Ostali su samo stari i nemoćni: 'Država je na nas zaboravila...'

Lani sam na upisu imao sedam učenika. Kad sam prije 35 godina počeo raditi, oko Gospića je bilo 16 područnih škola. Sad ih je samo 4. Pamtim i kad je u cijeloj školi bilo samo jedno dijete, moj sin, kaže Ivica Franić.

Radi kao učitelj u osnovnoj školi, no s plaćom ne može prehraniti obitelj. Zato se bavi stočarstvom i ratarstvom. Nekad su imali mlijeko, radili sir, time se bavila njegova mama. Zadnjih 18 godina radije uzgaja telad i janjce. Prodaju mlijeka je prekrižio, kaže, na vrijeme, na početku kraja hrvatskog mljekarstva.


- Mlijeko dam janjcima i telićima da popiju. To je realna slika hrvatskog sela. Uništeno, zanemareno i devastirano u svim segmentima. Nitko o selu godinama ne vodi brigu, ostali su stari i nemoćni te nas nekoliko zanesenjaka koji ne želimo prihvatiti realnu sliku - kaže.

U rodnom selu Nikole Tesle nema kuće u kojoj nešto ne bi trebalo popraviti. Nema djece koja se igraju po livadama, nema obitelji koje ručaju u vrtu. Nema ni baka koje sjede u hladovini i heklaju. Franić je 1981. radio popis stanovništva i tad je Smiljan brojio 1111 žitelja. Danas ih je oko 500.

- Ovi koji vode Hrvatsku misle da samo oni trebaju živjeti, a da je nama drugima dovoljno da udišemo zrak. Gospoda koja vode državu neće shvatiti da i ostali ljudi moraju imati uvjete dostojne čovjeka, a ne samo oni - kaže Franić.

Prisjeća se vremena kad su bake iz Smiljana s dvije, tri krave školovale po dvoje djece u Zagrebu. Franić danas ima 42 krave i 70 ovaca.

- Ne vjerujem da bih mogao sina poslati u Zagreb na školu. Ustajem svako jutro u 4.15, a ni jedan dan ne legnem prije ponoći. Radim od jutra do mraka, a jedva prehranim obitelj - priča.

Nema vremena ni za druženja sa susjedima. Mnogo njih je otišlo iz Smiljana u potrazi za boljim životom. S nekolicinom koja je ostala druži se samo kad zatrebaju jedan drugome.

- Kad se dogodi nevolja, uskačemo. Vrijeme mi je glavni neprijatelj, nikad dovoljno. Vikendi za seljaka ne postoje, ne zna krava za subotu ili nedjelju. Radim 35 godina, a nemam slobodnog dana. Ni sata nisam bio na bolovanju. Ni na moru. Nigdje. Ni na jednom školskom izletu s kolegama i đacima - govori učitelj Franić.

Većina mještana živi možda i lošije od njega, samo od poljoprivrede. Njihova djeca ne mogu dobiti posao. Kad mladi čovjek, priča učitelj, završi školu, i do sedam godina ne može naći posao. Kao da su sva hrvatska sela, dodaje, prihvatila to izopaćeno stanje nerada. Smeta ga što se na televiziji ne potiče rad. Ne sjeća se da je ikad čuo “idemo raditi”. Govori se samo o sportu i problemima, a živi se, priča, od krađe i lopovštine.

- Bio sam sretan kad je stigla demokracija. Mislio sam da će se vrednovati rad. I gadno se prevario. Jer danas vrijedi ona “učini sve da ništa ne radiš i onda si majstor”. E, gospodo moja, dok ne počnemo istinski raditi i od toga živjeti umjesto od malverzacija, lopovluka, krađa i namještaljka, ništa dobro ovoj državi i narodu neće se dogoditi - poručuje Franić.

Ne sviđa mu se ni što se djecu danas uči gotovanstvu, država im daje sva prava, ali ne uči ih obvezama. Sjeća se 1986., kad je palo 138 cm snijega.

- Tad sam na konju putovao na posao tri dana zaredom. Jahao sam da ne izostanem s nastave. I djeca su bila u školi. Njihovi očevi su imali konje pa je svaki uzjašio dijete. Mislili su: ‘Ako može učitelj, možemo i mi’. Danas u Dalmaciji padne 5 cm pa tjedan dana zatvore škole zbog nemogućih uvjeta - čudi se Franić.

Unatoč za seljaka teškom vremenu, ne gubi nadu da i u Smiljan moraju doći bolja vremena. Đake uči istinskim vrijednostima, nema dana da im ne spomene Nikolu Teslu i njegove izume.

- Sva ta djeca s poštovanjem slušaju o Tesli, razumiju da je značajan, ali ne i u kojoj mjeri. Još su mali - nježno će Franić.

S ovakvim političarima Teslin narod baš i nema budućnost

Djeci često govori o Tesli i njegovim izumima, no učitelj se pita hoće li uskoro to imati kome govoriti. Jer provezete li se, priča, po hrvatskim selima, morate imati vrašku sreću da vidite jedno ili dvoje djece. Franić se pita mare li političari za to. Bez djece, bez mladosti, ističe, ni jedan narod nema budućnost. Pa ni Teslin.