'Ne poznajete me? Istina, ja nemam internet ni mobitel...'

Ja sam Marijana. Ne poznajete me? Istina, nema me ni na Instagramu, ni na ‘fejsu’. Ne četam, ne snepam. Ako me želite upoznati, možete doći k meni. U moju ulicu ili školu. Ili mi mahnite dok čekam na autobusnoj stanici, napisala je u svojem sastavu Marijana Markov (12).

Pokretanje videa...

01:29

Marijana (16) iz Novog Virja živi bez modernih tehnologija: ‘Ne poznajete me? Istina, ja nemam internet ni mobitel’ | Video: 24sata/pixsell

Tako je učenica 6. razreda iz Medvedičke kraj Novoga Virja započela dirljiv sastavak o svojem trudu i radu koji rezultira odličnim uspjesima u školi, a sve to bez interneta, mobitela i laptopa. Osvojila je drugo mjesto na državnom natjecanju za Nagradu “Mato Lovrak” u Velikom Grđevcu.

- Lako ćete me prepoznati. Ja sam ona koja ne drži mobitel u rukama. Mahnut ću i ja vama na pozdrav. U životu sam imala dosta problema. U vrtiću su mi se rugali i govorili da nisam za školu. ‘Sad ću ja njima pokazati’, pomislila sam krenuvši u prvi razred. ‘Ako ja to hoću, onda i mogu’ - napisala je odlikašica u nastavku svoje priče.

Žive poput junaka iz knjige

I uspjela je u naumu. Bez obzira na to što živi djetinjstvo bez interneta, ona niže peticu za peticom. Priznala nam je kako je oduvijek željela imati računalo, ali je svjesna da roditelji nisu pri novcu, jer uz nju školuju stariju sestru i dvoje mlađe braće, koji svi zajedno svako jutro u 6.45 sati sjedaju u autobus koji ih vozi u školske klupe u Molve.

- Nisam nikad tražila roditelje da nam kupe računalo jer vidim kako se muče i kako je teško živjeti na selu od poljoprivrede. Znam da bi nama djeci kupili zlatne kočije kad bi mogli i stoga im nisam dosađivala s nekim svojim željama jer im je i bez toga dovoljno teško. Takvi su i braća i sestra. Svjesni smo da nam daju ono što imaju i što je najvrednije. Ljubav. Uče nas skromnosti i poštenju te da živimo poput junaka iz knjige ‘Četiri mušketira’. Jedan za sve i svi za jednog. To mi je najvažnije - pojašnjava nam djevojčica. Ipak, nakon njezina uspjeha na natjecanju na kojem je osvojila drugo mjesto, dobri ljudi bili su baš kao i žiri ganuti skromnošću djevojčice. Kroz humanitarnu akciju Udruženja obrtnika Molve ubrzo je dobila laptop, printer i mobitel. Njezinoj sreći nije bilo kraja.

Bitan joj je humanitarni rad

- Doista sam sretna. Ostvarila mi se velika želja. Još samo da se priključimo na internet jer imamo problema sa slabim signalom pa to još treba riješiti. Tad ćemo, moja dva mlađa brata i starija sestra te roditelji i ja, iskoračiti u svijet. Hvala dobrim ljudima na najljepšem poklonu kojem se ni u snu nisam nadala - rekla je Marijana. Njezini roditelji, mama Valentina i tata Dragutin, iznimno su ponosni na kćer. Majka je u dahu nabrojila sve aktivnosti koje Marijana pohađa: zaduženja u knjižnici, članica zadruge, igranje nogometa i rukometa, volontiranje u Crvenom križu i radionica iz geografije.

- Volim Crveni križ jer nas tamo uče pomagati drugima, skromnosti i biti drugome na pomoć jer se tako postaje bolji čovjek, a ja želim biti bolja osoba. Cilj mi je završiti fakultet i postati učiteljica te drugima pomagati da postanu dobri đaci. Nekad je samo dobra riječ i pomoć drugome važnija od novca. Učimo poštenju i vjeri u ljepši život – odlučna je Marijana. S obzirom na to da se njezina obitelj bavi poljoprivredom, ona ni na tom polju ne zaostaje. Pomaže im koliko god stigne. Kaže kako uvijek želi biti od pomoći roditeljima. – Volim mesti, prati suđe, brati grah i kukuruz. To je moj život - istaknula je Marijana.