'Nisam veliki intelektualac, ali se zanimam za svakog čovjeka'

Roman vam pojede cijeli život, to je nevjerojatno teška rabota. Pisanje romana me iscrpljuje toliko da svaki put kad završim obećam sebi da se nikad više neću ponovo upustiti u još jedan takav košmarni pothvat. No, postoje teme koje se mogu jedino ispričati kroz dugu formu, i tako se uvijek vraćam romanima, rekla je Ljudmila Ulicka.

Ruska književnica je prva žena dobitnica Nagrade ruski Booker. Smatra se najznačajnijom ruskom autoricom današnjice, koja je i  favorit za Nobelovu nagradu za književnost. 

Knjige su joj prevedene na 25 jezika svijeta, među kojima i na hrvatski

- Ne guram se. I kad pišem, pišem za one oko mene, moje prijatelje. Obraćam se njima, a ako to prihvaćaju drugi, znači da imam puno ljudi koji su mi bliski. Prijatelji s kojima mogu razgovarati, popiti čaj, ali i čašicu vodke - našalila se Ljudmila. 

U prepunoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda tražio se stolac viška. Redovi na ulazu u Gundulićevoj ulici su se protezali do same ceste. Svi su čekali ući, kako bi čuli i vidjeli autoricu "Jakovljevih ljestvi", "Daniel Stein, prevoditelj" i brojnih drugih djela. 

- Ljudmila je velika ne samo kao autorica, već je velika i u životu, ona je autorica koja piše bez oscilacija i bez velikih padova; koja nema sitnih ili većih nepromišljenosti, u njenoj karijeri gotovo da nema nespretnih djela - rekla je rusistica Ivana Vindakijević Peruško koja je vodila ugodni razgovor s autoricom.

- Nemam o sebi visoko mišljenje. Nisam ni filozof niti veliki intelektualac, samo se zanimam za čovjeka. Kad sam bila genetičarka, zanimala sam se za biološku stranu ljudskog bića, a kad sam postala spisateljica u principu se ništa nije promijenilo. Opet se bavim čovjekom, ali razmatram njegove druge aspekte. Ja sam skromna osoba. Nikada nisam bila častohlepna, samo se bavim onim što mi se sviđa - kazala je autorica.

Njezin roman "Jakovljeve ljestve" najavljen je kao najosobnija knjiga najznačajnije ruske suvremene spisateljice u kojoj beskompromisno pokazuje što je sovjetski sustav učinio ljudima koji su bili preslabi da mu se suprotstave. Roman je nastao na fragmentima pisama iz obiteljskog arhiva i izvacima iz dosjea autoričina djeda, pronađenih u arhivu KGB-a.

- Pisma iz romana su stvarna pisma mojeg djeda Jakova, koja sam pronašla i, nakon što sam ih pročitala, shvatila da je moja dužnost i prema ljudima i prema vremenu opisati ono što je u njima. Morala sam napisati taj roman, ne samo u svoje ime, već u ime mnogih ljudi koji su doživjeli iste strahote. Tragedija mojeg djeda je reprezentativna za cijelu jednu generaciju - objasnila je književnica te je nadodala da moramo čuvati prošlost. 

Svi u sebi nosimo svoje pretke i, kroz ono što saznamo o tome kako su oni živjeli, saznat ćemo puno i o sebi - kazala je. 

Festival svjetske književnosti ugostio je u petak i irsku književnicu Eimear McBride, autoricu hvaljenog romana "Manji smo boemi" (2016.).

Autorica je istaknula kako je na formiranje njezinog književnog glasa presudan bio upravo James Joyce, odnosno, njegov roman "Uliks".

- Ta mi je knjiga pokazala da to kako sam do tada poimala književnost zapravo ne vrijedi; da možeš pisati što god želiš, kako želiš, dokle god to funkcionira, da u kontekstu književnosti možeš biti slobodan - rekla je McBride.