Neobičan život jednog Hrvata: Glazbenik, brahman, templar...

Splićanin Nenad Bego u svojih 61 godinu života, čini se, jedino nije bio vodoinstalater. Najpoznatiji je kao izvanserijski bas gitarist, a svojevremeno je u Indiji postao brahman, pa zatim osnovao prvi Hare Krishna centar u Splitu. Poslije je, kako bi zaokružio svoju duhovnost i objedinio mistiku i magiku, ušao u Red vitezova templara, istovremeno bio duhovni učitelj i jazzer.

Istetovirao se u svojim četrdesetima

U svojim četrdesetima se istetovirao i posvetio heavy metalu, te uz duhovne sfere postao, hajdemo reći, i pasionirani pivopija, a i vrstan kuhar. Radio je godinama na fakultetu, svirao bas na pločama beogradske pop ikone Olivera Mandića, bio član najpopularnije postave Tutti Fruttija. Surađivao je s Pro Arte, išao na turneje s Đurđicom Barlović, Meri Cetinić te Zoricom Konđom.

Postao prvi put otac u 53. godini 

Jedno vrijeme je bio basist u Orkestru Hrvatske ratne mornarice. Svirao je Bego početkom 80-ih godina prošlog stoljeća i u grupi s  Ipom Ivandicem, pokojnim bubnjarom Bijelog Dugmeta, a desetljeće kasnije sa svojim talijanskim Hare Krishna bandom pratio Boy Georgea. Pored svega, bloger je, okušao su u glumi u filmu i u kazalištu, a otac je po prvi put postao u 53. godini i u četvrtom braku kad je dobio curicu, a dvije godine kasnije rodila mu se i druga kćer.

Posebice je ponosan, ali neće odveć dosađivati time kako to vole raditi "fetivi", što potječe iz stare obitelji koja je doselila u Split u 16. stoljeću, a o vlastelinskom porijeklu svjedoči kuća njegove obitelji "Villa Flora" (Cvitin dvor) u Tolstojevoj ulici koju je sagradio njegov pradjed 1903. godine i dao joj ime po svojoj supruzi. Nakon 2. svjetskog rata i nacionalizacije s kojom su Begini bili izgubili veliki dio imovine, nedavno preminuli otac Ante postao je obrtnik, te htio da i sin krene njegovim stopama i radi u elektroničkom servisu u njihovoj kući, no, nije se dogodilo...

"Upisao sam Tehničku školu, a tata mi je kupio bas" 

"Od kad znam za sebe htio sam samo htio svirati s čime se moj otac baš i nje oduševljavao. Da njega zadovoljim upisao sam Tehničku školu, a on je meni zauzvrat kupio bas gitaru. Paralelno sam išao u Muzičku školu jer je to bilo ono što me uistinu zanimalo. Onda sam upisao Elektrotehnički fakultet, ali nisam skupio uvjete za dati godinu jer sam tada već puno putovao. Kasnije, sa četrdeset i nešto godina sam upisao Glazbenu akademiju, ali ni nju nisam završio. I vozački sam kasno položio, jednostavno; ako sam imao vremena nisam imao novaca za školu, a kad sam imao novaca nisam imao vremena - dometnuo je Bego.

 Prvi je bend pokrenuo u osnovnoj školi s 12-ak godina s Matkom Jelavićem koji je prije pjevačke karijere bio bubnjar u splitskom sastavu Metak. Već sa šesnaest godina Bego je stasao u vrsnog basistu, te dobio priliku u kultnom Split Quintetu koji su svirali jazz rock na tragu Mahavishnu Orchestra i Weather Reporta. Godinu dana kasnije uzeo je u ruke kontrabas u "Anima Singersima"  i s njima 1974. snimio prvu singlicu s pjesmama "Friendly Wishes" i "Festival Festival" kojima su te godine otvorili i festival u Cannesu.

Od 1975. počeo je Bego raditi kao studijski glazbenik u studiju "Tetrapak" Nenada Vilovića, te je odsvirao je bas na stotinama, a možda i preko tisuću, popularnih pjesama, posebice onih sa Splitskih festivala, pa tako i na albumima Olivera Mandića. Prije vojske svirao je na velikoj turneji s Vladimirom Savčićem Čobijem i Zdenkom Kovačiček.

