Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

'Motiv je bio hedonistički, ali u Caminu sam zagrlio - Boga...'

None Foto:

Novinar i publicist Tomislav Birtić prošao je 800 kilometara dugu španjolsku hodočasničku rutu prema grobu Sv. apostola Jakova u Santiago de Composteli, poznatoj kao – Camino

'Na Caminu sam zagrlio Boga' knjiga je našeg kolege Tomislava Birtića. U šest nastavaka donosimo vam odlomke iz knjige. Autor kaže da je na put od osamsto kilometara otišao kao odrastao čovjek, a vratio sam se kao Božje dijete. 

Camino, Put otvaranja srca

Hodajući Camino zagrlio sam Boga. Osjetio sam da svi živimo u Bogu, da svi jesmo u Bogu, i zato sam uznemirenom starom – osjećao je da odlazi – znao reći Proživjet ćeš ti još dvadesetak, tridesetak godina, ali ako stvarno odlaziš, nemaš se čega bojati. Na Caminu sam vidio kamo svi idemo. Ako stvarno odlaziš, ideš na bolje mjesto. Matori, smrt ne postoji.

Stari je većinu života bio ateist. Posljednjih je godina sve češće govorio o višoj sili koju ne razumije, ali nešto – sluti. Druga riječ za osjeća. Možda me rigidni zagovornik teze da nije duh, Bog, stvorio materiju, nego je svijest nastala krčkanjem atoma, nije čuo. Sto posto čuo. No, na licu sam mu, i u uzdahu, pročitao da nije ni prečuo. U očima sam mu vidio da mu moje riječi ipak nešto znače. Da ga, u mjeri u kojoj je čovjeka poput njega moguće umiriti, umiruju, olakšavaju mu njegov Put od čovjeka u tijelu do čovjeka oslobođenog tijela, Put od čovjeka do Boga. S nadom ih je… primio na znanje.

Boga sam vidio i prije Camina. Tako da na Camino nisam išao zbog toga.

Da malo raspišem vidio sam Boga. Uspjelo mi je živjeti u sad i ovdje. Ni u prošlosti ni u budućnosti. Uspjelo mi je ne patiti zbog nečeg što je bilo, ne zakačiti se za neku prošlu ugodu ili trijumf, ni strahovati zbog nečega što će biti, ili neće. Da bi vidio Boga, moraš biti u sad i ovdje. Uzemljen. Moraš biti prisutan. Vjerojatno neću pogriješiti ni kažem li da je viđenje Boga stvar otvaranja srca.

Vidjeti Boga valjda znači progledati srcem.

'Nakon što prehodaš osamsto kilometara Camina sve vrline koje imaš postanu izraženije'

Za Camino sam prvi put čuo rujna 2016. dostavljajući Šetnje s Bogom u gojzericama Goranu Horvatu. Mali sam nakladnik. Mikronakladnik. Kupcima volim sam dostaviti. Zbog Boga u naslovu Šetnji Goran mi je preporučio da hodam Camino. Iznenadio se, da ne kažem šokirao, shvativši da nikad nisam čuo za valjda najpoznatiji hodočasnički put na svijetu. Otprilike kao da nikad nisam čuo za Beatlese. Pa, kad je već spomenuo, zamolih ga da mi ispriča o čemu se radi.

Govorio je o žuljevima, natiscima, kurjim očima, umoru, žrtvovanju, tegljenju ruksaka, patnjama, tišini u kojoj se hodočasnici u spavaonicama s desetak ili stotinjak kreveta na kat svako jutro pripremaju za hodanje… Rekao je i nakon što prehodaš osamsto kilometara Camina sve vrline koje imaš postanu izraženije. A ja sam čuo samo – wow!, najmanje trideset dana samo za mene!

U planine sam odlazio na nekoliko dana. Uvijek bih se s planinarenja vraćao kad mi je bilo najbolje. Htio sam ostati još koji dan, a išao bih kući. Osamsto kilometara, trideset dana? Nije li mi to dovoljno, problem je u meni. Obojica smo se nasmijali. Tad sam znao da ću ići na Camino, samo ne kad. Imam tri tjedna godišnjeg. Odakle mi trideset dana? Plus, to i košta.

