Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Josip ne može ustati ni hodati, a poručili mu: Morate na posao

None Foto: Davor Javorovic/PIXSELL 5

Odbijenica ne bi bila toliko šokantna da nije riječ o teškom bolesniku koji je unazad dvije godine podnio četiri teške operacije, ima parezu stopala, 23 sata dnevno provodi u krevetu u pelenama...

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Područne službe u Osijeku odgovorio je teško bolesnom Josipu Berečiću (41) iz Šaga da mu odbijaju daljnje liječenje i da se mora vratiti na posao.  

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL

Kako piše Glas Slavonije, Josip je krajem listopada bio na vještačenju u Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Odbijenica koja znači i obvezu povratka na posao ne bi bila toliko šokantna da nije riječ o teškom bolesniku koji je unazad dvije godine podnio četiri teške operacije, ima parezu stopala, 23 sata dnevno provodi u krevetu u pelenama i ne može se kretati bez tuđe pomoći i ortopedskih pomagala.  

- Kada bih imao prilike vratiti se na posao i ponovno normalno živjeti kao što sam to mogao prije dvije godine – nitko ne bi bio sretniji od mene. No, uz gorko saznanje da se nikada više neću moći samostalno kretati, niti funkcionirati bez tuđe pomoći, da ću ostatak života provesti prikovan uz postelju, ovakav odnos prema bolesnom čovjeku naših institucija krajnje je ponižavajući i dodatno nas bolesnike psihički uništava - ogorčen je Josip.

Donedavno nije mogao niti slutiti da će ga uz tešku bolest dokrajčiti ralje birokracije. Uz takav odnos prema njemu i odbijanje mogućnosti da ostane na bolovanju, Josip je stekao sve predispozicije da svoju četveročlanu obitelj, u kojoj je supruga koja radi povremene poslove i djeca od 15 i 12 godina, prehranjuje isključivo naknadom sa - Zavoda za zapošljavanje. 

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL

Sve je počelo prije nešto više od dvije godine kada je zbog bolova u leđima koncem listopada 2015. godine završio u KBC-u Osijek na Neurologiji. Treći dan bolnice iznenada su mu otkazali sfingteri (izgubio je kontrolu nad mokrenjem i stolicom), pa je istog dana uz dijagnozu sekvestar diska, proslijeđen na operaciju kralježnice.  

Nakon nje dobiva pojas – ortozu i odlazi na rehabilitaciju u Bizovačke toplice, gdje mu se stanje pogoršava, pa u veljači 2016. godine zbog protruzije diska i opsežnih promjena slijedi nova operacija, rehabilitacija u Daruvarskim toplicama, ali opet bez poboljšanja.  Josip je zbog konstantnih bolova i lošeg općeg stanja krenuo tražiti i druga mišljenja, no specijalisti su mu redom govorili da su mu priraslice toliko pritisle živac da se ne može jamčiti uspjeh niti se preporučuju novi operativni zahvati.

Zbog neizdrživih bolova u kolovozu radio je i EMNG u Ambulanti za bol, gdje su mu ustanovili tešku radikulopatiju L5S1 i gdje je načinjena epiduraliza koja je trebala otopiti priraslice, ali ni to nije dalo rezultate.

Bolovima u kralježnici pridružile su se i jake glavobolje, progresivno slabljenje lijeve ruke, nemogućnost sjedenja, propadanje vida i nastavak života sa štakama i s lijevim stopalom u kojem više uopće nema osjet, noga koja neprestance podrhtava i pelene bez kojih posljednje dvije godine više ne može funkcionirati. 

Jedino poboljšanje dogodilo se u svibnju ove godine kada mu je kao prvom pacijentu u osječkoj Ambulanti za bol ugrađen stimulator kralježnične moždine, zahvaljujući kojem više ne osjeća bol, te je konačno izbacio morfijske flastere i brdo lijekova protiv bolova zbog kojih mu je teško stradao želudac. No svi drugi zdravstveni problemi zbog kojih 23 sata dnevno provodi u krevetu, i dalje su ostali bez mnogo nade da će se ikada popraviti. 

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL

Upravo zbog svega toga Josip se zgrozio kada je nakon munjevito kratkog posjeta Zavodu za vještačenje dobio negativan odgovor kojim ga se vraća na strojobravarske poslove, koji on sigurno više nikada neće moći obavljati kod svog poslodavca.

Za njih pak kaže da im je izuzetno zahvalan na pokazanom razumijevanju u protekle dvije godine, no isto, nažalost, nije mogao reći i za pravobraniteljicu kojoj se obratio za pomoć, a koja mu je preporučila da “njegova tvrtka nazove Zavod za vještačenje o prilagodbi radnog mjesta njegovim potrebama...”. 

- Pitam se koje je to radno mjesto koje bi se moglo dodijeliti ovako teškom bolesniku kao što sam ja, i koje bih poslove mogao obavljati kada bez tuđe pomoći više nisam u stanju čak se niti odjenuti i obuti, te sam obaviti najosnovnije potrebe - pita se Josip.

Uputio je žalbu na izdano Rješenje s nadom da će ljudskost i zdrav razum prevladati u slučaju u kojem propisi i administracija na gorak način odlučuju o ljudskim sudbinama.

Komentari (73)
  • Nije ovo prvi put. Dobro se sjećamo pokojnog "F. Bobalića" kojemu je prvotno određena invalidnost od 18% a bio je bez obje noge i podlaktice. Da bude gore: proglašen radno sposobnim za posao dostavljača. Na ponovljeno vještačenje (uz kamere koje su pozvane) trebao se popeti na 2. kat. Članove liječničkih i inih povjerenstava valjalo bi pitati: je li im kvota prolaznosti nametnuta odnekud ili sami donose takva "biserna" rješenja.

    20. 11. 2017,   17:54
  • zašto se ne čudim?zato što po zemlji šetaju lažni vojni invalidi sa primanjima od po 1000 ili više eura,dobiju i beneficije,voze dobra auta,idu u teretane,fitnes,kockaju se,sjede po kafićima danima,ubijaju se od dosade a prave invalide vraćaju na posao lol...ovo je stvarno apsurdistan...lol

    20. 11. 2017,   18:36
  • Ovakve birokracije, uhljeba i pravosuđa nema ni jedna država svijeta. Sad će reći kompjutor falio!!!

    20. 11. 2017,   17:28