Kao plaćenik ubio više od 500 ljudi: "Bog mi je dao snage..."

Julio Santana (64) ušao je u svoju 'profesiju' sa samo 17 godina i kaže da ga je umirući pogled prve žrtve proganjao kroz cijelu karijeru. Sada živi kao ratar

Kada je Santana imao samo 17 godina njegov ga je ujak, koji je službeno radio u vojnoj policiji, ali je sa strane radio kao plaćeni ubojica, uveo u svoju branšu jer zbog malarije nije mogao sam obaviti atentat. Naručitelj je bio ogorčeni otac jedne 13-godišnjakinje, a meta muškarac, zvan 'Žuti' koji ju je silovao na rijeci, nakon što ju je lažnim obećanjima o ružičastim delfinima koje će joj pokazati namamio u svoj kanu. 

Mladi Julio isprva nije htio pristati jer se bojao Božje kazne zbog uzimanja ljudskog života. No, ujak ga je uvjerio da će mu Bog progledati kroz prste ako izmoli 10 Zdravomarija i 20 Očenaša nakon ubojstva.

Santana je pronašao Žutog dok je stajao u svom ribarskom kanuu blizu rijeke i povukao prekidač. Na trenutak, prije nego je izdahnuo, Žuti ga je pogledao s užasom u očima. Kasnije ga je izmesario i ostataka se riješio bacivši ih piranjama. Santana se jasno sjećao svog prvog ubojstva kroz čitavu karijeru, a izraz lica prve žrtve desetljećima ga je proganjao u noćnim morama.

Nagradili ga bocom Coca-Cole

Nakon toga, kada je imao 18, ujak ga je preporučio kao plaćenika režimu vojne hunte koja je na vlast došla državnim udarom 1964. Isprva je radio kao tragač i locirao kampove pobunjenika iz tzv. araguajske gerile, komunističkog pokreta otpora koji je inspiriran kubanskom revolucijom pokušavao od 1970. do 1974. naći uporište u dolini velike rijeke Araguaije vrbujući farmere i ribare za narodni ustanak protiv vojne diktature. Nedugo zatim angažiran je da bi ih lovio i ubijao. 

Jedna od njegovih meta koja je preživjela bio je Jose Genoino, studenta prava i gerilski vođa. Santana se prisjeća kako je bio zgrožen načinom na koji ga je vojska danima mučila. Genoino je kasnije postao kongresmen i predsjednik brazilske Radničke stranke i rekao je da se sjeća dječaka iz skupine. Julio je za hvatanje Genoina bio nagrađen bocom Coca Cole, omiljenim pićem kojega si nikada nije mogao sam priuštiti. 

Druge žrtve nisu bile Genoinove sreće. Maria Lucia Petit, 22-godišnje učiteljica, ubijena je i umotana u padobran zakopana u masovnoj grobnici. Obitelj te borkinje tek je nedavno uspjela pronaći njene ostatke nakon pritiska na nacionalnu komisiju za istinu, koja je 2014. objavila podatke o 434 političkih disidenata koji su ubijeni ili nestali pod djelovanjem vojnog režima, kao i podatke o ubojstvu preko 8300 amazonskih Indijanaca.

Nakon povratka demokratske vlasti u Brazil 1985., Santanini naručitelji više nisu bili politički velmože, nego ljubomorni imućniji muškarci koji su naručivali ubojstva žena koje su ih varale ili potkradale. Tako ga je policija ulovila 1987. nakon ubojstva jedne žene optužene za preljub, zbog čega je prenoćio u zatvoru, a već idućega jutra bio je pušten na slobodu jer je policajce podmitio svojim novim motociklom. 

Ujak uzimao novac sebi

Nedugo nakon toga Santana je otkrio da ga je ujak u zaradi zakidao od samog početka, naručujući ubojstva ali isplaćujući mu samo djelić dobivene svote. Santana je, kaže, u prosjeku zarađivao između 235 i 314 reala po ubojstvu, tj. oko 400 do 530 kn, što je bilo otprilike jednako iznosu brazilskog minimalca. Tada se suprotstavio ujaku i nikada više nisu razgovarali. 

Dugo vremena vodio je detaljnu evidenciju o naručiteljima, metama, lokacijama ubojstva, zaradi i sl. ali kaže da je nakon 492. ubojstva prestao brojati. 

Santana je svoj život plaćenog ubojice napustio 2006., u 52. godini nakon 35 godina aktivne karijere - zbog svoje žene! Ona mu je, kaže, postavila ultimatum - ili će započeti novi život ili može zaboraviti na nju i djecu. Predbacivala mu je i da rutina od 10 zdravomarija i 20 očenaša, koje je nastavio raditi nakon svakog ubojstva, nisu pravo pokajanje. Sanatana, koji je čitav život vjernik, okrenuo od katoličanstva jednom evangeličkom kultu kako bi našao način izmijeniti svoj život.

- Oduvijek sam vjerovao u Boga. Vjerujem da mi je Bog dao snage da podnesem sve zbog čega sam u životu patio zbog tog zlog posla. Znam da je ono što sam činio krivo - rekao je za New York Post.

Santana ni svojoj djeci, koja su već odrasla, niti svojim već odavno preminulim roditeljima nikada nije priznao čime se bavio. Svojoj ženi zahvaljuje što ga je poticala da napusti život plaćenog ubojice i prihvati njihovu vjeru. 

- Ona je ljubav mog života, osoba koja mi je dala snage da podnesem sve što mi se dogodilo. Bez nje ne bih bio ništa. 

Nitko ne zna za njegovu prošlost

Santana danas živi miran ratarski život u gradiću kojeg nije htio imenovati iz istog razloga zbog kojeg nije dopustio da ga se fotografira - želi sačuvati anonimnost jer nitko od njegovih susjeda ne zna za njegovu mračnu prošlost. Sumnja se i da koristi lažno ime.

- Ne volim više razmišljati o tome. Taj dio mog života je gotov. - kazao je Santana.

Njegovu priču je objavio brazilski istražni novinar Klester Cavalcanti u svojoj knjizi Ime smrti, koja dokumentira njegovu karijeru. Cavalcanti je slučajno saznao za Santanu kada je prije 10 godina istraživao suvremeno ropstvo u Brazilu, kada mu je jedan od policajaca ispričao da lokalni rančeri često unajmljuju plaćene ubojice da ubiju odbjegle robove. Isti je policajac omogućio Cavalcantiju da kontaktira Santanu. Santana isprva nije bio raspoložen za suradnju ali ga je Cavalcanti kroz 7 godina uspio nagovoriti da mu se povjeri.

Santana je otkrio kako je zadovoljan s iskrenošću i poštenjem kroz koje je Cavalcanti ispričao njegovu priču ali također i da je mnogo manje zadovoljan sa istoimenom filmskom adaptacijom koja mu se učinila kao da glorificira njegovu profesiju.

- Prava priča mog života je mnogo tužnija od bilo čega što možete zamislit. - zaključio je.