Obavijesti

News

Komentari 472

Hvala ti za slobodu: Hrabri je Gavran uvijek išao prvi u borbu

Hvala ti za slobodu: Hrabri je Gavran uvijek išao prvi u borbu
1

I 23 godine nakon pogibije legendarnog Damira Tomljanovića Gavrana suborci iz Tigrova tuguju za njim. Poginuo je s 26 godina na Velebitu. Tad je imao čin pukovnika

VIDEO

Plakao sam samo na očevom i Gavranovom grobu. Imao sam sreću što sam bio njegov vojnik. Bio mi je sve, najbolji čovjek i najbolji zapovjednik kojeg sam upoznao. Za nas Tigrove i za mene, Gavran je najveći čovjek u HV-u i da je ostao živ, tko zna gdje bi mu bio kraj, pogleda uprtog u daljinu iskreno priznaje  Ivan Pasariček (45).

POGLEDAJTE VIDEO: Gavranovi suborci prisjećaju se svoga heroja

Pokretanje videa...

01:11

Pred očima mu i 23 godine kasnije lebdi nasmiješen Gavranov lik, a iza naočala, u kutu lijevog oka cakli mu se suza. Legendarni Tigar Damir Tomljanović Gavran poginuo je  na Velebitu 17. veljače 1994. godine.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.

Njegovi suborci jedini su pravi i istinski svjedoci njegove tragične pogibije, ali i snage, karizme i ljudskosti. Jedan od njih je i Darko Katuša (48). I danas se živo sjeća tog kobnog hladnog, ali sunčanog dana kada mu se, kaže, srušio svijet. Sunce je otjeralo gustu noćnu maglu koja je zagrlila Velebit, a pogled hrabrih ratnika sezao je do neprijateljskih položaja na Vršini. 

- Tog jutra Gavran me zvao i rekao da sam idem gore na kotu 1183, mjesto Ruje, jer ima nešto za obaviti. Dok sam došao do zapovjednika satnije Grga Tokića, ponovno me nazvao i rekao da ga sačekam. Gavran, Tokić i ja u izviđanje smo išli prvi, a iza nas inženjerci koji su trebali napraviti kućice u kojima ćemo biti. Došli smo na vrh,bilo je oko 10 sati. Gavran je razgledavao i objašnjavao gdje će što biti i par minuta kasnije se zapucalo. On i Grgo Tokić bacili su se  u desnu stranu, a ja ulijevo – svjedoči Katuša. Osvrnuo se, kaže, oko sebe i povikao: Gavrane, Gavrane! Nije bilo odgovora.

- Dopuzao sam do njega i Tokića i vidio malu rupu na sljepoočnici. Opipao sam mu puls. Bio je slab. Odmah sam nazvao bazu i vikao da je zapovjednik ranjen. Oni su digli helikopter, a  Tokić i ja puzeći smo ga izvlačili. Kako bi se podigli da ga povučemo, neprijatelj bi zapucao, a to je otežalo izvlačenje. Kad smo ga uspijeli dovući na mjesto odakle će ga pokupiti helikopter, gledali smo mu ranu. Nije bilo krvi, no izlaznu ranu nismo vidjeli. Kasnije smo tek saznali da je izlazna rana bila u vratu i da je na tom mjestu krvario. Dok smo ga ukrcavali u helikopter, imao je slabašan puls, no nije izdržao- prisjeća se Katuša. U trenutku kada su je saznao da je njihov zapovjednik preminuo, počeo je plakati.

- Tijekom obrane domovine, Gavran je milijun puta prošao i gore situacije od ove. Nije bilo položaja koji nije obišao prije svojih ljudi. Uvijek je išao prvi i ljudi su ga slijedili. Taj je čovjek bio sve ono što ga je dovelo do vrha. Sve je stvorio svojim radom. Bio je časnik, jedan od najvećih, čovjek legenda. Kad imate takvog zapovjednika koji ne kalkulira, koj ide, vi idete za njim. On je bio Tigar koji je svuda išao prvi i svojoj vojsci ulijevao sigurnost – objašnjava Katuša. Svi naši sugovornici zorno pokušavaju dočarati zašto je Gavran istinska legenda i heroj i čime je to osvajao srca vojnika, zapovjednika, osoblja i običnih ljudi.

- Dado vam je bio tri u jedan. Zaigran dječak sa rupicama na obrazima i uvijek nasmijan. Bio je i zreo i izrazito odgovoran muškarac. Ali ujedno i starac, tako se činilo zbog karakterističnog hoda i pognutih ramena kada je bio tužan ili umoran. Od tuge, nemoći i boli za poginulim vojnikom, znao je šakom lupiti u ormar i razvaliti vrata. Potom bi me slomljenim glasom pitao: Ljiljana, zašto uvijek mora poginuti onaj kojeg sam ja zavolio- prisjeća se Gavanova referentica općih poslova Ljiljana Vučemilović – Šimunović (51). Bio joj je, kaže, kao brat, a vijest o njegovoj pogibiji dočekala je trudna.

gavran

- Ta vijest bila je nešto što nisam mogla prihvatiti i s čim se ne mgu pomiriti ni dan danas. Imam osjećaj da je Gavran svaki taj dan toliko intenzivno živio, kao da je znao da neće imati vremena sve proživjeti. Znala sam mu reći: Dado, molim te malo uspori, prebrzo živiš. A on bi se samo nasmijao, zatreptao onim svojim dugim trepavicama. Tko ga je dobro poznavao, mogao je iz njegove mimike i gestikulacije doznai što se uistinu s njim događa – pripovijeda Ljiljana dodajući da je sve svoje vojnike jako volio i s njima imao posebnu vezu.

