"Nije lako živjeti sa statusom osumnjičenika. I to svaki dan"

Gost u Dnevniku Nove TV bio je Tomislav Saucha koji je s Mislavom Bagom komentirao slučaj „Dnevnice“.

Počnimo prije svega s modelom isplate dnevnica. Kad ste postali predstojnik ureda premijera Milanovića, što su vam rekli, je li to bio uobičajen model kojim su se koristili i u mandatima prethodnika koji su bili u Banskim dvorima? 

Da, moja tajnica mi je objasnila da je to takav model koji je postojao od prvih vlada.

Ova tajnica koja vas je prokazala?

Da, ona je bila moja tajnica od prvoga dana. Rekla mi je da takav model koriste svi. Koliko je meni poznato, i Sabor i Vlada koriste taj sistem još od prvih vlada. Izgledalo mi je da taj sistem funkcionira, ali očito nije funkcionirao.

Sada se istraga proširuje na 2009., praktički na dolazak Jadranke Kosor i njene tajnice u Banske dvore, što znači da će to mjesecima trajati. To znači i da ćete vi vjerojatno mjesecima biti osumnjičenik. Brine li vas to?

Naravno da me brine. Ovih sam dana već nekoliko puta kazao da samo želim natrag svoj život. Ništa više. Želim moći normalno hodati po gradu, uzdignute glave, i ne trpjeti dobacivanja i mrke poglede.

Kada ste bili u pritvoru, jeste li možda razmišljali da se preko vašeg uhićenja možda pokušavalo ići ili se pokušava ići na vaše lomljenje, a da se onda pokuša uhititi i Zoran Milanović?

Moram priznati da mi je ta misao prošla kroz glavu. Da je to zaista bio plan, imao bih problem. 

Idemo raščistiti te dnevnice. Što vi potpisujete? Potpisujete li tko ide na put, u koje mjesto, i u kojem iznosu mu se isplaćuje dnevnica, i potpisujete li tu dnevnicu na kraju putovanja.

Kad se dogovaraju putovanja, u Uredu premijera u pravilu se putuje u formatu s premijerom. To vam onda zna cijeli ured, sve tajnice budu obaviještene, naprave se putni nalozi, stave se u jednu potpisnu mapu i onda ih predstojnik ureda svojim potpisom odobri. Ako netko putuje mimo tog formata, što je bilo izuzetno rijetko, onda se u pravilu takva putovanja dogovaraju ili se šalju dopisi, i onda se ona odobre ili ne. 

A ove dnevnice, kako su se one ispunjavale? Što je bilo u njima? U onim spornim dnevnicama. 

Tu nisu bili priloženi nikakvi računi, nije bilo nikakvih obrazloženja, nikakve popratne dokumentacije. Samo destinacije: Beč, Ženeva, Bruxelles...

Ne upali li vam se u jednom trenutku lampica - nedostaje vam sto tisuća kuna i primjerice, imate nekog djelatnika koji je 12 dana u Ženevi.

Gledajte, ja nisam mogao znati da imam nekog djelatnika, a prvo, to nisu bili djelatnici, to su bili posebni savjetnici. Oni su kao išli na ta navodna putovanja. Nikada nisam dobivao izliste putnih naloga po imenima, dobivao sam svaka tri mjeseca jedno sumarno izvješće koliki su bili troškovi. Mene je uvijek zanimalo da vidim jesmo li mi probili neke limite ili nismo, a moji suradnici su bili ti koji su mi onda trebali ukazati na nešto.

A kako se onda dogodilo da ste dobili detaljni ispis putovanja, s imenima i prezimenima, iz Državnog odvjetništva? Svojom ste istragom utvrdili da je tamo bilo puno fiktivnih dnevnica.

To je jedan interni dokument Ureda za opće poslove Sabora i Vlade, to je postojalo, no ja takve dokumente nisam dobivao, tako detaljizirane, a uvjeren sam da ih nisu dobivali ni moji nasljednici. Iz tog sam internog dokumenta vidio neka imena - za neke mi je bilo logično da su putovali, a za neke mi je jednostavno to iz iskustva bilo nelogično.

Za koliko ste dnevnica utvrdili da je bilo fiktivnih?

U ovom mi je trenutku to teško reći. Onako odokativno, barem nekih 20-25 bilo mi je krajnje sumnjivo. Po destinacijama, po osobama, iz mojeg iskustva...

