Međugorje: "Svejedno nam je hoće li i kada će nas priznati..."

Trideset godina od prvog Gospina ukazanja, Međugorje, nekad malo hercegovačko mjesto, vrvi od stotine tisuća hodočasnika. Unatoč činjenici da još uvijek nije službeno od Crkve priznato međugorsko svetište katolici iz cijelog svijeta opsjedaju. Još u ranim jutarnjim satima kolone hodočasnika sa Humca, udaljenog 17 kilometara od Međugorja krenulo je u "Maršu mira" prema Gospinu svetištu. Svete mise od ranih jutarnjih sati služe se u međugorskoj prvostolnici, crkvi Sv. Jakova. 

Ipak najviše je onih koje je put najprije vodio prema Brdu ukazanja. S krunicom u ruci, bosi u molitvi tisuće hodočasnika kamenim oputinama željelo je stići do velebnog Gospina kipa, uputiti poruku, molbu i ispuniti svoj zavjet. Neki teško krećući se, drugi sa štakama u ruci, pogleda uprtog u nebo noseći svoj životni križ željeli su baš u ove dane biti što bliže Mariji.

U Bijakovićima ispred rodne kuće jedne od Gospinih  vidjelica, Vicke Ivanković Mijatović hodočasnici su strpljivo čekali Vicku koja se nažalost danas zbog bolesti nije pojavila. Novinari 24 sata imali su sreću razgovarati sa Ivanom Pavičićem kojeg svi zovu Vickinim "malim bratom" i koji je punih 30 godina uz nju i koji ponekad otvori dušu o djeliću Vickina života.

- U ovoj kući Vicka prima hodočasnike, a Gospa joj se ukazuje svaki dan točno u 18, 40 minuta, ma gdje ona bila. Gospa preko Vicke, ali i svih drugih vidioca šalje svoje poruke. Ono što Vicka posebno ističe je Gospina poruka kako su mladi i obitelj u teškoj situaciji. Stoga zagovara obiteljsku molitvu, post o kruhu i vodi srijedom i petkom te pokoru i obraćenje - priča nam Ivan. Novinari 24 sata imali su tu sreću da među rijetkima uđu u sobu u kojoj se Vicki Gospa godinama ukazivala i koja je ostala netaknuta u vremenu. 

Gospa je Vicki ispričala svoj život od rođenja do uznesenja. Sve još stoji u rukopisu i kako nam reče Ivan Vicka čeka Gospino odobrenje za objavu. Ivan nam je otkrio jedan zanimljiv detalj tog rukopisa u kojem Gospa kaže kako je njen rođendan 5. kolovoza, a ne 8. rujna kako ga katolička Crkva slavi.

Uz Vicku svaki od vidioca dobiva drugačije poruke. Tako je Marijana Dragičević Soldo primila od Majke Božje deset tajni na pergamenu koje samo ona vidi, a otkrit će ih, saznajemo od Ivana, kada za to dođe vrijeme fra Petar Ljubičić.

S Ivanom vraćamo slike iz prošlosti na one dane kada se Gospa Jakovu, Ivanu, Marijani, Mariji, Ivanki i Vicki točno prije trideset godina 24. lipnja prvi put u poslijepodnevnim satima ukazala. Tada malena djeca svoje su viđenje pokušala objasniti starijima, ali su im u početku tek rijetki vjerovali. O svjetlosti koja se svaki put javlja, o ljepoti Marijinoj koja u naručju drži malenog Isusa malo tko je mogao vjerovati doli vidioca. Trebale su proći godine, dogoditi se mnogo čuda, ozdravljenja, ustajanja iz invalidskih kolica, buđenja iz duboke kome, odbacivanja štaka koja je Gospa učinila u ovom Marijanskom svetištu da bi narod počeo vjerovati.

- Ona već 30 godina strpljivo radi sa nama i čeka... - reče nam Ivan kojeg je u trenucima našeg razgovora pred Vickinom rodnom kućom zaustavljalo mnoštvo hodočasnika pitajući za Vicku.

- Ovo je mjesto mira, ovdje se događaju čuda, ovdje doći i moliti poseban je dar milosti - rekla nam je nekolicina talijanskih hodočasnika dok se kretala prema brdu ukazanja.

Zbog blagdana Sv. Ivana datum obilježavanja godišnjice prenijet je na 25. lipnja i tako će ostati i onda kada službeni Vatikan, a katolici cijelog svijeta priželjkuju što prije i na papiru prizna Međugorje Gospinim svetištem.

- Svejedno nam je hoće li i kada će nas priznati jer Gospa, njena ljubav i ispružena ruka koja nas poziva k sebi svaki dan je tu sa nama. Pa vidite ovo mnoštvo, nitko ih nije natjerao u Međugorje sami su došli i sretni, ispunjeni novom snagom odlaze i opet se vraćaju. Zar to nije dovoljno - rekao nam je jedan od mnoštva svećenika koji su danas tu sa hodočasnicima u Međugorskom Fatimu.