Sjećanja na hrabrog malca koji je sa svojim ljudima radio vojna čuda naviru i Eduardu Butjeru (63). Dok je Gavran bio zapovjednik bojne, on je bio v.d. zapovjednika brigade.

- Bio je savršen suradnik, bio je čovjek koji je uvažavao i nadređene i podređene i suborce. Podnosio je izvještaje zapovjedništvu, primao zadaće, postavljao pitanja kako odraditi zadaću i gubitke svesti na minimum. Uvijek je nazivao, pitao i našao najbolje rješenje. Gavran privatno? Šaljivđija, čovjek sa rupicama na licu i dugim trepavicama. Bio je toliko simpatičan da se na njega nisi mogao naljutiti. A i kad bi bio ljut i imao mnoštvo argumenata, on bi se pojavio, zatreptao kao milo dijete i nenametljivo vas prisilio da sve te argumente stavite u drugi plan- priča Butjer. Kad je Gavran poginuo, tvrdi, nema čovjeka u brigadi koji nije zaplakao.


- Svi su vrijedni i dragi ali on je bio poseban i svima prihvatljiv. Uspostavio je suradnju i sa pripadnicima drugih postrojbi i sa svima je uspijevao naći zajednički jezik. Taj Velebit vam je strašno brdo, vjetar je bio nenormalan, kao što je i zima bila nenormalna. Bilo je -14, a imate osjećaj da je -30.Gavran je svaki dan iz zapovjedništva, i po noći i po danu išao na položaje, obilazio ljude. Svi sa kojima je radio imali su respekta prema njemu i bio je posebno cijenjen- završava Butjer. I naši preostali sugovornici Drago Prša (48), Mladen Batiljan (52) i Luka Zeba (50) složit će se da je Gavranovom pogibijom Hrvatska izgubila jako puno.

- Izgubio sam brata i bratića u Domovinskom ratu, ali imam osjećaj da ni za kim nisam žalio kao za Gavranom. Poginuo je sa 26 godina, ali vjerujte, nema tog čina koji bi me na nešto mogao nagovoriti. Gavran je jedini mogao. Odbio sam Bobetku jedan teren. Jasno sam mu i glasno rekao da ne idem. Gavran me povukao sa strane i rekao: Prša, molim te idi. I otišao sam. Damir je bio spreman poginuti za bilo kojeg vojnika. Dva dana prije pogibije zvao me da dođem na mjesto dozapovjednika. I vjerujte, trebalo mi je dugo vremena da se smirim, da prihvatim.. Plakao sam, a plačem i danas – iskreno govori Prša.


Svi naši sugovornici odreda ističu jednu stvar: 367 Tigrova poginulo je u Domovinskom ratu, a šest se vodi kao nestali. Svi su odreda junaci, svi su odreda jednako vrijedni, no Gavran je imao nešto ljudsko i vojničko što ga je za nijansu izdiglo iznad svih.

Dok žive i dišu, zauvijek će imati posebno mjesto u njihovim mislima i srcima.

    

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

Komentari 472
VIDEO

Najljepša ljubavna fotografija iz Domovinskog rata:  'Nisu smjeli stati, nagnuo se da me poljubi'
LJUBAV SVE POBIJEDILA

Najljepša ljubavna fotografija iz Domovinskog rata: 'Nisu smjeli stati, nagnuo se da me poljubi'

Kolovoz je 1995., Marijan se iz Oluje sa svojom 2. gardijskom brigadom, Gromovima, vraća u Sisak, gdje ga, na cesti uz Kupu, dočekuje njegova Ira, tada 21-godišnjakinja...

30 godina od smrti Damira Tomljanovića Gavrana: 'Kad je poginuo, srušio nam se svijet'
NEPREŽALJENI JUNAK

30 godina od smrti Damira Tomljanovića Gavrana: 'Kad je poginuo, srušio nam se svijet'

Prošlo je 30 godina od pogibije legendarnog Damira Tomljanovića Gavrana na Velebitu. On je bio zapovjednik koji je uvijek išao prvi i svi su ga slijedili. Njegovi suborci i danas ga oplakuju
Odmazda četnika i Mladića za Maslenicu: 'Da su srušili branu na Perući, val bio odnio sve!'
31. OBLJETNICA

Odmazda četnika i Mladića za Maslenicu: 'Da su srušili branu na Perući, val bio odnio sve!'

Da je brana popustila, vodni val iz akumulacijskog jezera u kojem je 600 milijuna kubika vode, odnio bi sve na svom putu...