Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Ostala je bez pola obitelji: Tatu mi je odveo i ubio naš 'komšija'

None Foto:

NESTALI: Biserka Ljubić (67) u Vukovaru je ostavila i zauvijek izgubila sina, brata i bratiće. Za ocem još traga. Tomislav Marinović imao je 66 godina kad je odveden i ubijen

Život u Vukovaru za Biserku Ljubić (67) proteklih 27 godina nije nimalo lak. Sa suborcima je mjesecima pokušavala obraniti grad od neprijatelja, skrbila se za svakog ranjenog prijatelja, a potom iz Vukovara pobjegla kukuruznim putem.

Ova hrabra žena u njemu je ostavila i zauvijek izgubila oca Tomislava, brata Vlatka, sina Ivana te bratiće Davora Matasovića i Andriju Kamerla.

POGLEDAJTE VIDEO:

 

Od svih najrođenijih, ostao joj je jedino stariji sin Ante (48), koji je jedva izvukao živu glavu iz srbijanskog logora u Sremskoj Mitrovici, u kojemu je proveo devet mjeseci. U jednom trenutku Biserka je tragala za svima njima. Mjesecima, godinama... Sad traga samo za ocem, ostale članove obitelji pronašla je u masovnim grobnicama.

- Prije rata živjela sam sa suprugom i sinovima u Borovu naselju. Radila sam u obućari u Kombinatu Borovo. Mama, tata i brat ostali su živjeti u Sotinu pored Vukovara. Sinovi su taman završavali srednju školu. Prvo stariji Ante, a potom i Ivan prijavili su se u policiju neposredno prije ratnih događanja. Bila sam jako ponosna na njih. Kad je počeo rat, svi smo se uključili u obranu. Suprug i sin Ante držali su položaje po Vukovaru, ja u Borovu naselju, a sin Ivan je prešao u Tigrove. Bio je jedno vrijeme u Zagrebu, potom su ga ponovno poslali u Vukovar i do 17. kolovoza je bio na položaju na silosu.

Onda su ga prebacili na položaje u Novu Gradišku, pa u Novsku, pa negdje kraj Pokupskog, a nakon oslobođenja Lipika upao je u četničko gnijezdo na groblju i tu je ubijen, pogodio ga je snajperist. Bilo je to 7. prosinca 1991. Dan prije toga smo se čuli, dogovorili se da ćemo se naći u Zagrebu - tužno govori Biserka, kojoj je to bio prvi udarac i prva žrtva koju je položila za slobodu Hrvatske.

Foto: Privatni album

Nakon pada Vukovara, suprug i sin Ante zatočeni su i odvedeni u logor. Nije znala o njima ništa, sve dok joj se sin nije javio porukom preko Crvenog križa. Pokušavala je preko Crvenog križa doznati i gdje su joj roditelji i brat, ali ništa nije uspijevala saznati.

Mama, tata i brat živjeli su u Sotinu. Kad se u rujnu selo našlo u okruženju i pod granatama, mama je otišla kod sestre u Beograd jer se jako bojala pucanja. No tata Tomislav, tad 66-godišnjak, nije htio otići iz svoje kuće.

-Govorio je: 'Nikome nisam ništa kriv, ni s kim se nisam posvađao, tko će mi što učiniti'. Htio je ostati na svome. Imali smo stoke, punu kuću svega. Ljudi u selu su mi rekli da se tata bojao biti u kući sam kad se jako pucalo. Obično bi otišao kod bratića u susjedstvo, tamo je i spavao. Kući je dolazio nahraniti životinje. Jedan naš 'komšija' jednom je došao po tatu kod bratića i natjerao ga da ga odvede u svoju kuću. Znao je da je tata netom prije prodao 22 utovljena prasca i da je za to dobio novac. Tražio je taj novac i kad ga je dobio, odveo je tatu nekamo i ubio ga. On živi u Novom Sadu, ali ja sam ga pitala za tatu kad sam se vratila, tad je još bio u selu. Rekla sam mu da bi bilo lijepo od njega kad bi rekao gdje mi je otac zakopan, da imamo barem neka saznanja, ali on je govorio da ne zna i da pričam gluposti. Imali smo 17 optuženih u Sotinu za sva ubojstva, a nitko nije proglašen krivim - kaže Biserka dodajući kako ni danas nije saznala gdje joj je otac odveden. Jedini dokaz da je ipak bio odveden u njihov štab je zgužvana osobna iskaznica koja je tamo pronađena godinama poslije.