Godinu kasnije više besciljno bauljajući Arena centrom nego namjeravajući nešto kupiti sreo sam prijatelja Ivana Tantu. Što ima novo, prehodao je Camino. Reče da mu je Camino promijenio život. Na bolje. Tjedan kasnije kupio sam kartu za Biarritz, preko Pariza. Iz Biarritza se ide u Saint Jean Pied de Port, odakle počinje najpoznatija ruta Puta, Camino francés. Pojma nisam imao hoće li me 24 sata pustiti, ali znao sam da ću ići na Camino. Nisam to mogao objasniti, ne mogu objasniti ni danas. Neki ljudi nose majice Camino calling and I must go. Možda je sladunjavo, ali ima nešto u tome. 

'Na Caminu sam dobio više nego što sam se nadao'

Moj prvi motiv za odlazak na Put bio je čisto hedonistički. Dar samom sebi. Nikad sam sebi nisam darovao nešto tako vrijedno, poput trideset dana samo za sebe.

Privlačiš što jesi. Odlučivši ići na Camino odjednom sam počeo upoznavati ljude koji su također odlučili hodati Put. Niotkud su izranjali u mom životu. Hodali su ili odlučili da će ići na hodočašće da bi se žrtvovali, prinijeli žrtvu Bogu. Da bi zahvalili Bogu jer su im doktori prije trideset godina rekli da im je ostalo dva tjedna života, a eto oni su desetljeća poslije dovoljno živi da se upute na Camino.

Neki naprosto da provjere mogu li prehodati osamsto kilometara, neki da bi podijelili život na prije i poslije Camina. A ja sam se radovao španjolskim crnim vinima, hobotnici na galicijski (pulpo gallego), paelli i jelima koja ću tek otkriti, hladnom pivu nakon tridesetak kilometara hoda, svejedno po vrućini ili kiši. Nisam na Put išao patiti, nego uživati, prihvaćajući unaprijed i patnje po Putu. 

A onda sam se sjetio. Poželio sam na Caminu istražiti odnos ljubavi i straha, osjetiti zašto se bojim iako mi je sam Bog rekao da se ne trebam bojati, a onda, ako je moguće, prestati se bojati u mjeri u kojoj je to čovjeku na današnjem stupnju kolektivne svijesti moguće, to jest prestati se bojati koliko je to meni moguće, na dosegnutom stupnju moje svijesti. Poželio sam se na Putu osloboditi sumnje. Osloboditi se straha da neću dobiti ljubav. Ojačati vjeru u Boga i čovjeka, u Boga i sebe, u božansko u sebi. U čovječje u Bogu.

Na kraju, gledajući me za tastaturom moja je draga rekla da bi voljela da nju gledam kao što gledam u ekran. Poželjela me fotografirati nesvjesnog snimanja, dok pišem. Da vidim svoj pogled. 
Nisam ga morao vidjeti. Osjećao sam i znao o čemu govori. Profesionalno sam se odavno potvrdio. Iskusio sam proces bildanja samopouzdanja od krajnje nesigurnosti do samouvjerenosti ravnodušnog postizanja. Znao sam kako moja ljubav želi da je gledam, i nadao sam se da ću se s Camina vratiti bliži idealu koji smo željeli i ona i ja, i ja i ona.

Camino mi je darovao više nego što sam si poželio. Cijeli život sam dobivao manje nego što sam želio, a više nego što sam se nadao. Na Caminu sam dobio više nego što sam se nadao, i više nego što sam želio.

Knjigu 'Na Caminu sam zagrlio Boga' možete kupiti na sljedećim mjestima: TISAKmedia, Školska knjiga, Menart, Bookara i knjigara.com. Cijena knjige je 149 kuna.

Tema: Feljtoni

Komentari (18)
  • predivan krajolik za istegnut noge

    17. 2. 2019,   07:34
  • Ja ovu rutu planiram vec godinama, otkad sam pogledao onaj film... al nikako otici 😞

    17. 2. 2019,   08:47
  • kad bi u djetinstvo napravio spačku otac bi uvijek rekao ..sad češ ti vidjeti svoga Boga...

    17. 2. 2019,   07:40