Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

'Ljuti, bijesni, nemoćni, da bar imamo nešto jače od pušaka'

None Foto: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik/Miro Kerner

Točno u 6 sati ujutro na današnji dan prije 28 godina, napadnut je Dubrovnik. Prema Gradu je krenulo više od 13 tisuća pripadnika JNA, uz pomoć rezervista iz Srbije i Crne Gore

JNA i TO Crne Gore prelaze granicu na Debelom brijegu 1.listopada 1991. i započinju opći napad na jug Hrvatske pri čemu koriste sve raspoloživo topništvo s kopna i mora, kao i zrakoplovstvo. Suprotstavljaju im se malobrojni naoružani dubrovački branitelji.

Tog dramatičnog dana za 24 sata prisjetio se jedan od zapovjednika obrane Dubrovnika, rođeni Korčulanin, Marko Mišo Mujan koji je još od 1.kolovoza pristupio na dužnost zapovjednika Samostalnom 'A' bataljunu ZNG Dubrovnik ( u sastavu 116. brigade ZNG Dubrovnik- Metković.)

Foto: Privatna arhiva Marko Mujan u vrijeme obrane Dubrovnika

- Situacija s ljudstvom bila je takva da je Dubrovnik branilo oko 500-700 ljudi pod oružjem, pripadnika ZNG i MUP-a, što nije značilo da su svi oni bili za to pripremljeni. Radilo se o osobnom oružju i malom broju protuoklopnih sredstava (ručni bacači) i minobacača za koje je količina streljiva i mina bila šaljiva, prema onome s čim je raspolagao neprijatelj - kaže nam Marko Mujan, jedan od zapovjednika obrane Dubrovnika.

JEDAN OD SIMBOLA RATA Crni petak: Smrt mladića koji je širio istinu o Dubrovniku...

Neprijateljski ratni brodovi, ističe,  tog dana imaju zadaću odsjeći Dubrovnik s mora i paljbom podupirati snage na kopnu a zrakoplovstvo napada položaje branitelja, uništava postrojenja i zastrašuje stanovništvo.

Napad je istovremeno krenuo iz nekoliko pravaca: iz smjera crnogorske granice i Debelog Brijega prema Konavlima, zatim iz smjera Trebinja prema Brgatu, te jedan dio prema Slanom preko Ćepikuća.

Foto: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik/Milo Kovac

Već tog prvog dana Dubrovnik je ostao bez struje i vode, a želeći uspostaviti potpunu informativnu blokadu, agresori su tada zrakoplovima raketirali zgradu Centra za obavješćivanje te repetitor i relej na Srđu, što je uzrokovalo prekid telefonskih i oštećenje radijskih veza.

Foto: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik/Matko Biljak

'Ne shvaćamo opasnost s kojom se suočavamo'

- Neprijatelj napada granatama Žarkovicu i Brgat. Topništvo u pripremi napada koristi velike količine streljiva i povećava jakost paljbe ovisno o brzini nastupanja pješačkih i oklopno-mehaniziranih. Postupno, rubni dijelovi grada Dubrovnika postaju opasni, putne prilaze zasipaju granate a njima prometuju uglavnom vozila policije, ZNG-e i hitne pomoći.

Foto: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik/Matko Biljak
Bio sam stjecajem okolnosti u hotelu “Neptun“, našem sjedištu postrojbe u Gradu. Ispred hotela je strka. Skupina gardista zauzima položaje za slučaj napada s mora i iskrcavanja pješaštva.. Nakon što sam tu situaciju popratio osobnim vozilom s pratiocima krećem u obilazak položaje. Prošli smo Gruž i Sustjepan, idemo dalje prema Komolcu.
Iza zatvorenih stakala u vozilu se jasno čuju potmula ispaljenja. Prvi put to doživljavamo. Ne shvaćamo opasnost s kojim se suočavamo. Neprijatelj je zauzeo Golubov kamen, stijenu iznad izvora rijeke Omble, presjekao cestu Mokošica – Dubrovnik - prisjeća se tog prvog, dramatičnog dana za Dubrovnik zapovjednik Mujan.

Foto: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik/Milo Kovac

Opasnosti ih čekaju i u Rijeci Dubrovačkoj dok jure cestom kroz Komolac. Tamošnja benzinska postaja INA-e je neprekidno pod granatama. Oko njih padaju granate, nastavljaju dalje prema Mokošici. 

- Na Osojniku od ranih jutarnjih sati branitelji neprekidno trpe žestoke topničke napade u kojima je za samo dva sata palo preko 300 projektila.Nakon dolaska na Osojnik vidimo da je na samo središte palo nekoliko desetaka minobacačkih granata. Izravno je pogođena crkva i mjesni dom u kojemu su bili smješteni pripadnici voda sastavljenog od naših najmlađih boraca, većim dijelom prebjeglih sa odsluženja vojnog roka u tzv. "JNA". Upravo su postavljali mine usmjerenog djelovanja (tzv. televizije) prema selima Vukovići i Kalađurđevići. Od velikog broja drugih izrađenih i raspoređenih po položajima ove mine su bile jedne od rijetkih, koje su bile iskorištene za zaustavljanje neprijateljskog prodora - priča nam Mujan detaljno što se događalo tog dana kad je krenuo opći napad na Dubrovnik.

