Marica je te jeseni znala reći: 'Ja ne bum doživjela proljeće'

Glavu je imala naslonjenu na kauč, nogom je gurnula stol na peć. Krigla u kojoj je držala vodu na stolu, je pala i razbila se, pomiješala se krv i voda, vidno uzbuđena opisivala je Kata Križaić prizor koji je 24. studenog prošle godine zatekla u domu susjede Marije Minković (77) u III Strugama u Zagrebu.

Kata i njezin sin Željko svjedočili su na Županijskom sudu u Zagrebu u nastavku suđenja Damiru Minkoviću (36) za teško ubojstvo strine Marije i njenog posinka Siniše (50). On tvrdi da je nevin. Te subote oko 13 sati Kata je poslala sina Željka da ode kod Marije provjeriti je li dobila račun za vodu jer ga oni još nisu dobili.

- Pokucao sam, otvorio vrata, nije bilo zaključano. Počeo sam ih dozivati, a onda sam vidio Mariju na podu u kuhinji kako leži. Od straha nisam znao što bi. Istrčao sam po mamu i rekao: 'Dođi, pomozi, Marica je pala?'. Ni ja ni ona u prvi tren nismo pomislili da je ubijena. Zajedno s drugim susjedima tražili smo Sinišu u podrumu i oko kuće. Mislili smo da se uplašio i sakrio ili da je on nešto učinio. Tek kasnije su nam policajci rekli da je i on zaklan u sobi - ispričao je Željko.

Prije strašnog pronalaska Željko i njegova majka u dvorištu Minkovićevih vidjeli su nekoga za koga su mislili da je Siniša. Prema optužnici, Marija i Siniša ubijeni su između 23 sata i 6.30 sati, stoga je sud pokušavao što preciznije utvrditi kad su točno susjedi vidjeli tu osobu.

- Ustao sam oko 7.15 sati. Išao sam iz svoje sobe u kuću i pogledao prema kući Minkovića. Spazio sam nekoga u zelenoj komandosici s kapuljačom na glavi kako ide u smjeru poljskog WC-a. Nisam vidio odakle je izašao niti da li je ušao u WC. Pomislio sam da je Siniša jer je on imao takvu komandosicu i koristio je taj WC. Nisam mogao vidjeti lice jer ta osoba, ne mogu reći sa sigurnošću ni je li muškarac, nije pogledala prema meni. Bilo mi je čudno zašto je Siniša budan tako rano. Obično se budio kasnije jer je u 9.30 sati pio svoju terapiju - prisjetio se Željko.

Oboje su se složili da ta osoba nije mogla biti Damir je jer on krupniji i jače konstitucije. Rekli su i da je kvaka na Marijinim vratima visjela godinama te da se vrata nisu mogla zaključati izvana godinama. No, imala su zaslon kojima su se mogla zaključati iznutra.
Oboje su u petak, večer prije pronalaska tijela, vidjeli Damira Minkovića kako oko 20 sati dolazi s posla. Kata ga je vidjela i kako odlazi, a potom se vraća oko 23 sata i gasi svjetlo u kući.

- Marica je od jeseni znala govoriti: 'Ne bum doživjela proljeće', no mislila sam to zbog bolesti jer je bila teški šećeraš. Nije mi nikad pričala da je u sukobu s Damirom niti da joj on prijeti. Ona je legalizirala cijelu kuću dok je Damir bio u zatvoru, ali on i dalje ima svoj dio. Nije se upisala na sve - pričala je Kata. Na kraju svjedočenja okrenula se prema Damiru i rekla:

- Damire oprosti mi, ja sam morala reći... - kazala je Kata, inače Damirova krsna kuma.

Svjedočio je i stolar, koji je u subotu ujutro zvao Damira da ga pita ide li s njima postaviti kuhinju.

- Vidio sam njegov auto parkiran ispred kuće, inače ga ne bi ni zvao. Rekao je da je na putu za Srbiju. Istog dana nazvao me oko 18 sati preko Vibera. Pitao je što se događa, on je pitao mene što se događa. Zvučao je mirno, normalno, kao i sad. Imam i snimku, želite vidjet? Snimam sve razgovore - pojasnio je stolar koji na Strugama ima radionicu.