Ilica nakon Frankopanske izgleda kao da je bolesna

Kao ključni element projekta je predviđeno da se kroz aktivnu i intenzivnu suradnju između stanara Ilice i stručnjacima iz područja umjetnosti, humanističkih znanosti, arhitekture osmisli vizija regeneracije i razvoja ove mikro-lokacije bazirane na potrebama sadašnjih i budućih stanovnika Ilice. Nametanjem sadržaja za koje se ne pitaju oni koji bi trebali biti konzumenti tog istog sadržaja stvara se otpor i daljnja kontinuirana devastacija i iseljavanje stanovnika.  

„Umjetnost i kultura je potrebna društvu jednako kao što je kulturi i umjetnosti potrebno društvo. Na taj način kultura i umjetnost može biti motor promjene i pokretanja promišljenijih, kritičnijih i otvorenijih gradova.“ kaže organizatorica projekta Ivana Nikolić Popović.

Socijalne interaktivne „skulpture“ velikog formata, autora Aleksandra Battiste Ilića, kao kontrast sivom gradu koje provociraju svijest o javnom prostoru i pozivaju na akciju. 

Umjetnost i kreativne i kulturne industrije oplemenjuju urbane sredine pa su tako u većini gradova Europe sinergija i uključenost ovog sektora u razvojne politike grada već standardna praksa koja donosi vrlo kvalitetne rezultate s obzirom da je to sektor koji podnosi brze promjene, prati potrebe društva i generira kvalitetu života koja je neophodna u gradu.

Cipelice Valek

Ilica do Britanca donekle može proći, a nakon Britanca ništa. Prije je bilo sve puno, a onda su došli trgovački centri, ali u tim centrima postoje igraonice gdje roditelji mogu ostaviti svoju djecu i onda u miru kupovati. Obično lokali rade godinu, dvije pa se prostor prenamjeni za nešto drugo. Nema više one čari i topline kao nekada. Mi smo ovdje nekako specifičan obrt koji radi za djecu s posebnim potrebama pa smo opstali. Ovdje, kod nas u haustoru, prije su stanovale cijele obitelji. Sada su djeca odrasla, otišla, a ostali su roditelji. Ako je netko od djece naslijedio stan daje ga u najam. Nekako se izbjegava taj centar, tempo života nas je ubio.

U centru ima previše lokala s glasnom muzikom, to uništava šarm grada. Brojne terase oduzimaju javni prostor, pješačku zonu. Voljeli bismo vidjeti da se organizira više nenametljivih kulturnih događanja. Žalosno je što se gotovo svi događaji u gradu guraju u ovih nekoliko tisuća kvadrata, u sam centar grada. Smatramo da bi u javnom prostoru trebalo biti više dječjih parkova, a vrlo malo bi trebalo da se stvar digne na viši nivo. Dobar primjer iz centra je novouređeni Art park kojega je sredila grupa entuzijasta.

Rene Medvešek

Ilica u centru danas izgleda jezivo, naročito od Frankopanske nadalje. Ponekad mi se čini da turisti koji šeću Ilicom znaju pomisliti kako nas je zadesila neka opasna zarazna bolest, poput kuge, zbog koje je svaki treći lokal zatvoren. Neshvatljivo je da se jedna metropola koja se toliko hvali razvojem turizma može dopustiti takav odnos prema glavnoj ulici u najstrožem centru grada. Iako komunalni red propisuje da se izlozi moraju redovito uređivati, nitko o tome ne vodi računa. Nesređeni vlasnički odnosi ne mogu biti isprika za takva odnos, jer riječ je o javnom interesu. No, kao odgovor na pitanje zašto je tome tako, dovoljno je skrenuti pogled na unakaženi izlog nekadašnje Kavane Korzo – na pročelje zgrade u kojoj se nalazi Područni ured Centar i Ured za obrazovanje, kulturu i sport na uglu Gundulićeve i Ilice.