Logor lagane smrti: Ubijali ih krvavim radom do iznemoglosti

Nastao 1937. godine Buchenwald je sve do kraja rata  bio najveći koncentracijski logor na teritoriju Njemačke. Tu su zatvarani Židovi, Romi, komunisti, politički zatvorenici, homoseksualci, beskućnici, vojni dezerteri, Jehovini svjedoci.. Politički zarobljenici su nosili crvene, a kriminalci zelene oznake. Iseljenici su bili označeni plavom, homoseksualci ružičastom bojom. Za razliku od Auschwitza koji je bio logor za istrebljenje, Buchenwald, podignut nedaleko Weimara u srcu Njemačke, je od početka bio radni logor u kojem je proizvedena četvrtina svih strojnica kojima je raspolagala njemačka vojska. Radni logor u čijem sastavu su bili tvornica oružja i kamenolom.

Od 1941. ondje su na zatvorenicima izvodili i medicinske eksperimente, uključujući testiranje raznih cjepiva i hormonalne ‘lijekove protiv homoseksualnosti’. Logoraši su tamo umirali od gladi, bolesti ili batinanja..

'Ako je imao volju za život čovjek ju je tamo morao gubiti'

Povjesničari su utvrdili više od 56 tisuća mrtvih od ukupno 240 tisuća ljudi koliko ih je prošlo kroz taj logor u razdoblju od devet godina koliko je to mjesto užasa postojalo.. Prostirao se najprije na površini od 46 hektara da bi ga kasnije proširili na 190 hektara.
Na ulaznim vratima logora stajao je natpis 'Jedem das seine' - u doslovnom prijevodu 'svakome njegovo', odnosno, 'svakoga će stići ono što zaslužuje'.

-  To je koncentracioni logor lagane smrti, u kojem nema gasnih komora, ali u kojem se radi do iznemoglosti, uz minimalnu hranu i uz maksimalni teror. Ako je imao volju za život čovjek ju je morao gubiti - opisivao je svojedobno u feljtonima zatvorenik Pave Matulić, rođeni Omišanin, svoje dane provedene u Buchenwaldu. On je na prsima imao prišiven crveni trokut s utisnutim crnim slovom "J" - Jugoslaven, a ispod trokuta prezime i ime tj. logoraški broj 35486. Netko je imao sreću pa je radio u zatvorenom prostoru, objašnjava Matulić, on je radio na otvorenom, i smatralo se, u najgoroj komandi u logoru. U kamenolomu. Po 12 sati dnevno.

SS probrane logoraše imenovao nadzornicima 

U Buchenwaldu je postojala specifična struktura nadzora. Nisu ga obavljali SS-ovci već tzv. kapoi. zarobljenici s posebnim privilegijama i zadaćama. Oni su bili svojevrsna policija u logoru.  Imali su privilegije, dobivali više hrane, smjeli su se slobodnije kretati i zimi su dobili topliju odjeću. Bio je to perfidan sustav koji je stvarao nepovjerenje, strah i zavist među logorašima.

SS-ovci su od takvog sustava imali više koristi. Najprije, nisu morali trošiti svoje ljude na te zadatke a s druge strane znali su da takva hijerarhija unosi razdor među logoraše. Kapo je, naime, u logoru mogao spasiti nečiji život ili ga uništiti. Ipak, kapoi su mogli biti samo Nijemci, a to su bili najčešće zatvoreni njemački komunisti.

- SS ih je čak smatrao "nacionalnim instrumentom održavanja reda SS-a u unutarnjoj organizaciji multinacionalnog logoraškog društva" -  utvrdio je povjesničar Lutz Niethammer.

Na ulasku u logor Amerikance dočekala 'Internacionala'

Amerikanci su stoga kad su ga oslobodili bili zbunjeni jer pored izgladnjelih ljudi na rubu smrti tu su bili dobro odjeveni i uhranjeni logoraši. Još ih je više šokiralo to što ih je prilikom ulaska u logor čuli kako svira 'Internacionala' koju je svirao logorski orkestar te vidjeli postrojbe zatočenika koje su marširale su preko središnjeg logorskog trga, Naime, SS-ovi nadglednici i zapovjednik logora pobjegli su nekoliko dana ranije pa su nadzor nad logorima preuzeli kapoi.

Na početku je, objašnjava njemački novinar Volker Wagener u svojoj analizi Buchenwaldskog logorskog sustava, bilo govora o herojskoj skupini KPD-a koja je pružala otpor u Buchenwaldu, spasila zatočenike i čak organizirala ustanak. To se kasnije pokazalo pukom legendom koju su proširili komunistički kapoi. DDR-ovi komunisti su dugo održavali tu legendu na životu. U povijesnim knjigama bivše Istočne Njemačke veličala se herojska uloga komunista u Buchenwaldu. Kasnije je uvid u dokumentaciju pokazao nešto drugačiju sliku.

Kapoi su svoje preživljavanje osiguravali tako što su umjesto svojih komunističkih istomišljenika u smrt slali druge zatočenike. Komunisti su u logoru sudjelovali i u medicinskim eksperimentima i time su odgovorni za smrt onih koji su ubijani injekcijama.

'Ništa me nikad nije tako šokiralo'

Logor je nakon oslobođenja posjetio i bivši američki predsjednik Dwight D. Eisenhower, tada vojni general. ‘Nikada me ništa nije šokiralo kao prizori u tom logoru’, rekao je kasnije.

