'Ja sam mali baja iz požeškog kraja': Konji su Luki (3) u krvi

Ade Inaa…, ade Unjaa…, zapovjedio je odlučno Luka Leist (3) iz Eminovaca svojim ponijima Tini i Dunji da povuku ukrašena svatovska kola na ovogodišnju svečanu festivalsku povorku Aurea Festa, tamburaške manifestacije koja je u četvrtak otvorena u Požegi po 50. put.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:07

Luka (3) je najmlađi slavonski kočijaš: 'Ja sam baja iz požeškog kraja' | Video: 24sata/pixsell

Mirni i prelijepi poniji razumiju svojega Luku, dok nama njegov otac Stjepan (30) prevodi što je Luka htio reći. A kako i ne, kad Luka u subotu puni tek tri godine. Njegova majka Danijela (39) logistika je koja pazi da je sve na svome mjestu, bijela slavonska košulja da je malo oko pasa nabrana, hlače zategnute, kožne čizme izglancane.

Jedno što nije mogla namjestiti bio je Lukin šešir ukrašen listom i cvijetom iz njezine lončanice. Svaki put kad bi ga mama popravila, Luka bi ga nakrivio poput pravog “baje“.

– On je dijete kojemu je ljubav prema konjima u krvi, od pradide, dida, naslijedio je i moje gene, jer i ja sam od najranijeg djetinjstva bio vezan za konje. U srednjoj školi sam si kupio konja, što mojima u početku i nije bilo pravo, jer konju osim ljubavi treba još štošta. Ipak su to prihvatili i još mi pomogli da mu ništa ne nedostaje. Kad sam shvatio da Luka neće htjeti biti bez konja, s obzirom na njegovu dob, odlučio sam mu u Bilju kupiti dva ponija. Tina i Dunja, stare 1,5 i 2,5 godina, postale su dio njegova života – priča nam ponosno Stjepan Leist.

POGLEDAJTE GALERIJU: 

8

– Možete mu ponuditi najskuplju igračku ili nešto od konjičke opreme, on će se opredijeliti za ono što treba njegovim konjima. Znali smo otići na kirbaj i tamo bi se nudile razne igračke i slatkiši, rekli bi Luki da si ode nešto kupiti, a on bi se vratio s novom kandžijom. Ima ih nekoliko i svaka je za određenu prigodu – kaže Stjepan.

Dok su se pripremali za odlazak u Požegu na otvaranje Aurea Festa, Luka je aktivno sudjelovao u uprezanju svojih ljubimica Dunje i Tine, sve je to obavljao s lakoćom, jer zna kako se što od konjske orme zove i kako se po redoslijedu uprežu konji. Kad je sve to napravio i prošao strogu kontrolu mame Danijele, pozvao je svoje prijatelje u kola, uzeo uzde u ruke te naredio Dunji i Tini: “Pravac Požega”. Izlazeći iz dvorišta uzeo je šešir u ruku i svima se naklonio te odvezao zapregu desetak metara do glavne ceste. Uz druge sudionike u povorci koji su došli na Glavni trg, Luka i njegova zaprega plijenili su pozornost brojnih Požežana i gostiju festivala. Bilo je i drugih mladih konjanika, koji su se hrabro podizali na leđa svojih konja i pozdravljali sve okupljene, poput Sunčice Kuba i Sebastijana Bello.

Luka Leist će ostati upisan zlatnim slovima kao najmlađi kočijaš jubilarnog festivala tamburaške glazbe koji se održava već 50 godina.

– Morat ćemo promijeniti konje i kola, Dunja i Tina će mu za godinu, dvije biti malene, a kola pretijesna, jer će htjeti sa sobom povesti još više svojih prijatelja, a možda bude mjesta i za mene - nasmijao se Stjepan.