Oni ih popravljaju, ušminkavaju i lickaju. Na kraju su im automobili, koji potegnu čak 70 kilometara na sat, neprocjenjivi, a svima im je drago vidjeti ih na cesti...
Očarani kolekcionari: Njihova su ljubav odbačeni "Fićeki"
Kad sam 1990. došao iz JNA, kupio sam Fiću iz 1976. i od tada sam ga tri puta kompletno sređivao. Recimo da sam svog ljubimca jednom u deset godina počastio kompletnim remontom, govori nam Darko Kotrle, vlasnik Zastave 750. Čim sjedne za volan, osjeća se posebno utoliko što su sjedala originalna i pedantno tapecirana, a iznad vozačeva mjesta ugradio je mini-lightshow, pa je unutrašnjost malo crvena malo zelena.
- Posljednju restauraciju obavio sam prije šest godina i samo me lakiranje Fiće koštalo više od 8000 kuna. To sam si priuštio za rođendan - ističe Kotrle, koji je tijekom tri desetljeća za jedinstveni izgled simpatičnog vozila izdvojio više od 50 000 kuna.
- Ma on je neprocjenjiv. Previše sam sati proveo u garaži, šarafio ga, popravljao i ušminkavao da bih ga ikome prodao - kaže jedan od članova Fićo fan kluba Zagreb.
Članovi kluba sastaju se svakog utorka te izmjenjuju iskustva i anegdote o limenim ljubimcima. Najviše si pomažu u situacijama kada Fićo otkaže poslušnost.
- Dijelove nabavljam najčešće tako da pustim glas koji mi dijelovi trebaju pa čekam tko će mi se javiti. Obilazimo buvljake i sajmove i surfamo oglasnicima – kaže predsjednik kluba Zdenko Šaban, koji je počeo sakupljati Fićeke još prije 15 godina.
Zovu ih ‘mali ponosi’
Zdenko Šaban i njegova kći Daria u kolekciji imaju šest primjeraka kultnog automobila. Kolekcionari ih zovu ‘malim ponosima’.
Srce drukčije kuca u vožnji
Članovi kluba nerijetko se njima znaju zaputiti i u inozemstvo, ali putem ih moraju odmarati svakih sat ili dva vožnje.