'Imala sam loš osjećaj oko tog traktora. Onda sam čula urlik'

- Čula sam užasan krik, od kojeg mi se krv zaledila i potom kako je Ivan viknuo da isključim kardan na traktoru. Kad sam dotrčala do njega, sve je bilo gotovo. Vidjela sam kako mu se u očima gasi život – prepričavala nam Ivkica Gric (70) posljednje trenutke pet godina starijeg supruga koji je u utorak, kako navodi policija, preminuo uslijed teških ozljeda, kad mu je mehanizam samoutovarne prikolice priključene na traktoru povukao ruku i odjeću. 

Nesretna žena na kojoj se vidjelo da je pod sedativima, što nam je i sama kazala, pojasnila je da je Hitna u naselje Lemeš Križevački ubrzo stigla i tek je mogla njoj pružiti pomoć jer suprug je već preminuo. 

TRAGEDIJA U ZAGREBU Poginuo dok je sanirao štetu: 'Ni sućut ne možemo izraziti'

Prepričavajući dan u kojem je ostala bez voljenog muža, Ivkica kaže da je imala nekakav predosjećaj, jer mu je cijelo jutro govorila da ostavi traktor i prikolicu na kojoj je bila kukuruzovina, jer da će sama uzeti koliko joj treba da baci pod stoku na pod. 

- No, nije me poslušalo, više za sebe govori nesretna žena dok je rukavom otirala suze. Kaže da su živjeli zajedno 48 godina, u kojima je uglavnom bilo lijepih trenutaka. Rodila je dva sina. Živjeli su skromno. 

Pokojni Ivan radio je nekada u Križevčanki, ali privatizacija je i njega izbacila na ulicu. Vozio je traktor u poduzeću do početka 90-tih godina, da bi prije sedam godina dočekao skromnu mirovinu. 

- Navek smo pošteno živjeli i radili. Evo za cijelo vrijeme našeg braka nismo si uspjeli ni kupaonicu napraviti. On je kad sam se doselila k njemu iz Zagorja, već radio u poduzeću vozeći traktor, a ja na poljoprivredi i u štali. Uvijek mi je pomagao. Zadnjih godina nije mogao hodati bez štaka i kad je sjeo na traktor kao da se preporodio, da bi ga na koncu traktor stajao života - govori nam Ivkica.

UTOPIO SE U JEZERU Tragedija u Slavoniji: 'Svima nam je žao, bio je dobar dječak'

Rekla nam je kako se ne usudi pogledati na njegove stvari, ranac i kapu koje je imao na sebi u trenutku nesreće, jer se boji da će izgubiti svijest. Gotovo 24 sata vrti slike od trenutka kad je Ivan obuo čizme i otišao iz kuće do tragedije koja se nakon toga dogodila i misli je li ona mogla nešto učiniti. 

Pričala je da su sakupili nešto novca od njegove penzije i da je ona dva puta na tjedan nosila u Zagreb na tržnicu sir i vrhnje koje je radila od mlijeka dvije krave. S ponosom nam je pokazala malog telića, za kojeg je rekla da su ga planirali prodati i s nešto ušteđevine napokon si urediti kupaonicu ispod stepenica, jer joj je teško nositi vodu iz bunara. 

Na rastanku nam je rekla da ne zna kako će dalje sama, jer sad kad su si jedan drugome najviše trebali, on je otišao. 

- Valjda je to sudbina – rekla je na kraju. 

Pogreb će se obaviti u petak, nakon obdukcije koju je odredila državna odvjetnica.