Trideset godina je Denis radio u Uljaniku kao mehaničar, a sada je dobio otkaz. Jedan je od tisuću radnika koje čeka ista sudbina. Najviše ga smeta kaže jer je radnike Vlada vukla za nos
TUGA RADNIKA
'Iz Uljanika nosim samo trliš, a sada ću morati skupljati boce'
Nakon 30 godina staža u Uljaniku, Denis Jurašin (58) u Uljanik je došao "po papire". Dobio je otkaz. On je jedan od tisuću radnika koje čeka ista sudbina.
Kiša je padala cijelo jutro u Puli. Baš je kiša, komentirali su neki radnici, pun pogodak jer je za pulskim škverom i nebo plakalo. U vrećicama je Denis nosio "šporki" radni trliš, nekoliko njih. Sve ih je uzeo k sebi, jer trliš je on. To mu je uspomena za sve što je dao brodogradilištu. Za dugo sjećanje i za priču novim naraštajima koji dolaze. On će, kaže, skupljati boce, jer raditi se mora.
Pokretanje videa...
02:05
Trideset godina je radio kao mehaničar u Uljaniku, a iz njega je izašao s dvije vrećice prljave radničke odjeće.
- Izgubljen sam, nemam posao, nemam novca, nemam ponos. Nakon 30 godina krvavog rada skupljam boce i nije me sram.To je pošten posao, a puno mi pomaže i sestra. Ne znam što ću s trlišem, ali ima lijepi logo Uljanik strojogradnja, koji će mi ostati za dugo sjećanje - očajan je sad već bivši radnik pulskog škvera.
Kaže u nastavku da će ga staviti na zid. Osjeća se utučeno, odbačeno i žalosno.
- Imam nevjenčanu suprugu koja ne radi. Oboje smo nezaposleni i sami. Imam i kredit koji moram plaćati. Pokušat ću naći neki sezonski posao i preživjeti. Međutim, imam problema sa zdravljem pa ne znam više ni sam. Smušen sam, još ne vjerujem. Imam dosta teških dijagnoza, operirao sam tumor i imam problema s kukom kojeg moram operirati, nakupilo se. Pod stresom sam, kao i mnogi radnici koji su dočekali u škveru - rekao je.
Ne spava već punu godinu dana kako treba i gleda vijesti tri puta dnevno. Možda se, mislio je, nešto pozitivno dogodi. Nadao se boljemu unatoč prognozama da Uljanik odlazi u povijest.
- Ja sam veliki optimista u životu. Imam poruku za našu Vladu koja nas je vukla za nos, obećavala brda i ništa. Mogli su nam prije godinu dana reći: "Ljudi, ne možemo za vas ništa učiniti, snalazite se". To bi jedino bilo ispravno.Ova radnička odjeća koja mi je ostala predstavlja moju mladost, ali i starost. Ipak, nadam se da će za mene i moju suprugu doći bolji dani. Djece nemamo, kažem na sreću, jer ne znam što bih onda. Kako bi ih prehranio, što bi im dao - rekao je Denis ne skrivajući suze u očima.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