Američki novinar Edward R. Murrow snimio je uvjete u kojima su ljudi ondje živjeli, a u radio izvještaju je rekao: 

‘Oko mene se širio odvratan smrad, muškarci i dječaci su pružali ruke prema meni. Bili su odjeveni u krpe i ostatke uniformi. Smrt je već došla po mnoge od njih, no svejedno su se smijali očima. Pogledao sam zelena polja preko žice gdje su dobrostojeći Nijemci orali svoje njive. Otišli smo u bolnicu. Bila je prepuna. Liječnik mi je rekao da je dan ranije umrlo ravno 200 ljudi. Pitao sam ga koji su uzroci smrti. Slegnuo je ramenima i rekao: ‘Tuberkuloza, izgladnjivanje, umor, a ima i onih koji više nemaju nikakvu volju za životom. Jako je to teško.’ Otkrio je noge jednog muškarca da mi pokaže koliko su otečene. Muškarac je bio mrtav. Većina pacijenata bila je nepokretna. Zamolio sam da mi pokažu kuhinju. Bila je čista. Jedan mi je Nijemac objasnio obroke koje su dobivali zatvorenici - komadić crnog kruha ne deblji od palca s tanko namazanim margarinom. To i malo gulaša je sve što su dobili jednom u 24 sata.’

Nekoliko dana nakon što je američka vojska oslobodila Buchenwald, lokalno je stanovništvo u grupama od sto ljudi i u pratnji američkih vojnika moralo obilaziti mjesto najvećih strahota.

Četiri dana nakon oslobođenja logora Amerikanci su Nijemcima servirali stravične zločine koje je činila njihova nacistička vlada . Na snimkama se dobro vidi kako neki od građana pri dolasku imaju nasmijana lica, komentiraju, razgovaraju, no već ih na ulazu dočekaju hrpe leševa nabacanih na kola. Mnogi prolaze šutke, neki u suzama, a neki padaju u nesvijest.

'Vještica iz Buchenwalda'

Logorom su upravljali SS-ovi zapovjednici Karl Otto Koch te, nakon njegove smrti, Hermann Pister, a po svojoj okrutnosti je bila poznata i Kochova supruga Ilse koju su logoraši prozvali 'vješticom iz Buchenwalda'. Dali su joj još nekoliko imena poput 'kuja Buchenwalda', 'zvijer iz Buchenwalda'..

Za Kocha se udala 1934., a dvije godine kasnije počela je raditi kao čuvarica i tajnica u Sachsenhausen koncentracijskom logoru kraj Berlina, kojim je Koch upravljao.  Iduće godine dolazi u Buchenwald, također sljedeći svog supruga. Pod njegovim utjecajem i osjećajem moći, istaknula se u jednu od glavnih mučiteljica. Godine 1941.postala je nadglednica ženama koje su radile kao čuvarice u kampu.

Od kože logoraša radila lampe

Na konju bi jahala kroz kamp i bičem udarala zatvorenike koji bi joj privukli pozornost.  Navodno je kao hobi skupljala komade kože ubijenih zatvorenika koji su imali zanimljive tetovaže te bi od njih radila sjenila za lampe, korice knjiga i rukavice.  Ilse je bila nimfomanka, a često je zatvorenike tjerala da za njenu zabavu međusobno simuliraju seks.

Nje se prisjetio i Pave Matulić u svojim feljtonima

- Po dolasku novih logoraša, ona je osobno prisustvovala svlačenju logoraša do gola, pratila tetovirane logoraše i dala ih ubijati, zatim bi im dala oguliti kožu za pravljenje abažura za svjetiljke, za rukavice i poveze za knjige. U njezinoj vili mogli su se vidjeti njeni prozori ukrašeni s tetoviranom ljudskom kožom. Postolja za svjetiljke bila su izrađena od ljudskih kostiju - napisao je Matulić.

Amerikanci su je uhitili krajem lipnja 1945. Zajedno s još 30 ljudi, optužena je da je sudjelovala u pomaganju, poticanju i izvršenju ubojstava u Buchenwaldu. Pred sudom je izjavila da je u osmom mjesecu trudnoće, a nitko nije znao kako je uspjela zatrudnjeti u zatvoru. Izvještaji iz Buchenwalda govore da je istovremeno imala ljubavne afere sa SS-ovcem koji je postao glavni doktor u Buchenwaldu i Kochovim zamjenikom. Sudski izvjestitelj Joseph Halow u knjizi "Nevini u Dachau" piše kako su kolale, doduše neprovjerene, glasine o Ilsinim brojnim ljubavnim aferama i  sa drugim SS-ovim zapovjednicima, pa čak i zatvorenicima u Buchenwaldu.

U kolovozu 1945. osuđena na doživotni zatvor zbog 'kršenja zakona i pravila rata'. Objesila su 1967. te je sahranjena u neoznačenom grobu.

Osim Ilse Koch, posebnu okrutnost prema zatvorenicima u Buchenwaldu je pokazivao Martin Sommer, mladi SS-ovac koji je u logoru bio zadužen za vješanja logoraša. Izrazito brutalan i sadistički nastrojen, uživao je u mučenju i prizorima umiranja zatvorenika. On je naredio da se dva austrijska svećenika Otto Neururer i Mathias Spannlang razapnu goli i to naopako.