Mjesecima bile u bolnici: Sestra Ivana im je postala kao mama

Tog je travanjskog jutra Zorica Cvijin (37) jurila kćeri Klari u bolnicu. Kad je ušla u sobu, njezin je krevetić bio prazan. Sva je protrnula pomislivši da se njezinoj curici nešto dogodilo.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:04

Video: 24sata/pixsell

A onda je iza krevetića ugledala medicinsku sestru Ivanu Dragojević (41) kako nježno u naručju drži njezinu tada dvomjesečnu mezimicu, pjevuši joj, ljubi je i tješi.

- Mama, Klara je jako plakala pa sam je uzela u naručje - kratko je rekla sestra Ivana. Bio je to trenutak u kojem je Zorica shvatila da njezina kći Klara ima dvije mame.

- Bio je to trenutak pun nježnosti i dragosti. I uistinu ju je tješila onako kako samo majka može. I na tome joj neizmjerno hvala - govori nam emotivna Zorica, kojoj su to bili najteži i najstresniji dani u životu.

- Klara se rodila u terminu. Trudnoća je bila uredna i ništa nije ukazivalo na to da nešto nije u redu. A onda je dan nakon poroda počela bljuckati nešto zeleno. Iz zagrebačkog rodilišta, KB-a Sveti Duh, hitno su je prebacili u Kliniku za dječje bolesti u Klaićevoj ulici gdje su joj već drugi dan po porodu operirali tanko crijevo.

- Bilo je užasno biti okružena majkama koje uživaju u svojim bebama dok sam ja nad svojom strepila. Da nije bilo medicinskih sestara i liječnika, koji su se prema nama odnosili kao prema članovima svoje obitelji, ne znam kako bih sve to podnijela - prisjeća se Zorica. Po porodu je bila jako osjetljiva, a uz to doma ju je čekao i dvogodišnji sin Luka kojem se, u cijeloj toj situaciji, nije mogla posvetiti.

- Samom brigom o mojem djetetu, sestre su brinule i o meni, jer spoznaja da je čuva i o njoj brine netko kome to nije samo posao, činila me mirnom i sretnom - napominje mama Zorica.     

Kontakt sa sestrom Ivanom nije izgubila ni kad je u lipnju ove godine Klara otpuštena sa Zavoda za pedijatrijsku gastroenterologiju. Redovito se čuju i šalju joj Klarine fotografije kako bi vidjela kako napreduje. Sestra Ivana pune 22 godine radi u Klaićevoj bolnici u kojoj je i sama bila vrlo često kao dijete.

- Od malih nogu patim od celijakije i puno sam vremena zbog toga provela u bolnici. Već sam tada znala da želim biti medicinska sestra i o pacijentima brinuti s puno ljubavi baš kao što su i o meni davnih dana brinuli - prisjeća se Ivana koja i sama ima troje djece - sina (12) i 8,5-godišnje blizance.

- Koliko god želite ostati profesionalni i ne zbližiti se previše s djecom, to je nemoguće. Osim toga, želim da se u bolnici osjećaju kao kod kuće, da im ništa ne nedostaje, a posebno ne majka od koje su mnogi odvojeni - iskreno će. Kad je s malim pacijentima, uvijek pomisli što bi bilo da su to njezina djeca. Kako bi se u bolnici prema njima odnosili?

- Teško mi je kad djeca odlaze svojim kućama, iako sam istodobno presretna što ih otpuštaju iz bolnice. Kad drugi dan dođem na posao i shvatim da ih nema, osjećam se pomalo tužno i prazno. No, ako su oni dobro, samim time sam i ja zadovoljna - govori Ivana. Velike riješi hvale za nju, ali i za druge sestre sa Zavoda ima i Edina Pinjo (33) iz Travnika (BiH), mama 2,5-godišnje Nađe koja je u Klaićevu bolnicu primljena sa svega šest mjeseci.

- Bolnica je bila naš dom pune dvije godine i sada kada smo konačno doma u Travniku, ne prođe dan a da me Nađa ne pita kad ćemo u Zagreb da vidi svoje sestre. Stalno gleda njihove fotografije i uistinu ih jako voli - govori Edina dodajući da medicinske sestre koje su brinule o njezinoj kćeri nisu samo radile svoj posao već i sudjelovale u odgajanju njezinog djeteta.

Ljubav se ljubavlju vraća

Divno je znati da još ima onih koji vole svoj posao i čine sve da roditeljima i djeci olakšaju i uljepšaju bolničke dane, samo je jedna od poruka zahvale ispisanih na zidu Zavoda za pedijatrijsku gastroenterologiju. Tako zahvaljuju mame i tate, a djeca - kako drukčije nego čvrstim zagrljajem?!