Foto: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik/Matko Biljak

'Nemoćni smo na bilo koji način uzvratiti'

Vraćaju se opet preko već granatama izbubanog Komolca. Mujan kratko obilazi Brgat, vod gardista je na brdu Parež prema Ivanici koja je neposredno ispred njih s druge strane granice.

Foto: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik/Matko Biljak

- U hotela “Neptun“ se nalazi vod u pripremi prema kojemu tuku neprijateljski brodovi s mora, pokušavajući se približiti i provjeriti kakva im je mogućnost da iskrcaju pješaštvo. Nakon što je ta opasnost prošla pripadnici voda idu pojačati iscrpljene branitelje na Debeli brijeg i u selo Molunat.U tim trenutcima i pripadnici opskrbnog voda zahtijevaju da idu na položaje prve crte, zbog čega se ponovo pod kišom granata treba vratiti u grad i doći do hotela Neptun i izravno izdati zapovijed nakon koje, gotovo svi raspoloživi gardisti sukladno potrebama odlaze pojačati obranu Konavala.Težište glavnih napada sa južnog dijela Dubrovačke općine brzo se širi prema zapadu - priča nam Mujan.

Foto: Privatna arhiva

U jutro snage neprijatelja iz hercegovačkog sela Ravno kreću prema selu Trebimlja s namjerom razbijanja obrane sela Čepikuće i izlaska na zaravan Rudine, odakle bi dio snaga nastavio prema Stonu, a dio oko 10,00 sati kreću iz sela Zavala prema selu Orahov Do odakle bi produžile za Slano.

Foto: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik/Matko Biljak

- Do nas stižu nepotvrđene zabrinjavajuće dojave da se kolona neprijateljskih vojnika iz sela Trebimlja priprema za pokret prema nekoliko kilometara udaljenoj republičkoj granici.
Sa skupinom gardista u dva osobna vozila iz Dubrovnika upućujemo se na zapad prema Čepikućama, dok nas s mora iz Koločepskog kanala "vrebaju" dva broda tzv. JRM. Negdje oko Trstenog brodovi zaustavljaju promet, gađaju na sve što se kreće cestom, uništavaju dva teretnjaka i cisternu na predjelu Ratac, pale šumu kod Brsečina, kasnije otvaraju paljbu po Slanom i okolici. Pred nama su se pojavili oko 11,30 u blizini Česvinice. Tu smo se sklonili iza gomile otpada od građevinskog materijala s lijeve strane prema moru i neko vrijeme prikriveni trpjeli njihovu paljbu - prisjeća se zapovjednik Mujan.Ljuti su, bijesni, nemoćni na bilo koji način uzvratiti. 

Foto: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik/Milo Kovac

Hrabri župnik šalje poruku: 'Idu svatovi, Anđa se udaje'

- Da barem imamo nešto jače od pušaka. Prisjetimo se stare strojnice „Brengal“ koja bi im mogla malo zapapriti. Treba otići po nju i raspaliti po brodovima pa što bude. Sa jednim vozilom krećemo po nju zaobilaznim putem preko sela Majkovi.Ubrzo preko uređaja veze, prethodno ugovorenom porukom, stiže obavijest od hrabrog župnika iz sela Trebimlja Zdravka Petkovića, koja je glasila: Dumo javlja "Idu svatovi, Anđa se udaje". - priča nam Mujan.

Foto: Privatna arhiva

Upravo ta dojava dojava o pokretu neprijateljskih snaga prema Čepikućama izuzetno je značajna za uspjeh zasjede, budući su neprijateljski zapovjednici bili uvjereni da mogu nesmetano napredovati. 

Foto: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik/Matko Biljak

Pripadnicima 1. voda 2. satnije 1. samostalne djelatne bojne 116. br ZNG Dubrovnik razmještenog u Čepikućama i skupini gardista "dragovoljaca" Mujanove postrojbe (svih ukupno oko 50) izdana je zapovijed za pripravnost. 

24sata A NIKAD GA NISU PRIZNALI... Heroj iz sjene: Jovana su ubili jer nije htio pucati na svoj grad

- Došavši skupinom sa vozilima do sela Trnova izdajem zapovijed za izlazak naših snaga na obrambene položaje iznad sela Čepikuća. Dok su napadači napredovali branitelji su u roku od desetak minuta svi izašli na uzvišenja uz prometnicu prema selu Trebimlja. Mala skupina sastavljen od pričuvnih pripadnika policije i seljana, koje osobno predvodi Marko Potrebica raspoređena je u predjelu Lipanje brdo, na smjeru prema selu Strmica.

