Mjesta koja izazivaju jezu: Tu mogu samo oni jakoga srca...

Julian Santana Barrera odlučio je živjeti kao samotnjak na šumovitom meksičkom otočiću u predjelu Xochimilco , nedaleko glavnog grada Mexico Cityja. Odlučio je ostati na otoku nakon što je u vodi pronašao tijelo djevojčice , a odmah nakon toga i njenu lutku. Lutku je objesio na drvo , a smatrao je da će se zbog toga njen duh prestati mučiti i vrištati tijekom noći. Lutka nije prekinula jaukanje, a Julian je počeo vješati sve lutke na koje je naišao. To je potrajalo 50 godina, sve do njegove smrti 2001. godine. Od tad je otok turistička atrakcija .

POGLEDAJTE VIDEO: Jeziva mjesta na svijetu

Pokretanje videa...

00:35

24sata Video | Video: 24sata/pixsell

Groblje sigurno nije najstrašnije

Židovska četvrt Josefov nalazi se u starom dijelu Praga. Ona je posebna po svom groblju . Naime, groblje se zbog ograničenog prostora, nije moglo horizontalno širiti, stoga su se mrtvaci pokapali u slojevima . Najstarije nadgrobne ploče, od njih 12 tisuća, datiraju još iz 1439. godine . Sve su nakošene, oronule i naslanjaju se jedne na druge, pa cijelo groblje čine još dodatno sablasnim.

Candido Godoi općina je u Brazilu s vrlo neobičnom statistikom . Ondje s vako deseto dijete ima blizanca , odnosno, u općini živi osamdeset obitelji s 44 para blizanaca . To je toliko nevjerojatno, da su brojni znanstvenici pokušavali utvrditi postoji li mogućnost da su silni blizanci rezultat nastavka eksperimenata nacističkog rasističkog genetičara, dr. Josepha Mengelea . Nakon kraja Drugog svjetskog rata, poznato da je kako se Mengele skrivao u Argentini, Paragvaju i napose Brazilu. Bilo kako bilo, tako malo mjesto s tako brojnom "blizanskom" populacijom poprilično je jezivo.

Druga na svijetu najveća rupa koju je iskopao čovjek je bivši rudnik dijamanata Mir u Sibiru. U trenutku kad je zatvoren, bio je dubok čak 525 metra , a širok 1200 metara . Ono što je vrlo čudno u vezi rudnika, osim njegove zastrašujuće širine i dubine, je činjenica da je rudnik počeo uzrokovati nesreće u zračnom prostoru . Neobična strujanja i nagle promjene temperatura zraka izazvale su nekoliko nesreća zrakoplova, pa iznad rudnika više nije dozvoljeno zračno prometovanje . Zašto se to događalo, javnosti ni danas nije objašnjeno.

POGLEDAJTE VIDEO: Neobične nesreće, katastrofa i samoubojstva

Izgleda poput naselja iz neke znanstveno-fantastične serije, s okruglim kućicama u različitim bojama. Mnogi se pitaju što je to zapravo trebalo biti, no još je češće pitanje zašto to nikad nije otvoreno. Čitavo je naselje trebalo biti luksuzno odmaralište sa zanimljivim dekorom. Projekt je krenuo u izgradnju 1979. godine, a podržala ga je i tajvanska vlada. Međutim, već na početku izgradnje počele su se događati nesreće, čak i sa smrtnim posljedicama. Ljudi su počeli misliti da je odmaralište već tad bilo opsjednuto, pa su svi odustali od ulaganja, a ono nikad nije otvoreno, iako je bilo gotovo završeno.

Ništa bez Pripjata

Jedna od najgorih nesreća u ljudskoj povijesti dogodila se 1986. godine. I to ne tako daleko od nas. Svi su čuli za černobilsku katastrofu i tragediju mještana grada Pripjata . Ljudi su tijekom evakuacije iz grada ostavili sve svoje stvari, pa je Pripjat slika i prilika budućnosti Zemlje ukoliko dođe do potpunog uništenja . Škole, bolnice, knjižnice i zabavni parkovi izgledaju neopisivo stravično u zarasloj travi i potpuno oronuli.

Šuma Aokigahara nalazi se u podnožju planine Fuji u Japanu. Već 45 godina nekoliko desetaka najhrabrijih policajaca i volontera, na kraju svake godine, pretražuje šumu ne bi li pronašli "ostatke". Naime, od tad do danas u šumi je svojevoljno svoj život skončalo nekoliko stotina ljudi , a pretraživači pokušavaju izmučenim dušama priuštiti bar dostojanstven vječni počinak. Šuma je drugo "najpopularnije" mjesto za samoubojstvo , odmah nakon " Golden Gate " mosta u San Franciscu.

Otok Hashima jedan je od 505 nenaseljenih otoka u Japanu. Ono što je jezivo je to da je zapravo bio naseljen. I to od 1887. do 1974. godine. Ondje je bila izgrađena i prva betonska zgrada u cijelom Japanu, a stanovništvo je živjelo od iskopa ugljena. Krajem pedesetih godina prošlog stoljeća otok je imao više od pet tisuća stanovnika. Međutim, otkako je nafta zamijenila ugljen, stanovništvo je počelo odlaziti s otoka , sve dok on nije ostao potpuno prazan . S razlogom ga danas nazivaju gradom duhova .