilo moguće tako nešto za istospolne parove?

Odgovor je jednostavan – ne bi. U Hrvatskoj je na snazi zakon iz 2012. koji podrazumijeva da su postupci medicinski potpomognute oplodnje (MPO) namijenjeni neplodnim parovima, bilo u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici. Zanimljiv je i članak zakona koji kaže da su MPO postupci namijenjeni i ženama koje su same i ne žive ni u bračnoj, izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici, a njihovo liječenje neplodnosti pokazalo se neučinkovitim. Naš poznati stručnjak za ovo područje, prof.dr. Velimir Šimunić, kaže da je ovo vrlo nejasna odrednica zakona koja je stavljena zbog toga jer se neplodnost klasificira kao bolest i stoga je medicina dužna provesti liječenje kod svake neplodne žene. No isto tako nam kaže da u Hrvatskoj do sada nije bio slučaj da neplodna žena bez partnera traži MPO postupak, tim više što bi takva žena morala imati ekskluzivno dopuštenje nacionalnog povjerenstva za MPO.

Naš zakon podrazumijeva da pravo na MPO postupke ostvaruju parovi koji imaju službenu dijagnozu neplodnosti, a ujedno podrazumijeva da donori moraju biti neanonimni.

1. Kome je u Hrvatskoj namijenjena medicinski potpomognuta oplodnja (MPO)?

Neplodnim parovima kojima je dijagnosticiran problem neplodnosti. Problem može biti ustanovljen kod žene, kod muškarca, kod oboje ili postoji takozvana idiopatska neplodnost (neprepoznatog uzroka).

2. Kako muškarac i žena dokazuju da su par i da žive zajedno?

Prije obavljanja jednog od MPO postupaka bračni parovi moraju priložiti dokumentaciji vjenčani list, a izvanbračni parovi izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika da žive u izvanbračnoj zajednici. Jednako tako, parovi potpisuju pristanak za provođenje postupka.

3. Mogu li neplodne žene koje nemaju partnera na MPO u Hrvatskoj?

Prema zakonu, pravo na MPO ima i punoljetna, poslovno sposobna žena koja ne živi u braku, izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici, čije je dosadašnje liječenje neplodnosti ostalo bezuspješno te koja je, s obzirom na životnu dob i opće zdravstveno stanje, sposobna za roditeljsku skrb o djetetu.

4. Što je uopće medicinski pomognuta oplodnja?

Prema Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji, ona je medicinski postupak kod kojeg se primjenom suvremenih znanstveno provjerenih biomedicinskih dostignuća omogućuje spajanje ženske i muške spolne stanice radi postizanja trudnoće i porođaja, na način drukčiji od snošaja. To joj je službena definicija.

5. Gdje se MPO u Hrvatskoj može obaviti?

Klinika za ženske bolesti u Petrovoj, Klinika ‘Vuk Vrhovac’, KBC Split, KBC Rijeka, KBC Osijek, KBC Sestre milosrdnice, KB Sveti Duh i Opća bolnica Zadar. Poliklinika BetaPlus (Zagreb), Poliklinika Cito (Split), Poliklinika IVF (Zagreb), Specijalna bolnica Podobnik (Zagreb), Poliklinika Škvorc (Samobor), IVF centar Lučinger (Zagreb), Poliklinika Repromed (Zagreb) i Poliklinika Šparac (Split).

6. Moraju li žena i muškarac biti u braku kako bi išli u postupak MPO?

Ne moraju. MPO je namijenjena bračnim i izvanbračnim parovima koji su punoljetni te zadovoljavaju kriterije psihofizičkog zdravlja kako bi se brinuli o djetetu.

7. Koje postupke uključuje MPO?

Ukupno je šest postupaka, a to su intrauterina inseminacija (IUI), izvantjelesna oplodnja (IVF), intracitoplazmatska mikroinjekcija spermija (ICSI), zamrzavanje i odmrzavanje spolnih stanica, spolnih tkiva i zametaka, prijenos spolnih stanica ili zametaka u jajovod te genetska dijagnostika.