Foto: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik/Milo Kovac
Neprijateljske snage u izravnom dodiru za napad čine dvije bojne sa oko 800 vojnika, rezervista i dragovoljaca 7. crnogorske brigade "Sava Kovačević" iz sastava Titogradskog korpusa tzv. JNA. U pohodu na Čepikuće prvi nastupa 1. bataljun (bojna) sa oko 400 vojnika. - prisjeća se Mujan.

Strka i pomutnja u neprijateljskim redovima

Sa njihovih položaja, ističe, se mogao uočiti nailazak neprijateljske prethodnice iz sastava čelnog pješačkog voda, koji broji oko 40 dragovoljaca vojnika i "rezervista", među kojima neki obrasli u brade poput četnika. 

Foto: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik/Matko Biljak

- Iza njih na razmaku od oko 400 metara ide glavnina pješaštva, koju čini 3. satnija 1. bojne oko 180 vojnika. Kolona spomenutih teretnih vozila nalazi se iza njih. Svi ovi vojnici bili su uglavnom iz Nikšića i Trebinja. Napadom zapovijeda zapovjednik 1. bojne kapetan Rade Golubović. Stanje je napeto, neprijateljski vojnici prelaze granicu iz smjera sela Trebimlje, dolaze na daljinu manju od 50 metara do naših na prvim položajima i ulaze u prvi plitki polu džep zasjede. Kolona se lagodno približavala zasjedi, prema usjeku u pravcu kote Bijeli brijeg, gdje oko 13,15 sati dolazi do izravnog okršaja. Naše snage, pet minuta prije raspoređene po okolnom kamenjaru, dočekuju ih žestokom paljbom pješačkog oružja, do čega dolazi ranije nego je to zamišljeno, bez zapovijedi i prije odobrenja. Razlozi za to mogu biti nestrpljivost, neiskustvo, strah, neposredna blizina neprijateljskih vojnika i slično - objašnjava Mujan.

Foto: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik/Milo Kovac

Prva skupina,naglašava Mujan, koja je uletjela u zasjedu gotovo je u cijelosti bila razbijena, ostali iz uočene glavnine imaju više sreće ali također su desetkovani.

- Nastaje strahovita strka i pomutnja u neprijateljskim redovima nakon čega se daju u bijeg ostavljajući za sobom oružje i opremu. Kao odgovor na poraz pješaštva, neprijatelj započinje strahovite udare po našim položajima svim raspoloživim topništvom, za to vrijeme izvlačeći svoje mrtve i ranjene - prisjeća se zapovjednik Mujan. 

Foto: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik/Milo Kovac

U bitci, dodaje, izravno sudjeluje ne više od 30 gardista, ostali su raspoređeni u zasjedi na položajima nešto dalje. 

- Neprijatelj pojačava napade i to izgleda stravično. Ova prva bitka pješaštvom i topništvom traje punom snagom do 15,10 sati, nakon čega malo jenjava. Neprijatelj je odbačen i u ponovo napada u vremenu od 17,15 do 17,45 sati. Nastaje zatišje sve do 19,30 sati, nakon čega slijedi žestoki noćni napad topništvom po našim položajima koji traje do 01,30 sati - prisjeća se naš sugovornik.

Foto: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik/Milo Kovac

Broj poginulih i ranjenih na protivničkoj strani nakon prvog dana po nekim izvorima je ukupno 86, od čega prema prvim saznanjima u izravnim djelovanjima je više od 10 mrtvih. 
- Unatoč značajnim gubicima činjenica je, kako bi, da je izvedena sukladno zamisli, broj poginulih na neprijateljskoj strani bio i deseterostruko veći. Tijekom pothvata mi smo imali šest ranjenih gardista - zaključuje Mujan.

Opsada Dubrovnika trajala je osam mjeseci. Grad je izdržao u okruženju do svibnja 1992. kada ga Hrvatska vojska deblokirala i oslobodila. U srpsko-crnogorskoj agresiji poginulo je 92 civila, 417 branitelja, 11 pripadnika Narodne zaštite te trojica vatrogasaca.
 

 

 

Tema: Domovinski rat

Komentari (10)
  • Hrvatska obrana Dubrovnika je pravo čudo. Da je kojim slučajem Grad pao bilo bi tu 10 Ovčara i Srebrenica. Slava braniteljima! Otac mi je sudjelovao sa 1. Gardijskom u deblokadi Dubrovnika i oslobađanju Konavala. Srbočetnička banda je poražena za sva vremena.

    1. 10. 2019,   10:34
  • Kukavice. Zločinci. Nesposobni ratnici. Šljam. Ološ. Stid. A do dana današnjeg ni i od isprike, ni r od ratne odštete. Samo stid (veliko)Srbina spašava. Samo stid.

    1. 10. 2019,   10:31
  • Ovo je sramota za moj narod, nikada niko od mojih sugradjana Crnogoraca nebi ovo radili. Stidim se

    1. 10. 2019,   10:50