Našao se oči u oči sa dva risa na cesti pokraj Fužina

Navikao sam na susrete s divljim životinjama, pa se nisam prepao risa koji je iskočio na cestu. Bio je pet metara od mene. Stao je i gledao me. U takvim situacijama znam da je bolje stati i pustiti divlju životinju da ode svojim putem, prepričao nam je bliski susret s risom čitatelj 24sata Danijel Drača. On se prošle srijede oko 16,30 sati vozio Zlobinom, mjestu pokraj Bakra. U šumi je promijetio risa. Zaustavio je auto i izašao na cestu da ga snimi sa sigurne udaljenosti.
- Odjednom je iz grmlja ispod ceste iskočio drugi ris, stao na cestu, okrenuo se prema meni i gledao me. Bili smo udaljeni oko 200 metara od kuća. Dvaput se  oglasio. 'Pozdravili' smo se, a potom je krenuo svojim putem. Otišao je u šumu te su nestali - dodaje Danijel. Saša Kružić, Danijelov prijatelj koji se također zatekao na tom mjestu, je lovac. Smatra da je ris mogao biti bijesan, pa je zato prišao blizu kuća, a nije se prepao ljudi. No, dr. Đuro Huber, profesor na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu i stručnjak za risove, kaže da ris nije plaha životinja, a prostor oko Zlobina njegovo je stanište.
- U 36 godina, otkad se ris ponovno pojavio u Hrvatskoj, parenjem triju parova samo smo jednom, i to 1980-ih, ustanovili da je ris bio bijesan, tako da ne vjerujem da su obje ove jedinke bile bijesne - pojasnio je dr. Huber. Izglednije je da je riječ o majci s mladuncem od prošle godine. To što prilaze naseljima, dr. Huber pojašnjava time što risovi nisu plašljivi. Stanište dijele s vukovima koji su im glavni konkurenti za plijen. Najviše im problema zadaju medvjedi. Naime, ris kad ulovi plijen, najede se, a ostatak plijena zakopa ili pokrije lišćem i ostavi ga za kasnije. Medvjed mu ga otme cijelog ako ga pronađe, pojasnio je dr. Huber. Inače, u Hrvatskoj živi 40 do 60 risova. Brojnost im je teško utvrditi jer prelaze granice Hrvatske i Slovenije, pa i BiH.
Na području Hrvatske i Slovenije najvažniji plijen risa su srne i jeleni. Lovi sve kategorije malih papkara, dok kod jelena bira mlađe, manje i oslabljene životinje, prije svega košute i telad.
Lovi sam, iz zasjede. Šuljanjem se približava plijenu, pa ga skokom od nekoliko metara munjevito napadne. Ne naganja plijen.
Hranu koristi štedljivo pa se jednim plijenom hrani više dana. Godišnje treba oko 60 - 70 komada velikog plijena (srneće divljači, jelena i slično) i nepoznatu količinu manjeg plijena. Ženke euroazijskog risa imaju od jednog do četiri mladunca. Mužjaci ne sudjeluju u skrbi za mladunce te se tijekom sezone parenja međusobno natječu za ženke. Tijelo im je dugo od 80 do 130 centimetara. Odrasle ženke teže oko 18 a mužjaci do 24 kilograma. Zaštićena je vrsta u Hrvatskoj.
Risovi su s područja Dinarida izumrli početkom 20. stoljeća zbog, pretpostavlja se, nedostatka plijena i intenzivnog lova. Tako je 1973., nakon 46 dana karantene, u šume Kočevskog roga pušteno šest risova, tri ženke i tri mužjaka, koji su dovezeni iz Slovačke. Slijedeće godine risovi su zabilježeni u Hrvatskoj, a 1980. i na zapadu Bosne i Hercegovine. Danas su glavna opasnost za risove prometnice, smanjeni životni prostor i krivolovci.