Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Još prije 50 godina su rekli: Na nas je bačena strašna kletva...

None Foto: akg-images / AKG / Profimedia

Na današnji dan, 22. studenog 1963., ubili su američkog predsjednika Johna F. Kennedyja. Na cijelu obitelj kao da je bačeno strašno prokletstvo. Ovo je prvi dio feljtona o njima, o Kennedyjevima...

Obiteljska povijest Kennedyjevih sadrži fascinantnu listu priča o nesretnim sudbinama, smrtima, seksualnom nasilju i zataškanim zločinima. Kada je ljetos objavljeno da je na obiteljskom imanju nađena mrtva unuka pokojnog Roberta F. Kennedyja, bila je ta vijest o smrti 23-godišnje djevojke još jedno podsjećanje na pitanje koje si je prije pola stoljeća postavio njezin stric Edward Ted Kennedy: Nije li pred svima nama neko strašno prokletstvo? No, čak i kad nema vijesti o preranim smrtima i tragedijama djece, unuka ili praunuka trojice najslavnije braće Kennedyja- Teda, Roberta i Johna Fitzgeralda- iz potisnutih sjećanja ili zapečaćenih arhiva ispadaju svjedočanstva o nesrećama za koje javnost i nije znala. Tako je ovih dana objavljena knjiga u kojoj prijateljica Jackie Kennedy, američka glazbenica Carly Simons, otkriva: „Kad je Jackie ‚59. rađala mrtvu curicu, JFK je na jahti plovio s ljubavnicom…“

Nije li nad svima nama neko strašno prokletstvo? 

Točno četiri desetljeća prije svoje smrti to si je pitanje, tada posve izgubljen i preplašen, javno postavio pokojni Edward Ted Kennedy. Pokajnički je na televiziji govorio o slijetanju automobilom s mosta na otoku Chappaquiddick u Massachusettsu..

Mlada djevojka koja je bila s njim, pomoćnica Mary Jo Kopechne, utopila se. Pobjegao je s mjesta nesreće, pa se poslije morao opravdavati javnosti i čekati milost. Dvomjesečna presuda je suspendirana, više nije kažnjavan, ali do Bijele kuće nikad nije stigao. 
Do tad je već Edward Kennedy izgubio najstarijeg brata Josepha, taj je poginuo u vojnom zrakoplovu za Drugog svjetskog rata.

Dvije godine mlađeg Johna ubili su u Dallasu nakon što je postao 35. predsjednik SAD-a. Bilo je to na današnji dan, 22. studenog 1963. godine, sestra Rosemary je još mnogo ranije, nakon strašne i neljudske lobotomije, ostala posve nepokretna, dvije godine starija Kathleen je poginula kad se njezin zrakoplov srušio u francuskim Alpama. 

I njihov brat Robert je ubijen 1968. godine, dok je vodio kampanju za predsjedničke izbore...

U godinama što će slijediti stradat će im i djeca: Robertov sin Joseph je 1973. godine, vozeći djevojku i brata Davida, skrivio prometnu nesreću nakon koje je njegova cura Pamela Kelley ostala zauvijek paralizirana. Teške je ozljede zadobio i tada osamnaestogodišnji David. Poslije nesreće se najprije navukao na analgetike, a poslije i na heroin. Od predoziranja je umro 1984. u hotelu u Palm Beachu. Treći Robertov sin, Michael, poginuo je 1997. na skijalištu u Aspenu, zaletivši se glavom u stablo...

Tedovu sinu Edwardu Jr. 1973. je amputirana je desna noga zbog tumora, a njegov bratić William Kennedy Smith 1991. je prvi put optužen za silovanje. Još su neke slične prijave bile podnesene protiv njega, ali čovjek čija je majka Jean Kennedy Smith, nekad američka veleposlanica u Irskoj, a danas jedina preživjela od devetero djece Josepha i Rose Fitzgerald, nikad nije osuđen. 

Kad je 16. srpnja 1999. u zrakoplovnoj nesreći poginuo John. F. Kennedy Jr., sin najslavnijeg izdanka američke dinastije, sarkastično je dio medija primijetio: “Ta je obitelj prečesto u crnini”.