Koliko je to od ukupnog broja dnevnica?

Ne znam, mislim da ih je bilo negdje 70.

Je li vaš šef Ureda za opće poslove Sabora i Vlade, koji je zadužen za sve to, svojedobno krajem 2015. vama rekao da se ispisuje puno putnih naloga u toj godini?

Nije, a i da jest, vidite, krajem 2015. bilo bi prekasno. To je trebalo napraviti puno ranije.

Vi ste na osnovu iskaza šefice blagajne i vaše tajnice završili u pritvoru. Na osnovu istog modus operandija su vjerojatno i bivši predstojnici ureda danas vidjeli da su se njihovim lažnim potpisima potpisivale lažne dnevnice. Što mislite, kako su se oni osjećali?

Ovo se nažalost prelomilo na mojim leđima. Da se ovo nije otkrilo sada, to isto moglo se desiti primjerice mom kolegi Božinoviću: za četiri godine neka je revizija mogla utvrditi da je on recimo imao neku hrpu fiktivnih putnih naloga. Onda bi on bio na mojem mjestu kao okrivljenik, a bih bio tada možda ispitan kao svjedok, ako bi se uopće gledalo tako daleko u period prethodnih vlada. Ali ja njima to definitivno ne želim. Nikome od njih.

Mislite li da ima potrebe da se sada ispita bivši premijer Orešković i premijer Plenković?

Mislim da za to nema nikakve potrebe, premijeri su u tom sustavu odvojeni od svega toga što se dešava, vrlo debelim staklom. To je posao predstojnika ureda.

Dok ste bili u pritvoru bilo je puno izjava. Primjerice, premijer Plenković je kad se ovo dogodilo kazao "nemojte udarati po tajnicama, nemojte dirati tajnice".

Mislim da je to jedna normalna ljudska, refleksna reakcija, svaki bi šef na taj način postupio. Mislim da bih i ja tako postupio. Naprosto ideš stati u obranu nekoga tko je u tom trenutku slabiji. S jedne strane imate moje kolege koji dobronamjerno pokušavaju mene zaštititi, ali oni su javne osobe, saborski zastupnici, s druge strane imate jednu tajnicu, dakle, jednu privatnu osobu, službenicu, i meni je nekako normalno da je on u tom trenutku stao na njenu stranu.

A je li vam normalno da predsjednik Vlade provodi internu istragu i saziva zajedničku konferenciju za novinare s glavnim državnim odvjetnikom?

Što se tiče formata konferencije, to što je bio tako gospodin Cvitan ne mogu komentirati, ali mislim da je sama konferencija bila itekako nužna, mislim da je predsjednik Vlade to trebao odraditi, i da je dobro što je to odradio. Ipak se radi o kriminalu u samom uredu predsjednika Vlade. Poruka koja se šalje time - da se može krasti u samom epicentru moći - zastrašujuća je. Mislim da je to zaslužilo ovakvu primjerenu reakciju i mislim da je dobro da je provedena ta interna istraga. Ona je pokazala USKOK-u što se dešavalo.

Kako biste ocijenili poruke Zorana Milanovića nakon što ste privedeni, i one njegove poruke koje je poslao?

Mislim da je to bilo normalno, ljudski. Ni za koga ne možete staviti ruku u vatru. On i ja znamo se dugi niz godina, surađivali smo, odnosno radio sam za njega deset godina, ali svejedno, sve je upućivalo na to da postoji neki problem, sve dok na vidjelo nisu izašle ove nove okolnosti i dok nismo porazgovarali. Razumijem ga u potpunosti.

I na kraju, nakon vaše kaznene prijave, nakon interne istrage premijera Plenkovića koja je proslijeđena DORH-u, očekujete li da ćete i dalje biti jedini osumnjičeni?

Iskreno se nadam da neću. Međutim, nisam u poziciji da nekome naredim ili da ga molim, ja se mogu samo nadati. Mislim da sada ima sasvim dovoljno indicija, ako hoćete, da su tu bili involvirani i drugi ljudi, i mislim da ima sasvim dovoljno indicija da ja 2016. više nisam to mogao potpisivati. Nekako sam se nadao da ću se vrlo brzo riješiti tog fenomenalnog statusa osumnjičenika. Nije lako s time živjeti. Svaki dan.