Mnogi među njima žele striktno raditi samo ono za što su školovani, a ako takvog posla nema - onda ništa. Nije li bolje raditi nego čučati kod roditelja?
Jesu li mladi razmaženi ili se žele zaposliti bilo gdje?
Istraživanja u SAD-u pokazala su da mladi ljudi koji završe fakultet očekuju da će odmah nakon zaposlenja imati veliku plaću i postati šefovi. Mnogi za taj status ne žele raditi, radije će dati otkaz i čekati bolju priliku. Drugi primjer je 'S faksa na posao' - jedan, ne osobito slavan program vlade Ivice Račana. Ta je ideja, s faksa na posao za koji si studirao, u glavi većine naših studenata. Mnogi među njima žele striktno raditi samo ono za što su školovani, a ako takvog posla nema - onda ništa. Je li takva strategija pametna? Ne bi li bilo bolje raditi bilo što, nego biti nezaposlen i čučati kod tate i mame čekajući na posao iz snova? Uopće, je li hrvatska mladež odveć razmažena, sklona predugom zadržavanju kod roditelja, nespremna na teške borbe za opstanak? Okolnosti, naravno, nisu dobre: ali ne mijenjaju li loše okolnosti baš borbeni pojedinci i kolektivi, a ne oni koji se prepuste letargiji?
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