Smrću mladog playboya, koji je devedesetih učestalo bio nazivan i “američkim princem”, okončana su nadanja mnogih da će ta obitelj jednog dana opet imati moćnog i obožavanog predsjednika...

Ted Kennedy je od pokušaja da izbori svoju prvu predsjedničku kandidaturu morao odustati zbog one nesreće u Massachusettsu, nedaleko od mjesta gdje će se točno tri desetljeća kasnije zrakoplovom srušiti njegov nećak John F. Kennedy Jr. Mnogi su ostali uvjereni kako je pijani Ted Kennedy zapravo svoju mladu pratilju ostavio da se utopi... 

Umro je Ted Kennedy 25. kolovoza 2009. godine, dva tjedna poslije smrti sestre Eunice, punice Arnolda Scwartzeneggera. U Americi su gotovo svi nekrolozi svjedočili o čovjeku koji je impresionirao pasioniranim liberalizmom, proglašavalo ga se najzaslužnijim za ukidanje apartheida u Južnoj Africi, tvrdilo se da je donio mir Sjevernoj Irskoj, pokrenuo raspad SSSR-a, ukinuo diskriminaciju Afroamerikanaca u SAD-u... Taj Kennedy nije došao do Bijele kuće, ali govorilo se da je u Bijelu kuću vratio duh mitske familije. On je najzaslužniji za pobjedu Baracka Obame, tvrde i ozbiljni analitičari. Drugi će, pak, posprdno poručiti, aludirajući na Tedov dar novom predsjedniku: “U Bijelu kuću nije doveo Obamu. Ali jest njegova psa...” 

Doista je popis akcija i zakona u kojima je taj moćni senator sudjelovao tokom rekordnog staža impresivan. Polovicom osamdesetih otputovao je u Južnu Afriku i glasno protestirao pred zatvorom u kojem je robijao Nelson Mandela.

Predložio je ’84. i zakon protiv apartheida, uvođenje sankcija Južnoj Africi. Reagan je kasnije sam donio odluku o izolaciji rasističkog režima, što je zabilježeno kao golem zaokret u politici konzervativnog predsjednika.

Život ispunjen skandalima, aferama i tragedijama

Raspravu o univerzalnoj zdravstvenoj zaštiti, na kojoj posrće Barack Obama, Kennedy je inicirao još prije 40 godina, nazivajući je “svojim životnim ciljem”. Ted Kennedy je bio jedan od ključnih senatora prilikom usvajanja Zakona o građanskim pravima 1964. i Zakona o glasačkom pravu iz 1965. - kojima je ukinuta diskriminacija. Malo se zna o navodnoj Kennedyjevoj ulozi u pregovorima o kontroli naoružanja koje su svojedobno vodile administracije Ronalda Regana i Mihaila Gorbačova, dakle u razgovorima koji su promijenili geopolitičku sliku svijeta i okončali Hladni rat. George Schultz, Reaganov državni tajnik, požalio se da Sovjeti s Bijelom kućom komunuciraju samo preko Kennedyjevih savjetnika: “Vjerovao sam Kennedyju, ali nisam bio spokojan. Zapravo, bio sam sumnjičav oko te neformalne komunikacije”, zapisao je Schultz u memoarima “Konfuzija i trijumf”. Posljednjom velikom Kennedyjevom pobjedom smatra se njegova uloga u sjevernoirskom mirovnom procesu.

Navodno je upravo Ted nagovorio Clintona da Gerryju Adamsu, lideru Sinn Feina, sredi američku vizu. I to je, smatra se, bio ključni trenutak u pregovaračkom procesu koji je 1998. okončan sporazumom i prekidom nasilja. 

No, dvije snažne i transparentne akcije Teda Kennedyja nisu uspjele. Bio je jedan od najžešćih protivnika rata u Iraku, ali ništa nije mogao učiniti protiv sulude Busheve administracije. Vrlo vjerojatno nikad neće biti ostvaren ni njegov san o zdravstvenoj zaštiti za sve građane Sjedinjenih Američkih Država.