- Potpisali smo ugovor s Jugotonom i od predujma kupili kombi. Imali smo oko 200 koncerata, ponekad i po dva dnevno. Tada smo trebali otići i u Ameriku, ali umjesto vize dobio sam poziv za JNA. Uskoro sam se našao u Trebinju na obuci za vezistu, a onda, valjda po kazni, u specijalnim jedinicama. Po povratku sam uglavnom snimao pjesme za Splitski festival kod Vilovića, a sastavili smo i bend za ljetne gaže i nazvali ga Grupa ST. S tim sam bendom snimio tri singlice i jedan album - ispričao je Bego.

U vojsci je upoznao Enesa Bajramovića iz nekad popularnog sastava COD koji ga je 1982. pozvao da dođe u Sarajevo i uključi se u projekt radnog naziva B'82. U grupi su svirali Nenadov prijatelj Splićanin Joško Gujinović i legendarni Ipe Ivandić. Nakon mjesec dana priprema u Tetrapaku su snimili album.

Svirao je i s Dinom Dvornikom 

- Siniša Škarica po običaju nije bio zadovoljan jer je album bio preprogresivan, pa smo u Ljubljani snimili blažu verziju pod nazivom DIGI, ali s kojom ja nisam bio zadovoljan, te sam nakon snimanja napustio bend. Tu već nije bilo Ipe jer je morao na odsluženje zatvorske kazne zbog droge, a novi član benda postao je Nikša Bratoš na gitari - dodao je.

Svirao je Bego nakon toga i s tada Dinom Dvornikom nakon raspada njegovog Kineskog zida, a i s Goranom Karanom. Bavio se i glazbenom produkcijom, te je potpisuje na prvom albumu Gibonnijevog heavy rock benda "Osmi putnik". Pravu slavu je doživio u splitskom pop rock bendu Tutti Frutti.

- U početku nismo imali kombija, putovali smo vlakovima i autobusima, nabijali instrumente kroz prozor, spavali gdje bi stigli. A onda smo kupili autobus i krenuli na pravu turneju. Ja sam tada već pet godina radio na Fakultetu elektrotehnike strojarstva i brodogradnje te morao sam zbog te turneje dati otkaz. Obrijao sam brkove, a svoju dugu crnu kosu pobojao u plavo i nakovrčao. Drugi album "Gore iznad oblaka" se prodao u 120.000 primjeraka, kao i sljedeći "Stvari lagane" te "Krila leptira". Na turnejama susrećemo Magazin, Nove Fosile, Hari Mata Harija, Crvenu jabuku, izlazimo skupa na jet-set mjesta i sve jedno vrijeme izgleda dobro. Na teritoriju bivše države nije bilo nijedne dvorane koju nismo mogli napuniti, a neke čak i dva puta, ali ostala su nam bila dva neosvojena bastiona - Ljubljana i Zagreb. Kako je 1988. godine Samantha Fox bila na europskoj turneji, upravo u tim gradovima smo joj se pridružili kao predgrupa. Sjećam se da je Darko Glavan tada "pohvalio" našu svirku riječima „iz svakog njihovog savršeno odsviranog tona čuje se želja za novcem" - rekao je Bego.

Postao i brahman svećenik 

Iz Tutti Fruttija je otišao nakon svađe s Nenom Ninčevićem koji je bend uzeo pod svoje, a uskoro kreće s duhovnim životom. Krajem 80-tih Bego ulazi u Hare Krishna pod imenom Narasimhavapu das, a početkom 90-tih na inicijaciji u Mayapuru u Zapadnom Bengalu postaje brahman svećenik.

