Legac je bio u Remetincu, sada vodi gradnju Pelješkog mosta...

Ne možemo joj dati otkaz. Sud je prije utvrdio da pritvor od 30 dana nije opravdanje za raskid ugovora jer se ne pojavljuje na poslu.

Pokretanje videa...

01:25

To je obrazloženje Hrvatskih autocesta u nedavnom slučaju Ivane Tene Gotovac Soldatić (38), koja je pijana usmrtila studenticu na pješačkom prijelazu u Splitu. Tek kad joj je pritvor produljen, dobila je otkaz u državnom HAC-u. Prvih 30 dana joj se vodio kao neplaćeni dopust.

Posljedica je to sudskih odluka u čuvenom slučaju bojenja tunela. Točno prije devet godina DORH i policija uhitili su četvoricu menadžera HAC-a pod sumnjom da su bojenje tunela Sv. Rok i Mala kapela preplatili 21 milijun kuna na namještenom natječaju za Skladgradnju Slavena Žužula. Akcija “Nesklad”, kako ju je nazvao Mladen Bajić, otvorila je sezonu antikorupcijskih uhićenja i u HAC-u i u drugim slučajevima. Do danas, devet godina poslije, nije se dogodilo apsolutno ništa. Nema još niti optužnice, uhićeni su dobili milijunske odštete te i dalje rade u HAC-u ili državnim tvrtkama. Goran Legac, jedan od uhićenih, sad u Hrvatskim cestama vodi gradnju najvećeg infrastrukturnog projekta: gradnju Pelješkog mosta. Investicija je to Hrvatskih cesta od 2,08 milijardi kuna, most gradi kineski konzorcij, a Legac je glavni operativac državne tvrtke za taj projekt.

No kako je sve počelo?

Predsjednik uprave HAC-a Jurica Prskalo, član uprave Marijo Lovrinčević, direktor sektora građenja Goran Legac i glavni inženjer za tunele Željko Kandžija uhićeni su krajem studenog 2009. godine. Dodatno, pritvoren je i vlasnik Skladgradnje Slaven Žužul. Dok su bili u pritvoru, četvorica HAC-ovaca dobili su otkaz jer se nisu pojavljivali na poslu. Skoro tri mjeseca su proveli u Remetincu, a kad su izašli, pokrenuli su sudske sporove protiv svoje bivše tvrtke. Jedino Lovrinčević nije tužio.

Prskalo, Legac i Kandžija su u konačnici pravomoćno dobili presude prema kojima to što su bili u pritvoru nije dovoljan razlog za otkaz.

- Tri radnika su vraćena na posao na temelju pravomoćnih presuda, a HAC im je sukladno presudama isplatio ukupni bruto iznos od 5,39 milijuna kuna - službeni je odgovor HAC-a.

Pravdajući se zaštitom osobnih podataka, HAC nije otkrio niti imena trojca, niti koliko je svaki od njih dobio odštete, nego su samo dali svoj ukupni trošak presuda. 
No saznali smo da Kandžija i Prskalo rade u HAC-u kao inženjeri i da su oni dobili odštete. A Legac nam je sam potvrdio da je on dobio presudu. Županijskom državnom odvjetništvu je trebalo šest i pol godina da podigne optužnicu protiv njih. Nakon vještačenja, umanjili su štetu s 21 milijun na 17,7 milijuna kuna. Ali Županijski sud im nije potvrdio tu optužnicu, nego su je početkom prošle godine vratili istražiteljima. Do danas se nije dogodilo ništa. Niti je nova optužnica podignuta, niti je istraga obustavljena. 
- Sukladno uputi Optužnog vijeća suda, u predmetu je naloženo građevinsko vještačenje.

Za to je angažirana inozemna stručna ustanova, a vještačenje još nije dovršeno. Nakon što bude dovršeno, donijet ćemo državnoodvjetničku odluku - odgovorila nam je Dunja Pavliček, zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu.
Upravo to što se protiv Legca ne vodi nikakav postupak, nije za ništa optužen, a s obzirom na njegovu stručnost, bio je razlog što su ga za Pelješki most angažirale Hrvatske ceste. 
- Svojim stručnim referencama u području niskogradnje, a koje potvrđuju njegovu kompetentnost, gospodin Legac opravdava izbor za voditelja projekta izgradnje Pelješkog mosta - odgovorili su nam iz Hrvatskih cesta. Dodali su da ne postoji niti pravomoćna sudska presuda niti drugi razlog zbog kojih on ne bi mogao obavljati taj posao. 
I sam Goran Legac nam je dao slično obrazloženje. Kaže da je nakon HAC-a radio i na projektu izgradnje nove Zračne luke “Franjo Tuđman” za francuski Bouygues, zatim za privatnu tvrtku Kamgrad. Uvjeren je da u bojenju tunela nisu nanijeli baš nikakvu štetu HAC-u, a u međuvremenu je htio raditi. 
- Sve velike privatne tvrtke su znale za istražni postupak, ali su me angažirali upravo zbog referenci i za njih sam odradio složene i vrijedne poslove poput izgradnje Zračne luke vrijedne 246 milijuna eura.

Zašto bi mi privatne tvrtke dale da vodim te vrijedne projekte da nemaju povjerenje? Javni sektor nije moj primarni izbor. U Hrvatske ceste sam pozvan da pridonesem razvoju velikih infrastrukturnih projekata i pristao sam - kaže Legac. 
Napominje da on ima uvjerenja o kažnjavanju, a rad za vrijeme istrage mu ne priječi Zakon o arhitektonskim i inženjerskim poslovima, pravila komore inženjera, a niti pravila Hrvatskih cesta. 
Nije htio komentirati činjenicu da istraga traje devet godina.
Mijat Stanić, predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata, koji je prvi upozorio na preplaćivanje bojenja tunela, smatra da nije slučajno što se istraga toliko rastegla. Kao i da, unatoč masovnim uhićenjima, nitko iz HAC-a nije osuđen, a što su uhićeni dobili milijune. 
 - U ovom slučaju dovoljno je pogledati po kojoj cijeni su se bojili ostali tuneli i vidjeti da je ona do tri puta niža. Nakon uhićenja su i cijene radova pale za 25 posto i to nije slučajno. Ali u korupciju nisu bili uključeni samo radnici i menadžeri HAC-a, danas je jasno da je ona bila puno šira. DORH je s namjernim postavljanjem krivih optužnica pridonio zataškavanju - kaže Stanić. 
Uvjeren je i da su otkazi uhićenima napisani krivo i tako im je omogućena milijunska odšteta.