Premda mu je život bio ispunjen krvavim skandalima, seksualnim aferama i tragedijama, premda je imao stvarnu političku moć, on nikad nije mogao računati na auru svoje braće, nije mogao ponijeti mistično znakovlje Novovjekog Kamelota, što su ga američki novinari htjeli dati mnogo beznačajnijemu Malom Johnu, tragično poginulom sinu Johna Fitzgeralda Kennedyja. 

Tedova supruga Joan propila se vrlo brzo nakon Teda, pa je on, navodno potpuno slomljen ubojstvom brata Roberta, još i žešće krajem šezdesetih počeo uživati u alkoholu, ali i ženama. Za mjesto jednog od svojih brojnih provoda 18. srpnja 1969. odabrao je izoliranu i osamljenu kuću na otočiću Chapaquiddick, nedaleko od obale Massachusettsa. Na kraju zabave, oko 11 navečer, Ted Kennedy se odvezao s tajnicom Mary Jo Kopechne. Ta je djevojka, baš kao i njezine prijateljice koje su se okupile na otoku, ranije radila u Robertovoj predsjedničkoj kampanji, a i Ted je već pripremao svoju kandidaturu za izbore 1972.

Sve su analize govorile da će ih Edward Kennedy tada posve lako doći do nominacije. No, prije jednog drvenog mosta, Kennedy je sletio s ceste i završio u vodi. Uspio je nekako iskočiti i isplivati, ali djevojku nije spašavao. Spavao je spokojno do jutra sav mokar u hotelu, a ribari su s prvim zrakama sunca uočili vozilo na dnu. Pozvan je lokalni ronioc koji je mrtvu djevojku izvadio iz automobila. “Sigurno je bila bar dva sata živa u u automobilu... Nije se odmah napunio vodom... Da je netko zvao na vrijeme, mogli smo je spasiti”, rekao je ronioc lokalnom šerifu. 

Ted Kennedy se naprosto uspaničio, glasilo je, otprilike, objašnjenje suca koji ga je oslobodio ozbiljnih optužbi. 
Smrt nesretnice u Kennedyjevu automobilu trajno je uništila njegove šanse za predsjedničku kandidaturu, ali i njegov život. Pokušavao je, doduše, Kennedy još jednom, osam godina kasnije. Upustio se tada u utrku s predsjednikom Carterom, želeći mu uzeti demokratsku nominaciju. Premda se činilo da ima izgleda za pobjedu, počeo je padati čim su mediji spomenuli otok Chapaquiddick i mrtvu Mary Jo. Ted Kennedy je ipak izgurao kampanju do Nacionalne konvencije Demokrata u New Yorku, 18. kolovoza 1980. U drugoj noći, kad je shvatio da ne može protiv Cartera, objavio je da se povlači, a demokrati su u Madison Square Gardenu pola sata frenetično pljeskali nakon što je Kennedy- aludirajući na čuvene riječi Martina Luthera Kinga, Franklina Rooseveleta i Alfreda Tennysona - izjavio: “Prije nekoliko sati ova je kampanja za mene okončana. No, svima koji bi trebali biti naša briga, poručujem: posao se nastavlja, ciljevi su isti, nada još živi, a san nikad neće umrijeti!”

Trideset godina kasnije, već bolesni i onemoćali Ted Kennedy, te je iste riječi ponovio na Demokratskoj konvenciji u Denveru. Premda su mu liječnici zabranili da govori dva mjeseca poslije operacije tumora na mozgu, on je 25. kolovoza 2008. izazvao suze i ovacije među 4.000 okupljenih, poručivši na početku: “Došao sam večeras ovamo da promijenimo Ameriku, da obnovimo njezinu budućnost, da se uzdignemo do naših najboljih ideala i da izaberemo Baracka Obamu za predsjednika Sjedinjenih Država”. 

KRAJ PRVOG DIJELA...

Tema: Feljtoni

Komentari (8)
  • Kakva kletva? Zamjerili su se mafiji, koja JFK - u omogućila da dođe na vlast!

    22. 11. 2019,   13:48
  • Tko sa vragom tikve sadi...

    22. 11. 2019,   14:43
  • Jedan od naboljih Predsjednika koji je bio u Bijeloj kući .........................................

    22. 11. 2019,   14:15