- Do početka rata živio sam u Firenci i odatle obilazio Europu sa Gauranga Bhajan Bandom u kojem je sviralo čak pet duhovnih učitelja. Boy Georgea sam upoznao 1992. godine, on je tada bio simpatizer Hare Krishna, pomalo zaboravljen i želio se vratiti na scenu. Naš Gauranga Bhajan Band je tada bio vrlo popularan u zemljama bivšeg istočnog bloka, pa nam se priključio kako bi promovirao novu pjesmu "Bow Down Mister".Ta turneja je kulminirala koncertom u Moskvi na kojem je bilo najmanje 32.000 ljudi. To je ujedno bio i zadnji koncert Gauranga Bhajan Banda jer su učitelji zaključili da je naša popularnost postala opterećenje za propovijedanje i da monasi ne bi trebali biti zvijezde. Kad je rat počeo vratio sam se u Split i otvorio centar, iako su me upozoravali na rizike i opasnosti takve odluke - prisjetio se ratnih godina u Splitu.

Od 1993. usporedo vodi centar i svira jazz po kafićima s prvom postavom Black Coffeeja, a na jednoj od svirki dobio je poziv da se priključi Orkestru Hrvatske ratne mornarice. Tada je upisao Glazbenu akademiju jer se želio zastalno zaposliti u mornaričkom orkestru, no, nije mu pošlo za rukom.

"S 40 sam se tetovirao i počeo svirati heavy metal" 

- Nakon završetka rata došlo je do preustroja Hrvatske vojske i tada sam kao honorarac dobio otkaz. Još sam neko vrijeme išao na Akademiju dok sam to mogao financirati, ali bilo je malo gaža i morao sam odustati. U to vrijeme sam upoznao Leona Jurića, izvanrednog gitaristu s kojim osnivam hard&heavy grupu Aliens. Nakon nekog vremena počeli smo živjeti kao cimeri da smanjimo troškove i možemo po cijeli dan pisati i uvježbavati pjesme. Uspjeli smo o svom trošku snimiti album koji nitko nije htio izdati jer je bio preprogresivan. Moram reći da je to bio prilično gladan period, jedva smo preživljavali. Tada sam imao već više četrdeset godina i zaključio sam da ako ne poludim sad neću nikad!? S tom mišlju sam se krenuo tetovirati i svirati heavy metal po moto partyjima - iskreno će Bego.

U međuvremenu je nastupao s Orkestrom Joška Banova koji je pratio popularne pjevače, a krajem devedesetih počeo je surađivati s Giulianom. Nakon njegovog odlaska u vojsku i raspada Daleke Obale, Bego je svirao bas s Banom i Ostalima, Lukyijem, The Obalom, a paralelno nastupa sa svojim metal bendom Aliens, te u raznim jazz formacijama od kojih su mu bili omiljene Partet i Splitminders.

- Tijekom suradnje s Lukyjem smo za potrebe splitskog HNK u više navrata snimali scensku glazbu. Kad je Krešimir Dolenčić režirao "Mandragolu" od Machiavellija želio je tu glazbu uživo na sceni, pa smo formirali mali bend. Ja sam na prvu probu došao direktno s moto partyja sav u lancima i zakovicama, a Krešo je kad me ugledao rekao kostimografu „ovaj gospodin će nastupati u svom kostimu“. Tijekom proba mi je dodao nekoliko rečenica i stvorila se mala ulogica u kojoj sam bio ustvari što i jesam, te svirao kontrabas. Ta je predstava igrala pune tri godine i imali smo brojna gostovanja. Tijekom jedne izvedbe vidio me režiser Arsen Ostojić i pitao da glumim u njegovom filmu "Ta divna splitska noć", na što sam pristao jer sam želio doživjeti i to iskustvo - dodao je ovaj svestrani Splićanin.

Danas je Bego u sretnom četvrtom braku, otac dviju curica od 8 i 6 godina, i dalje svira s Giulianom u njegovom bendu, a popularni pjevač je u međuvremenu postao i frontman Beginih Aliensa. Povremeno svira i u splitsko-britanskom thrash metal bendu Evil Blood, pomalo jazzira, te kani napisati knjigu "kad shvatiti kako se to radi".

 - Za djecu sam čekao da sazrem, iako ni sad baš nešto zreo. Pedesete su bile idealne godine za dobiti djecu, jer im u paketu postanete otac i djed – poručio je Bego.