'Oluja je bila krvava i teška, nisu oni bježali samo tako...'

Nije to bila lagana borba. Nisu oni bježali samo tako. Krivo misle mnogi da smo se samo prošetali, da je to bila igra. Bilo je teško. Bilo je krvavo. Najviše je naših ljudi poginulo baš prvog dana, 4. kolovoza.

Tako nam sjećanja na sudjelovanje u Oluji govori jedan bivši pripadnik Hrvatske vojske.

- Probudili su nas zapovjednici oko 4 sata. Pripremili smo granate, cijevi su bile spremne. A onda čekanje. Blaga nervoza, koja je svakog drugačije ‘spucala’. Nije bilo straha. Meni su se, recimo, znojili dlanovi. A onda smo primili zapovijedi, koordinate i čuli: ‘Bitnica, plo-tuuuun PALI’. Bilo je pet sati. Kad je to zagrmilo, tresli su se nebo i zemlja. Nismo stajali - kaže nam jedan od bivših vojnika nekadašnje 16. topničko-raketne brigade iz Bjelovara koji su djelovali kraj Siska, na položaju prema Petrinji.

Sva zborna područja u Oluji imala su svoje zadaće i odgovornosti. Najprije su piloti HRZ-a uništili zapovjedna mjesta i mjesta veze neprijatelja. Ostavili su im nužne veze koje su elektronički izvidnici lako prisluškivali te shodno tome dalje djelovali.

Oluja je počela na svim pravcima istodobno. I u BiH na području Glamoča snage HVO-a krenule su u svoj dio akcije. Snage Zbornog područja Split probile su crtu obrane Kninskog korpusa na svim pravcima napada i ovladale crtom u dubini od četiri kilometra od polaznih položaja. Specijalci MUP-a na Velebitu sa snagama 2. bojne 9. gardijske brigade zauzele su kote Tulove grede i Mali Alan. Snage Zbornog područja Gospić napale su na osam pravaca. Presjekli su dio komunikacijskih pravaca i do kraja dana zauzeli Dabar, veći dio prijevoja Ljubova i ugrozili Novi Lički Osik. Na ogulinskom dijelu bojišta hrvatske su snage okružile Plaški i stavile pod nadzor prometnicu Slunj – Primišlje – Perjasica. Na karlovačkom dijelu odstupilo se od prvobitnog plana prelaska Kupe te je napad usmjeren u međuriječje Mrežnice i Korane na pravac prema selu Krnjaku te dalje prema Vojniću.

Snage Zbornog područja Bjelovar uspješno su forsirale rijeku Savu na odsjeku Jasenovac – Drenov bok i prodrle dva kilometra u bojni raspored srpskih snaga na pravcu prema Hrvatskoj Dubici. Snage Zbornog područja Zagreb ušle su glavnim dijelom snaga u zonu razdvajanja i ovladale dijelom prometnice Petrinja – Glina. I tu je stalo.

- Jak je otpor bio pred Petrinjom. Prvog dana poginulo je mnogo naših dečki. Zapovjednici, dozapovjednici, vojnici... Bilo je krvavo. Dva dana se nisu micali s mjesta. Zapeli smo. Kad Gromovi i njihove Crne mambe nisu mogli probiti, onda je sve jasno - kaže nam drugi sudionik Oluje. Tog 5. kolovoza Pume i Pauci oslobodili su Knin. Psihološki je značilo puno. Sve su linije bile probijene, hrvatske snage oslobađaju mjesto za mjestom: Obrovac, Benkovac, Gračac...

Zagreb šalje generala Petra Stipetića. Već predvečer pregrupirao je snage. Trećeg dana vodile su se snažne borbe. Nakon reorganizacije snaga u rano jutro, hrvatski su vojnici 6. kolovoza ušli u Petrinju i Kostajnicu, a u večernjim satima u Glinu.

Oko 15 sati istoga dana kraj Tržačkih Raštela, na granici RH i BiH, sastaju se zapovjednici 1. gardijske brigade HV-a i 5. korpusa ABiH, general-bojnik Marijan Mareković i general Atif Dudaković. Bihaćko područje je spašeno, a Hrvatska vojska izbila je na svoje međunarodno priznate granice. Srpske snage na Banovini pristaju na pregovore o predaji 21. korpusa. Borbe se nastavljaju nekoliko sati poslije zbog izvlačenja snaga 39. korpusa s prostora Banovine preko Dvora na područje BiH. Na smjeru Maja – Klasnić – Žirovac – Dvor snage zbornog područja nastavljaju napade. Nailaze na snažan otpor neprijatelja koji nastoji čuvati odstupnicu neprijateljskoj koloni koja se povlači prema BiH iz Vojnića i Vrginmosta preko Velikog i Malog Obljaja. Dio snaga djeluje na smjeru Kostajnica – Dvor, dolazi do Dvora, ali zbog jakog otpora neprijatelja odbačene su sjeverno i sjeveroistočno od grada.

- Nigdje nije bilo lako, ali naši su dečki na svim pravcima natjerali neprijatelja svojom vojnom snagom da im se maknu s puta. Na Banovini su bili žilavi, ali mi smo znali da nećemo stati - kaže bivši vojnik. Načelnik Glavnog stožera OSRH Zvonimir Červenko je na širem području Vojnić - Vrginmost - Glina - Kostajnica - Dvor zapovjedio prekid vatre kako bi se 21. kordunski korpus predao. No to nije učinjeno pa su borbe nastavljene. U 18 sati, 85 sati nakon početka operacije, hrvatski ministar obrane Gojko Šušak izjavio je da su sve veće borbene operacije uspješno završene i da Hrvatska vojska kontrolira granicu s BiH. Već 8. kolovoza, pokraj Topuskog oko 14 sati predao se 21. kordunski korpus. Predaju je potpisao pukovnik Čedomir Bulat pred generalom Petrom Stipetićem. Ona je značila i kraj operativnog dijela Oluje. Ipak, još je bilo slamanja ostataka razbijene neprijateljske vojske te HV ulazi u Srb, a dan poslije i u Vrginmost te Dvor na Uni. U Oluji su izravno sudjelovala sva zborna područja osim Zbornog područja Osijek i Južnog bojišta, koji su provodili obrambeni dio operacije. Nakon Oluje su se jake borbe vodile u Bosanskom Grahovu protiv Mladićevih snaga koje su očajnički pokušale izbiti na dio prema Kninu.