Ispalili granate na tržnicu dok su ljudi čekali u redu za kruh...

Gelerima minobacačke granate od 120 milimetara, proizvedene u tvornici “Krušik“ u Valjevu, kod ulaza na gradsku tržnicu Markale u opkoljenom Sarajevu u 11 sati ujutro ubijeno je 43 ljudi. Njih 84-oro teško je ranjeno.

Od svih zločina tokom ratne opsade grada, ovaj je bio jedan od najužasnijih. Jedan od policajaca koji je sudjelovao u očevidu i koji je svjedočio pred Haškim tribunalom, opisao je ono što je vidio kao “posljednji, najdublji krug Danteovog pakla”.

Granatiranje najprometnije gradske tržnice, pucanje po ljudima koji su čekali u redovima na kruh, smatra se jednim od najstravičnijih zločina koje su srpske vojne, policijske i paravojne formacije počinile u opkoljenom Sarajevu. Markale, tržnica koja se nalazi u samome središtu grada, tijekom rata bila je Sarajlijama mjesto za opskrbu raznim potrepštinama. 

Godinu i pol dana ranije centralna sarajevska tržnica Markale također je granatirana. Vojska bosanskih Srba sa položaja na području sela Mrkovići gađala je tržnicu. Na mjestu je tada, u veljači 1994.godine, mrtvo ostalo 68 ljudi, a 144 ih je ranjeno.

TRŽNICA MARKALE - MASAKR CIVILA Prizori strave i danas progone: 'Ljudska tijela bila su posvuda'

Tomislav Šandrk svjedočio je događaju tog tragičnog dana u kolovozu 1995. godine.

 - Dok sam prelazio ulicu pala je granata čiji su me geleri ranili u ruku. Nakon eksplozije na sve strane bili su mrtvi i teško ranjeni. I ja sam pomagao kupiti mrtve. I danas mi je užasno teško kraj prolazim kraj ovog mjesta - kazao je Šandrk prije nekoliko godina prilikom polaganja vijenaca ispred spomen ploče.

Ostao je živ ali bez noge

Ismet Svraka teško je ranjen tog dana na Markalama. On je bio i svjedok na suđenju Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću. Tog jutra, ispričao je, zajedno je sa dvojicom prijatelja stajao i pušio udaljen nekoliko metara od mjesta gdje je pala granata. Ostao je živ, ali bez noge. Dvojica njegovih prijatelja ostala su na mjestu mrtva.

Kad je granata eksplodirala pao je i rekao sam sebi tada: 'Pogodi i mene!'

- Rukama sam se po glavi opipao, kažem: čitava mi glava, dišem, mogu disati. Ali noge nisam osjećao. Čuo sam, sve sam čuo: daj ovog, daj onog, bilo je tu psovki, galame, panike. Otvorio sam oči, ali vidio nisam, ja vidio nisam ništa dok me nisu ubacili u auto. Onda sam prvi put vidio šofera koji me vozio u bolnicu, gleda u mene i viče: 'Ne boj se dedo, ne boj se.'

U bolnici Koševo amputirana mu je lijeva noga  i dva prsta na lijevom stopalu. Iz stomaka su mu izvađeni geleri.

TEROR, SMRT, ULICE PUNE KRVI... Najduža opsada u povijesti: U Sarajevu poginulo 14.000 ljudi

Amela Feriz imala je 15 godina i preživjela je masakr na Markalama.

- Rođena sam desetak metara od mjesta ovog užasnog zločina. Preživjela sam. Bio je lijep i sunčan dan. Bila sam s prijateljicom na tržnici, par metara od ulaza. Znam da mi je kroz glavu u tom trenutku prošao cijeli život. Poslije sam išla psihijatrima da mi pomognu jer bi se budila po noći sa stravičnim slikama u glavi. Taj dan su mi poginula dva prija

telja - prisjetila svojedobno za bosanskohercegovačke medije Feriz najstrašnijeg događaja u svom životu.

Cilj granatiranja: Terorizirati civile

Haški Tribunal je utvrdio da su oba masakra bila dio kampanje granatiranja i snajperskog djelovanja koja je za cilj imala prvenstveno teroriziranje civilnog stanovništva u Sarajevu.

Za zločine počinjene u Sarajevu, koji obuhvaćaju i granatiranje Markala, na doživotnu zatvorsku kaznu osuđen je Stanislav Galić, komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske. U presudi Galiću iz studenog 2006. godine navedeno je da taj incident predstavlja primjer granatiranja gdje su civili namjerno ciljani.