Foto: Privatni album

- Mama ga je išla tražiti u štab kad je došla jednom prilikom u Sotin, a tamošnji oficir rekao joj je da ga ne mora tražiti, da ga nema u selu i da ništa ne pita - svjedoči Biserka koja vjeruje da joj je tata nestao između 20 i 25.listopada 1991. godine jer ga je njezina šogorica oko 20. listopada vidjela u selu.

Pokušavao je zatočenom sinu odnijeti nešto hrane u logor. Prva grupa zarobljenika likvidirana je između 20. i 25. listopada 1991. godine, sljedeća oko 10. studenog, a treća na Božić. Da se nešto dogodilo Tomislavu i Vlatku, prvo je posumnjao Ante, koji je bio u srbijanskom logoru.

- Slali smo si poruke preko Crvenog križa te mi je rekao da su mu baka i ujna redovito slale djedove domaće kobasice, slaninu i mast, a da je to odjednom prestalo dolaziti. Zapravo, tek sam tad i saznala da su mi brat i otac nestali - prisjeća se Biserka vremena kad se u porukama nije smjelo pisati sve što se znalo. Tako starijem sinu nije ni smjela javiti da mu je brat poginuo, iako je Ante stalno pitao za njega, a napisao mu je i dirljivu poruku koju Biserka još čuva među stvarima kao tužni podsjetnik. Da je ostao bez obitelji, saznao je nakon izlaska iz logora. Biserka je brata našla 2000. godine kraj Vučedola, u prvoj pronađenoj masovnoj grobnici, s još 12 ljudi. Bratiće, vukovarske branitelje, pronašla je u masovnoj grobnici na Novom groblju. Majka joj je umrla u nadi da će pronaći nestalog supruga i dostojno ga pokopati. Biserka živi u roditeljskoj kući u Sotinu, a prozori gledaju na stakleni spomenik ubijenim i nestalim Sotinjanima.

Foto: Privatni album

Otac se bojao pucnjave, ali nije htio iz sela     

Tomislav je želio ostati na svome. Ljudi u selu rekli su Biserki da se tata bojao biti sam u kući kad se jako pucalo. Zato je odlazio bratiću koji je živio u susjedstvu, a kući bi dolazio nahraniti stoku. Jednog je dana prvi susjed došao po njega.

- Natjerao je tatu da ga odvede doma i da mu da novac koji je dobio nakon prodaje 22 prasca. Kad je dobio novac, odveo je tatu nekamo i ubio ga - svjedoči Biserka.

Foto: Slavko Midzor/PIXSELL

Tema: Nestali u Domovinskom ratu

Komentari (42)
  • Koji komšija? Da li taj komšija ima ime?? Pa dajte već jednom krenite spominjati imena. Meni da je netko ubio člana obitelji pisao bi mu ime po svim novinama ili bi njegovo ime bilo po banderama i trafo-stanicama.

    7. 10. 2018,   11:36
  • Prokleta ova izdajnička vlast koja u jednom danu nađe čovjeka koji je gađao pupovca kriškom limuna a ljudi 27 godina nisu dočekali pravdu!Fuj!

    7. 10. 2018,   11:41
  • najžalosnije je što te ubice šeću vukovarom,nekažnjeno,kao da se ništa nije dogodilo,još im ploče na ćirilici postavljamo,najbolje da im naša vlast još postavi i srpsku zastavu na vodotoranj uz našu

    7. 10. 2018,   11:23