Može se spasiti: Očistite voće koje se kvari pa ga - skuhajte

Hrana koja je izgubila neka senzorska svojstva i manje je kvalitetna, primjerice plodovi su mekši, smije se prodavati, ali ne smije biti trula i pljesniva, odgovorili su nam iz Ministarstva zdravstva, u čijoj je nadležnosti Sanitarna inspekcija.

U prodavaonici takvu hranu mogu nuditi po sniženoj cijeni.

- Ako je preradite u džemove ili kompote, budući da se kuha na visokim temperaturama, nema bojazni - dodali su.

Na što treba paziti pri kupnji voća pitali smo i stručnjaka za sigurnost hrane.

- Voće koje nije pažljivo brano i čuvano u posebnoj, kontroliranoj atmosferi, može se tijekom skladištenja mijenjati. Smežuranost jabuka pokazuje da nisu zaštićene, presvučene dozvoljenim voskom koji bi smanjio mogućnost isušivanja, ali i da vlažnost pri skladištenju nije bila adekvatna. Zbog toga se počela gubiti tekućina i smežurala se kora - rekao nam je Marijan Katalenić.

Dodao je da se kod rajčica vide oštećenja nastala pri pakiranju ili branju.

- Sorte rajčica koje se uzgajaju na veliko manje su podložne vanjskim utjecajima. Iako se pokožica teže razgrađuje, zbog dugog čuvanja u neadekvatnim uvjetima, na površini se javljaju znakovi truljenja - pojasnio je Katalenić.

- Česta pojava na plodovima jabuke je monilijumska trulež, plijesan nastala tijekom rasta. Za razliku od gorke truleži, javlja se na samom početku skladištenja. Vrlo brzo se širi, pa plodovi naglo propadaju - objasnio je Katalenić.

No nisu svi procesi kvarenja jednako opasni. Kod nekih se razvijaju plijesni koje stvaraju mikotoksine, jače ili slabije otrove za ljude. To je posebno izraženo kod koštuničavog voća poput jabuka, bresaka, marelica... Ima i plijesni koje ne stvaraju opasne mikotoksine.

Neke kobasice, ponajprije talijanske, ali i naša zimska, imaju bijelu plijesan po crijevu u koje su punjene i to nije opasno jer je njeno stvaranje kontrolirano. Međutim, čim se pojave zelena ili crna plijesan, treba ih ukloniti ili, ako se to na vrijeme ne učini, baciti. Ta je plijesan otrovna.     

Na površini se vidi plijesan, ali ima je i ispod     

Pekmezi imaju više od 60 posto šećera, koji ih konzervira jer mikroorganizmi ne mogu preživjeti u takvoj sredini. Oni domaći imaju manje šećera, pa lakše mogu biti kontaminirani. Zato nije dobro skinuti plijesan s površine, a ostalo pojesti. Ispod može biti i nevidljiva plijesan, čiji otrovi slabe imunitet, izazivaju cirozu jetre, oštećenja bubrega, pa i karcinom.