8. Je li MPO besplatan u državnim bolnicama? 

Jest, ali postoje ograničenja. Na teret HZZO-a idu ukupno četiri postupka inseminacije i šest pokušaja izvantjelesne oplodnje (IVF).

9. Postoje li dobna ograničenja?

Postoje kad su u pitanju postupci na teret HZZO-a. Zakon kaže da žene starije od 42 godine ili žene čiji su testovi zaliha jajnih stanica nepovoljni liječnik mora upozoriti na slabe rezultate liječenja, rizik trudnoće i rizike za dijete.

10. Koliko stoji MPO u privatnim klinikama?

Cijena ovisi o tomu kroz koji postupak parovi prolaze. Izvantjelesna oplodnja (IVF) stoji oko 10.000 kuna. Kad se tome pridodaju dijagnostika i testovi te činjenica da se trudnoća često ne dogodi nakon prvog postupka i da parovi idu i više puta, iznosi mogu biti u desecima tisuća kuna.

11. Kako liječnici utvrde dijagnozu neplodnosti?

Postoji niz testova kojima se utvrđuje neplodnost, poput kontrole hormona, zalihe jajnih stanica, broja i pokretljivosti spermija.

12. Mogu li žene gay orijentacije ići u Hrvatskoj u postupak MPO ako žele dijete?

Ne mogu, ako govorimo o zdravim ženama koje nemaju problem s neplodnosti.

13. Postoji li u Hrvatskoj banka sperme?

Postojala je do 2001. na Klinici za ženske bolesti u Petrovoj, ali sad ne postoji. Na začeće bi, uz pomoć banke sperme, mogle ići i zdrave žene bez partnera. To u Hrvatskoj ne postoji ni u kojem obliku.

14. Koliko je parova u Hrvatskoj neplodno?

U Hrvatskoj je neplodno oko 80.000 parova, ali pomoć u liječenju neplodnosti potraži oko 10.000 parova.

15. Gdje žene bez partnera ili gay žene odlaze začeti?

Najčešće u Španjolsku, Češku ili Slovačku. Tamo je praktički sve moguće uz potpisivanje pristanka. Dakle, žena može u te zemlje doći s muškim prijateljem koji će biti donor sperme, on potpisuje pristanak i postupak se može obaviti. Jednako tako, tamo žene mogu začeti doniranim jajnim stanicama ili s donorskim spermijima nepoznatih darivatelja. U posljednje vrijeme odlazi se i u Makedoniju koja, po novom zakonu, dopušta i oplodnju od anonimnih darivatelja.

16. Mogu li neplodne žene iz Hrvatske u neku drugu zemlju na oplodnju doniranom jajnom stanicom ili donorskim spermijima, na teret HZZO-a? 

Tridesetak parova iz Hrvatske odlazi na takve postupke, najčešće u Češku. U tom slučaju HZZO plaća 1000 eura, a ostatak plaća par iz vlastitog džepa.

17. Je li u Hrvatskoj moguće surogat majčinstvo?

U Hrvatskoj nije moguće, a preporuka je da se ne ide ni u druge zemlje na ovakve postupke (Ukrajina ili SAD) s obzirom na to da nije jasno koga bi naše zakonodavstvo službeno vodilo kao roditelje.

18. Može li žena u Hrvatskoj začeti doniranim zametcima?

U teoriji zakon predviđa zamrzavanje zametaka. U praksi se to ne provodi jer nemamo središnju banku zametaka u koju bi se donirani zamrznuti zametci trebali prenijeti.

19. Koliko se godišnje u Hrvatskoj rodi djece zahvaljujući MPO-u?

Godišnje se kod nas rodi oko 1200 beba, a obavi se oko 7500 MPO postupaka.

20. Kad par treba posumnjati na neplodnost?

Mladom, zdravom paru potrebno je u prosjeku 8,5 mjeseci da začnu dijete. No ako to ne uspiju ni u prvih godinu dana, ne trebaju paničariti. Tek kad prođe više od godinu dana, treba potražiti pomoć.