'Logor kakav je bio Goli otok do tada u svijetu nije bio viđen'

Povjesničar Martin Previšić objavio je knjigu o zloglasnom zatvoru na Golom otoku koji je, u razgovoru za Express, naveo kako je, barem u početku, goli otok bio logor za preodgoj:

- Svaki logor ima neki cilj. Nacističkom logoru cilj je ubijanje, a gulag je kolonija za eksploatiranje radne snage. To da zatvarate čovjeka kako biste ga politički preodgojili kroz nasilje, i premlaćivanjem i kroz rad, zbilja je inovativno. U Kini je bilo nekih blažih varijanti, ne ovako rafiniranih, ali na Zapadu kroz povijest zbilja je novum da se čovjeka razuvjerava od njegovih ideja kombinacijom fizičkog i psihičkog nasilja, rekao je.

Tito je govorio da ne treba te ljude, 'kolebljive i nezdrave, ali inače vjerne Partiji', izbacivati zbog jedne pogreške, da im 'treba pomoći'. U logoru je praksa bila da se pljuje po sebi samom, da se denuncira druge... Ima li smisla o tome govoriti kao o planu od osnutka?

Pitanje je da li je to od početka bila namjera ili se to razvilo u hodu. Ima nečega u onoj partijskoj samokritici. Od početka je Udba htjela pokazati, to je spominjao i Tito, da će biti drugačija od nacista i Sovjeta, da neće ljude tući, neće ih ubijati... Govorili su da će to biti 'drugarska ruka pomoći', probleme će riješiti kroz debatu i diskusiju. Od početka Golog otoka prvih nekoliko mjeseci nije bilo nasilja, premlaćivanja, špalira... To se razvilo naknadno.

S kojim događajem bi se mogla povezati ta brutalizacija?

S vanjskom politikom, i to onda kad su se Jugoslaveni u veljači 1949. suočili s time da je razlaz sa SSSR-om konačan, a onda i u jesen 1949., kad su Jugoslaveni zauzeli prozapadno stajalište. Našli su se pred dilemom što napraviti. Sa Zapadom nisu imali odnose, prekidaju s blokom SSSR-a koji im je bio podrška. Istodobno, postoje znakovi da bi se mogla dogoditi invazija. Bili su strašno uplašeni, pripremali su razne stvari. Konačno, zapitajmo se zašto je Goli otok osnovan tek 1949, a ne već 1948., kad je došlo do rezolucije Informbiroa. Jugoslaveni su u osnovi bili staljinisti, što znači da su bili skloni nasilju, i u kombinaciji diplomacije, politike i ideologije počeli su udarati po IB-ovcima. U knjizi sam to prije Predgovora sažeo u rečenicu: 'Povijest je pokazala da se najsuroviji sukobi nisu vodili između različitih ideoloških grupa, nego unutar istih'.

U Srbiji nacionalisti običavaju preuveličavati broj žrtava - 50.000 zatočenih i 10.000 mrtvih. 

Kad se 1991. Jugoslavija počela raspadati, došlo je do etnifikacije žrtava. Naših je više nego vaših i slično. U tom kontekstu Goli otok su pokušali u jednom času prikazati kao Titov udar na srpski nacionalni korpus uz udar na rusofilstvo. Onaj tko je tamo bio, zna da tamo nije moglo biti 50.000 ljudi niti da ih se moglo pobiti 10.000. Isto je bilo i s Jasenovcem i s Bleiburgom, kao da nismo ubili dovoljno ljudi, pa ih moramo dodavati. To govori prije svega o vremenu.